Već petnaest godina, svakog 5. septembra,
moji starci se pokupe i natovareni mnoštvom nepotrebnih stvari
odu na petnaestodnevni odmor u Herceg Novi.
Otac more ne podnosi,
a ni majci baš mnogo ne prija,
ali zato predveče mogu dugo sjediti na nekoj klupi pored obale
i gledati u pravcu Mamule, na kojoj je, 16. jula 1942. godine,
strijeljan njihov prvijenac Ešo.
Ja sam siguran da majka u bošči ponese i malo slatka od tre¬šanja,
Ešo ga je uvijek krao iz kuhinje.
I tako, sjede moji starci u hercegnovskom predvečerju
i gledaju u tu tačku koja je bila mjesto Ešinog posljednjeg boravka na zemlji.
Užasno tužan je turizam mojih starih.
Nikada nikome takvoga!
(1973)
No comments:
Post a Comment