Sarajlićevo.

My East, the one I was emotionally tied to, died in 1991.

2008-08-07T01:20:00.004+02:00

(November 13, 1995 Vreme News Digest Agency No 215)

Poet Izet Sarajlic will soon publish his second book written in Sarajevo at war - the Book of Goodbyes. "The book is horrifying, one of the final ones, and I would love for people in Belgrade to read it," he told VREME. In this interview Sarajlic spoke about his "former love" Belgrade and Sarajevo today.

How did you end up in this war?

How did we all? That we should ask the Serbian Academy of Sciences and Arts and the general staff of the former Yugoslav National Army (JNA). To expand, Hitler used much less brutality to conquer foreign territories. And he never conquered them. General Mladic, at the very least, thought he was Napoleon. A simple man like that would hardly be fit to be a stable boy in Zhukov's army!

Why didn't you leave Sarajevo?

Where would Sarajlic go except Sarajevo?

You believed in people, have you stopped believing in this war?

Not in people, but it seems we have a deficit of human beings here.

Some in this war have accused you of being a man of the East, emotionally tied to Belgrade, to Russia. Have you become a man of the West?

I'm sorry to have to say this, but my East, the one I was emotionally tied to, died in 1991.

Which city disappointed you the most, and which surprised you the best?

In terms of goodness and emotions, solidarity with our suffering, rational Ljubljana. My greatest disappointment was, of course, Belgrade. Where did all that hatred come from, so much darkness in a city once so joyful that we all loved?

As a poet I would also say this. Skender Kulenovic wrote "Stojanka Mother of Knezopolje" in 1942. How is it that Matija Beckovic didn't even ask himself whether it is time for him to write a Moslem version of Skender's poem in 1992. Moslem mothers perhaps don't need that poem as much as ordinary Serb poets.

You received letters from Europe, the US, even Chile. Were there similar letters from Belgrade?

Except for dear Rade Radovanovic, only three brave women wrote to me from Belgrade: Vera Zogovic, Borka Pavicevic and one time Sarajevan Lula whose husband hopefully won't take offense that I only know her maiden name Alicehic. It was very nice to get, even very late, articles written for Nasa Borba and NIN by Branko V. Radicevic and Branislav Petrovic. Together with Ivan Stambolic, Filip David, Stojan Cerovic and Miladin Zivotic that is the only Belgrade I believe in now. The rest of my Belgrade people, I don't know if they have the right to take another exam of love. It's terrible but that's the way things are.

Did you have a chance to meet writers from Belgrade during the war?

Recently in Rovinj, on my way back from Switzerland, I met Mirko Kovac. I'm enjoying his novel which he gave me then. The novel was published in Sarajevo. And where else could a novel be published with so much longing?

We were dying in Sarajevo. Did the death of someone outside Sarajevo touch you?

Not only myself. Everyone in cultured Sarajevo was touched by the death of (Serbian actor and comic) Mija Aleksic. I think there are few older Sarajevans who didn't have a personal day of mourning. I was also painfully touched by the deaths of Milovan Djilas and Slobodan Selenic. Djilas stood on positions worthy of his name all through the war. I thank him for the many kind words about Bosnia I listened to during the worst shelling of the city.

As a poet what did you do in this war?

I wrote two books of poems. The first, "Sarajevo War Collection", had several reprints at home and abroad and the second, "Book of Goodbyes", will soon be published by Goran Mikulic, the son of my friend painter Mario Mikulic who was in the construction business before the war and now has a publishing house. Someone said, not someone but my dear Sinan Gidzevic, that only Izet Sarajlic could have written this book.

Pjesnik i njegov unuk

2008-08-07T01:16:00.006+02:00

Marina Achenbach

Duboko dolje u vodi ogleda se bunarski zid. A onda se kanta tiho stocilja, čovjek gore zabacuje je na lancu dok se ne prepuni vodom, izvuče je okretanjem ručice, naliva vodu u jedan bijeli plastični kanister koji mu poture Vladimir i njegov djed. Ovaj bunar nalik je svim seoskim bunarima kakvi su pravljeni stoljećima. Samo kuće ne odgovaraju: petospratne, tamnozelene i masivne, izgrađene pred Prvi svjetski rat pod Austrijancima. Bunar leži u dvorištu jednog stambenog bloka. Slični stari stambeni blokovi tvore dio grada Marindvor, Marienhof, u centru Sarajeva.

