Velik u svemu

Muhidin Hamamdžić

Kada sam tačno prije mjesec dana uručivao Šestoaprilsku nagradu našem dragom Kiki, bio sam uvjeren da sa svojim sugrađanima dijelim sreću što konačno ispravljamo veliku nepravdu. Nepravdu prema čovjeku koji je upravo tada, izrekavši – “Svijet je pun lijepih riječi, ali samo Sarajevo ništa ne uzima, već daje” ili “Na mom putu Sarajevo je bilo dosanjana nagrada” – iskreno sa ushićenjem pokazao da mu je ovo priznanje veoma mnogo značilo. To je ujedno bilo priznanje velikom prijatelju, idealnom ocu, brižnom djedi unuka Vladimira s kojim je provodio najljepše trenutke.

Umro je, prije svega, dobar i plemenit čovjek kojega su svi koji su ga poznavali, ali i čitali i znali napamet stihove iz njegovih mnogobrojnih knjiga poezije, sretali sa radošću i povjerenjem. Opraštamo se od našeg Kike, koji je bio veliki u svemu, u poeziji i ljudskosti – posebno. Od Kike – pravog istinskog zaljubljenika u Sarajevo koje, nažalost, veoma učestalo ostaje bez ljudi koje smo sa veseljem sretali na ulicama, koncertima, sportskim događajima, u kafanama..

Poslije Davorina s kojim smo pjevali, Džamonje čije smo lucidne i znakovite priče čitali i Mirze, košarkaškog virtuoza, Sarajevo će biti još praznije bez našeg Kike, kojeg danas, veliki svjetski listovi upoređuju s najistaknutijim imenima savremene književnosti pjesništva.

Neće ga biti tamo gdje smo znali da ćemo ga sigurno zateći: na književnim večerima, svake nedjelje sa svojim prijateljima iz Kruga 99, sa članovima PEN-a i Akademije nauke i umjetnosti... Ali i u društvu običnog svijeta – poštovalaca njegove divne i osobene poezije, poštovalaca njegove ljudske veličine. Jer, Kikina umjetnost druženja nije bila ništa manja od njegove umjetnosti pjesništva.

Iza Kike je bilo njegovo Sarajevo, iz kojeg je povremeno odlazio s namjerom da pokaže drugima sve njegove ljepote i vrijednosti. Sretan je grad u kojem odrastaju i žive slični ljudi. Ali i tužan, jer je izgubio cijenjenog građanina čiju su jednostavnost življenja ali i odvažnost, voljeli i poštovali njegovi sugrađani, na čijim su se pjesmama brojne generacije inspirisale da se okušaju u pjesništvu, ali i shvatile šta je to ustvari poezija.

Imali smo privilegiju da u našem gradu živi takav čovjek, veliki Pjesnik i Bosanac, koji je pronio širom Evrope i svijeta ime našeg Sarajeva. Na tako jedan lagan i ljudski način, istovremeno tipičnim sarajevskim humorom i tvrdoglavošću, svojim oružjem – stihom – stao u odbranu kulta suživota i duha po čemu je ovaj grad uvijek bio prepoznatljiv. Opraštamo se od čovjeka koji nije samo pisao, nego i aktivno učestvovao u stvaranju istorije Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Zato mu velika HVALA.

Sarajevo, Oproštaj na groblju “Lav” 7.5.2002. godine