Tommaso Di Francesco
Bosanski pjesnik, i “jugoslavenski”, kako je sam isticao, Izet Sarajlić, glas Sarajeva, umro je sinoć u 72-oj godini u jednoj bolnici u Sarajevu. Bio je “svjedok u stihovima” godina etničkog rata u BiH. Vijest je objavila izdavačka kuća Multimedia Salerno koja je objavila mnoga njegova djela, i Književna nagrada Alberto Moravia – 2001. godine dobio je tu nagradu od žirija kojim je predsjedavala Dacia Maraini. Zadnja pjesnikova knjiga nosi naslov Qualcuno ha suonato. U tim stihovima iskazuje se kao neukroćen čovjek, sa Osipom Mandelštamom u srcu – sovjetskim pjesnikom koji je bio njegova “zvijezda” – kako prolazi, kao preživjeli, modricama Sarajeva. Biće uvijek pjesnik tog grada, u tom mikrokozmosu koji izgara istorijske epohe što odbijaju da prođu, na raskršću krvi i konflikta, trošeći u poeziji svu tromost svijeta, između užasa i želje za životom.
Upravo ovih dana je trebalo da Izet dođe u Italiju kako bi bio proglašen počasnim građaninom Salerna, sa svojim “štapom”, instrumentom za podupiranje, ali i udaraljkom koja mu je služila da podvlači ritam stihova. I dok ovo pišemo dolazi do nas pjesma, pjevana na savršenom italijanskom, neka partizanska ili napolitanska pjesma. Izet je rođen u Doboju 1930., počeo je pisati u žaru
poslijeratne Titove Jugoslavije. Od 1962. do 1972. vodio je festival “Sarajevski dani poezije”. Najnovije Sarajlićeve knjige su Il libro degli addii i Diario di guerra di Sarajevo. Jedan od najznačajnijih pjesnika Istoka Evrope, Sarajlića su
prevodili na mnoge jezike autori kao Brodski, Jevtushenko, Enzensberger, Retamar. Prijateljevao je sa italijanskim pjesnikom Alfonsom Gattom. Pjesnik sarajevskog “Kruga 99”, borio se za opstanak Bosne i Hercegovine koja u zadnje vrijeme, govorio nam je, “nije više moja multietnička Bosna”. Za vrijeme rata je izgubio sestre, Ninu i Razu, a odmah nakon rata, izmučenu teškim životom suprugu – svoju veliku ljubav koju je svaki dan posjećivao na groblju Lav.
Porijeklom iz muslimanske porodice, oženjen katolkinjom, sa zetom pravoslavcem, uvijek je bio u prvim redovima protiv “nacionalističkih mafija”. Prije godinu dana počeo je raditi na epistolariju sa Erri De Lucom. Bio je gladan života. O njemu je pisac Gudžević napisao: “Čitajući njegove pjesme stiče se utisak da su nastale u jednom danu mira i u dvije noći rata…”. Da, poezija Izeta Sarajlića jeste i biće za sve nas najduži dan prekida vatre.
Il Manifesto, 4.5.2002
No comments:
Post a Comment