Susjedi su kopali bunar u toku drugog ratnog ljeta dok se nije pojavila podzemna voda koja curi između kanalizacije, vodovodnih cijevi, strujnih i telefonskih vodova. Za piće ona nije, njome peru svoje rublje i ispiraju svoje klozete. Nekoliko njih sjedi na smjenu za baštenskim stolom s uloženom šahovskom daskom pod krovom koji su nekad pred rat podigli kao hladnjak. Oni ovdje igraju šah i danas i čuvaju ključ od gvozdenog kapka bunara. Uz ovo dvorište stanuje sada Vladimir, tri i po su mu godine, izbjeglica unutar vlastitog grada. Stan koji su njegovi roditelji bili izgradili u potkrovlju pogođen je jednom granatom i razoren. Ni djedov i bakin stan ispod toga nije više za stanovanje. Ta ranija kuća leži na obronku u dijelu grada Koševo, jedno drvo dopire do prozora. Prozračnija je od grdne najamne kućerine ovdje dolje. To priča baka Mikica koja čezne da se vrati. Vladimir to sigurno više ne zna. Otad je prošla godina dana.

Kad je lupila granata Mikica je s njim upravo bila stigla u podrum. Zgrabila ga je na početku pucnjave i strčala ta tri sprata. Inače ga je uvijek nosila njegova majka Tamara. Ali je toga jednog puta Mikica s djetetom isprednjačila žureći, kao da ju je gonila neka zla slutnja. I poslije godinu dana oni to kazuju kao priču o jednom spasenju. Jer kad je gore malo kasnije eksplodirala granata, djed Kiko i Tamara bili su dospjeli tek na stepenišno odmorište, vazdušni udar izbacio je vrata stana, survala su se skupa s komadima zida po njima oboma. Djed je nakratko izgubio svijest. Kad se probudio preko glave mu je ležao jedan prazan ram za sliku. I on se nasmijao pred užasnutim licem svoje kćeri, jer je sama sebe, pjesnika Izeta Sarajlića, vidio kako tako uramljen leži u kršu.

Vladimir gleda sa prozora kako se djeca šunjaju dvorištem, šćućure se iza bunara, nišane drvenom puškom, jurcaju napolje. Za takvu igru Vladimir je još premalen, ali ga jako privlači. Djed ide sa njim u dvorište. Na sjedištima od auta neki desetogodišnji derani puše duhan u listovima i izmjenjuju čahure kao i bonbone koje im tutnu plavi šljemovi. Vladimir ih bez okolišenja moli da mu daju drvenu pušku, zatečeni njegovom bezazlenošću oni mu stvarno prepuštaju svoju pušku. Onda se predomisle i vrate je Vladimir plače očajan i steže nogu nemoćnoga djeda.

Bolje je vratiti se u visoki stan na spratu kod tetke Raze. Raza Sarajlić, Izetova sestra, prevodilac je italijanske književnosti i docent na univerzitetu. Leži bijela na kauču, bijela kosa, bijela koža. Tankim, velikim rukama drži neku knjigu i čita. Iznad njenog pisaćeg stola visi njen portret kao mlade žene. Onda su linije na njenom licu bile meke, oči velike. Vladimir je ponekad bezobrazan prema Razi, nije lako u tjeskobi biti stalno mio.

Izet ponovo ide s njim ka otvorenom prozoru. Mnoge časove provode tu, oni to zovu ići u šetnju. Zimi umjesto toga obuku mantile i kape, oproste se, idu u ledenu sobu gdje Izet testeriše ormare svojih roditelja i svoje sestre. Na podu bijela piljevina. Oni se naginju kroz prozor.Tamo su oba sami. Ponekad pjevaju. Izet modulira meko i razvučeno narodne pjesme i romanse. Vladimir pjeva nesmetano, trza rukama uvis i zatvara svoja usta. Unutra su dva reda oštrih zubića, koji kao da čekaju na to da blagi dečko jednog dana oko sebe ujeda.

Djed i unuk razgovaraju jedan s drugim. Skriva li Izet pred njim svoje duboko razočarenje? Zašto ne dolaze pisma kao prije? Pisma bi bila znak svjetlosti, topline zrak. Ne postoji, doduše, pošta za Sarajevo, ali ipak ima puteva da se pismo tamo pošalje. Zašto Beograd ćuti? Javio se samo jedan kolega. Treba li možda da drugi pjesnici podrže zločin? Kako se nositi s tim da dolazi pismo od čovjeka iz zapadne Evrope s kojim je samo jednom kratko razgovarao na nekom međunarodnom susretu, dok dugogodišnji prijatelji i znanci ćute? Sarajlić voli pisma kao što voli putovanje i one pjesme koje su nastale putujući, u Varšavi, Parizu, Berlinu, svuda. Ranije je ujutru, kao u ritualu, otvarao pisma, četiri ili pet svakog dana. Posebno voli ona kratka, koja potiču iz iznenadnog osjećanja ili spontane dosjetke. Nema telefona da pita njegdašnje partnere u prepisci jesu li ravnodušni prema njemu i gradu. On se tako u ovim dugim praznim danima oprašta od ljudi koje je susretao tokom mnogih godina.

