Gradimir Gojer
Napustio nas je pjesnik. Napustio nas je u rijetko hirovitom i osjetljivom, ranjivom trenutku milenijuma. Otišla je na nebeski put jedna od moralnih okomica Sarajeva. Nemam bolju riječ doli da kažem: kad nam je bio najpotrebniji, kao opomena, kao životno iskustvo, kao smjerokaz u
nedođijama i mrakovima današnjice.
Kako je tačno, ljudski toplo, sa razumijevanjem i prijateljski konstatirao onaj pravednik kojem se naš Kiko pridružio, kako je za njega zabilježio njegov prijatelj a moj profesor Josip LEŠIĆ: “... Sarajlić je jedino brinuo da njegova pjesma ne ode u svijet dinosaurusa i da u ulici s njegovim imenom nikog ne zadesi nesreća...”
Takav je on bio. Čovjek, kojem je prirodno stanje stvari bilo popu reći pop, a bobu bob, skresati sve u lice, a opet ostati nježan lirik jednog lirskog neprolaza, jednog džentlmenstva europskih otkucaja.
Na Krugu 99 kojem je bez ostatka pripadao kao član obitelji, kao pater familias, Izet Sarajlić bio je onaj besjednik bez čije umne riječi nismo znali, umjeli, niti mogli krenuti u novi razgovor, progovor ili zagovor. Njemu se vjerovalo, jer on, jednostavno, nije znao iznevjeriti, nije mijenjao uvjerenja.
Pripadao je jedinoj partiji - partiji ljubavi. Njoj na pokoljenje davao je sve. Zato mjesto u aleji ljubavi, na kojem stoluje u neprolazu njegova ljubavna žudnja, nikada i niko neće moći dovesti u pitanje.
Danas je tužan dan u Sarajevu, ali i u Varšavi, Skoplju, Parizu, Tjencinu, Trebinju... Danas je dan kad ovozemaljski svijet plače za Kikom. Za sve što si dao svom Sarajevu, svom Krugu 99, svojoj obitelji, za planetarnu ljubav prema jedinoj ženi koju si volio, prema svojoj kćerki, svome unuku, prema svima tebi bliskima, prema jedinoj Bosni i Hercegovini.
Hvala ti. I spavaj tiho sa zvijezdama i među zvjezdama. Jer, tvoja zvijezda nikad zgasnuti neće, dragi naš Kiko.
No comments:
Post a Comment