No, Vladimir još ne zna za žaljenje. Za njega je sve životno gradivo: folija što se kreće na prozoru, palac koji viri kroz rupu na rukavici, vrabac dolje na bunaru. Za to mu je djed zahvalan. Zajedno se prilagođavaju tome svijetu što prelazi u ruševine, a katkad se uplete i pjesma («Pesmica o Tezi Ćil Jarasu»):

Ko ne zna Tezi Ćil Jarasa? Zna ga država cela.
Onog u čijoj poeziji možete sresti i njegove komšije.
Onog koji nikad pred vratima pesme neće ostaviti prijatelja,
pa makar zbog toga pesma zazvučala kojiput i lošije.

Ko ne zna Tezi Ćil Jarasa? Zna ga država cela.
Tezi Ćil Jaras nikako u sebi da nađe i koju reč mržnje.
Svojom potrebom da ih voli on samo ljudima smeta.
Momci koje je upućivao u svet, čim ga spaze, još više svoj korak ispruže.
Sresti Tezi Ćil Jarasa u letnje jutro znači ostati bez leta.
Svojom potrebom da ih voli on samo ljudima smeta.

Ko je Tezi Ćil Jaras? pita Vladimir. Ti ga poznaješ, odgovara djed, de razmisli: T e z i. I Vladimir najednom prepoznaje tu riječ, naravno, obrnutu:

Izet. A on sam je Rimidalv.

Ime Izet Sarajlić pominje se u Sarajevu s nježnošću. Očito ga svako poznaje, žene u Jugobanci, vojnici koji su ranije bili zanatlije, susjetke u drugoj kući.

Dok je on tu, nismo još na kraju, nismo napušteni, to odzvanja iz radosnih uzvika kad se izgovori njegovo ime. On je za njih naprosto pjesnik, pjesnička figura koja im je bliska. Pjesnika te vrste ima dakle još?

*

Dok djed i unuk udišu svjež zrak na prozoru, njegova majka Tamara ćutke pere rublje vodom iz bunara. I Vladimirove pelene. On je već velik, pa ipak pelene. Niko ne želi da ga pritijesni, radije Tamara strpljivo pere, duge kose zastiru joj lice. Njegov otac Đorđe ima službu i stan na drugom kraju grada i dolazi o vikendima. Mikica loži komade namještaja u okrugli gvozdeni šporet koji im je neko ugradio u kuhinju. Postaje vruće, toplota zrači preko hodnika i malčice u sobu u kojoj leži Raza. Kuhinjski zidovi su pocrnili. Mikica kuha riblju čorbu od haringi s paradajz-sosom iz konzervi koje je dijelila Humanitarna pomoć. Nada se da niko neće da se mršti. Nekoliko komadića crvenog luka razdijeli na sve tanjire, to su vitamini. Kad bi ipak mogla ponovo dobiti bijelog luka.

*

Pomalo sam bez daha stigavši do ulaza njihove kuće. Jer tu se prethodno prođe jedno otvoreno raskršće i ulica koja se penje, zaštićena betonskim i gvozdenim pločama od viđenja sa brdâ. Kućni ulaz je oštećen. Kraj ulaza postrani postavljen jedan putnički automobil, jedan zarđali štit. Neko pomenu da je na prvim stepenicama u kući poginuo jedan čovjek. Penjem se uvis do trećeg sprata. Vrata svih stanova imaju kvake i s vanjske strane.. Kad Vladimir spava u podne, na vratima visi cedulja: Molim da ulazite bez kucanja. Dijete spava. Naveče, pak, on ne spava dok je posjeta tu. Posjeta donosi svijet u kuću.

Sarajlići su moja večerna porodica u Sarajevu. Kad se smrači ljudi streme u blizinu svojih stanova. Svi se drže policijskog časa. Ali ja od Sarajlićâ mogu preko dvorišta i kasnije stići do mojih domaćina. Pokucam, otvorim, uđem. Sjaj svijeće treperi kroz stakleno okno kuhinjskih vrata. Porodica i jedna gošća sjede tu. Raza me tiho zove iz polutame svoje sobe. Glas joj je mekan i zvučan kao kod njenog brata Izeta. Sjedam na ivicu njenog kreveta, prije no što me Vladimir otkrije i odvuče u kuhinju.

Gledamo na mutno osvijetljeni prozor i govorimo o Firenci, gdje je Raza doživjela jednu ljubav i jedan rastanak. Kad je svog dragana bila otpravila sa perona i već stajala u vozu, vidjela je kroz prozor jedan drugi par koji se opraštao u velikom bolu. Potom ta žena dođe baš u njen kupe te su na dugom putovanju kazivale jedna drugoj svoje priče. Kasnije su se ponovo susretale na konferencijama, ona kao prevoditeljica, druga spisateljica, i nikad nisu dale do znanja da su se sjećale te vožnje vozom.

Ona priča i nešto o stanu prekoputa, koji pripada jednoj srpskoj porodci. Žena je na početku rata pobjegla sa djecom, muž kasnije dobio oročeno iseljenje, do decembra. Sigurno da neće ponovo doći. Samo se malobrojni vraćaju u pakao. Ali bi mu se, misli ona, morala dati fer šansa i čekati do decembra. Izbjeglice ipak opet provaljuju u stan. Samoorganizovana kućna uprava do sad ih je ponovo iseljavala. Ali danas ne. Od danas su novi ljudi u stanu u kome još stoji sav namještaj, knjige, posuđe. Dolaze sa sela. To je druga seoska porodica u kući, izbjegavaju kontakt sa sustanarima. Tako se kuća mijenja.

«Vidite li ženu sa trakom u kosi?», pita me Raza nakon malo vremena. Ona sjedi iza kuhinjskog okna. «Njen muž je dolje u kućnom ulazu pogođen od granate.» Vidimo je u poluprofilu. «To je bilo prošlog ljeta, kad smo ležali pod stalnom pucnjavom i nismo danima izlazili iz podruma. Porodica ima svoj stan u prizemlju, muž je htio brzo nešto uzeti kad je pogođen na prvom stepeniku. Sigurno ste dolje vidjeli tragove granate?», pita me. Da, pukotine u kamenim stepenicama preko kojih se lako može hodati. «On je još živio. Meso mu je visilo je na ogradi spepeništa. Ona je stajala nad njim i neprestano kazivala samo njegovo ime: «Boro, Boro...» Tako nastaje, dok Raza tiho priča, stvarnost rata koja se može pojmiti samo nakratko, u sekundama, čak u centru grada, da ne govorimo o nekom poimanju iz daljine. Kažem Razi: «Sarajevo mi se čini kao grad koji čeka.» Ona odgovara svojim mirnim, punim glasom: «Varate se, Sarajevo ne čeka, ono umire. Zato ne želim da dalje živim, ne interesuje me više šta dolazi potom.» Jedva da još jede, to je njen neoborivi zaključak, donesen tako mirno i nesentimentalno da ljudi oko nje moraju prihvatiti kako mršavi bez jadanja i, ne gubeći interes za svoje knjige, iščezava.

Tu nas otkrije Vladimir. Gdje ti je džepna lampa?, pita i vuče me u kuhinju.

Pričam o svome danu i svim susretima, to je postalo naš ritual. Vladimir pretražuje moje džepove i sve moje stvari. On ne zna tačno šta sam ja, biće koje je neočekivano izronilo i ponovo će nestati. Svjedokinja kojoj mnogo pričaju. Vjesnica iz nekog drugog svijeta koji budi čežnje odraslih. Pominju se imena gradova i ljudi. Čežnju on osjeća, i ona je slatka. Vladimir fino osjeća da posjeta izvana ima neke veze sa nadom.

On sam je najveća nada. To znaju samo drugi koji vire u njegovo blijedo lice s kao noć crnim očima i čvrstim linijama obrva ponad njih. Pjesnik i njegov unuk preživljavaju kao dva prisna prijatelja ovo beskrajno vrijeme u zatvorenom gradu i čuvaju se od straha, depresije, beznađa. Vladimir je zagonetni budući život.

Ako mu se samo ništa ne desi.

Sarajevo – Berlin, oktobar – novembar 1993.

(Prevod s njemačkog: Stevan Tontić)

"Poetry is on the side of love"

2008-08-07T01:05:00.002+02:00

Interview with Izet Sarajlic, Bosnian historian, philosopher, poet

Poetry has been part of your life for half a century. How do you see this art-form today?

Izet Sarajlic: I'm sorry to see that poetry has lost the place it should occupy in people's lives. Poets are partly responsible for this, but the spirit of the age is also to blame. When I was young, Neruda, Sartre, Malraux, Camus, Tuwim, Frost and Ungaretti were the important writers. Living in that world brought responsibilities as well as pleasure; you had to surpass yourself. Imagine having a poem published in a magazine next to one by Neruda! We couldn't afford to be mediocre. In today's literary world, it's not difficult to pass yourself off as a poet. The poet will soon belong to an extinct species. I fear that people will eventually stop reading us altogether.

Are you equally pessimistic about the future of prose?

Izet Sarajlic: Yes, because I think that modern novelists couldn't care less about that essential thing known as love. I can't remember the last heroine I fell in love with. The age of Anna Karenina is gone for good. Today's novelists write against a background of violence, and they want to shock their readers. In modern novels there is a kind of indifference, a failure to connect, whose causes I cannot fathom. Is it because writers are trying to appeal to the culture moguls who announce a "new sensibility" every five years or so?

After the Sarajevo tragedy, I had the opportunity to make several trips abroad. I was amazed to see splendidly bound works by so many nonentities displayed in bookshop windows. There are so many bestsellers and so few great writers. The era of great art is over. It seems as though we've lost the joy of creation.

A Russian poet once said that even sadness is joyful in your poetry. But your recent war poems give the opposite impression.

Izet Sarajlic: The fact is that all values have been turned upside down, not only for me but for everybody. All the old landmarks have gone. Immorality will soon replace moral values and lies will replace truth. This change has happened very quickly. If the world had moved more slowly in this direction (which actually leads to a dead end), people might have had the time to prepare themselves psychologically. But this is impossible because of the speed at which things are moving.

I feel that civilization took a wrong turning about thirty years ago, as if the powers-that-be had pointed it in a direction in which I can see no future. It appals and depresses me that this utter confusion is accepted as the normal human condition.

Was it the war that changed your view of the world?

Izet Sarajlic: To some extent, yes. I've always thought that humanity needed responsible politicians and that there were fewer and fewer of these. It's no accident that the war which has destroyed my former homeland should have happened at a moment in history when there was no longer anyone capable of giving a constructive turn to political events and leading this poor world, so rich in trivia and so poor in basics, into the twenty-first century.

When foreigners who came to Sarajevo during the war asked me what I thought about the West's attitude to Bosnia, I used to tell them that while Tito had had the guts to stand up to the might of Stalin, nobody today - neither the United States, nor France nor Germany - is capable of saying "no" to a local bandit.

The war also taught me something else. It showed me that the behaviour of the world's thinkers is not only irresponsible but immoral. And so was the conduct of some of the generals stationed in Bosnia and Herzegovina. I'm thinking of one of them in particular who was reported to have raped young Muslim girls who were brought to him in brothels. Everybody knew about it. Everybody turned a blind eye.

The war also showed me the meaning of solidarity. We received great support from ordinary people, especially in France, Italy and Switzerland, and without it we would not have survived. I used to think that the Swiss were people who didn't show their feelings. Well, it was the Swiss who showed us more kindness than anyone else.

Cultural life in Sarajevo was pretty dynamic, wasn't it? Musical life, theatre and publishing all went on.

Izet Sarajlic: The Latin saying whereby people fall silent when the guns roar is false. Some very fine work was produced in Sarajevo during the war. It would be a good thing if foreigners could read some of the stuff we wrote, so that they could understand that civil war is a plague, that it is contagious and that it could happen elsewhere in the world, in an even more terrible form.

In one of your books, Recueil de guerre, you say: "If I've survived all this it's thanks to poetry and to a dozen or so people, ordinary folk, true saints of Sarajevo, whom I hardly knew before the war."

Izet Sarajlic: I wrote my two war books in my cellar as shells whistled overhead. I couldn't, like Eluard, paint the word "freedom" on the walls of Sarajevo because no walls were left standing. So I said to my wife: "Look at me, I am like a late twentieth-century Milton, writing a Paradise Lost by candlelight."

But I didn't start out with the idea of writing poetry. I didn't care about poetry. It's a long time since I was interested in poetry. Just before the war, I wrote that the worst places for poetry were the very places where poetry could be found.

When I said that poetry had saved me, I meant that these extremely unhappy war years were perhaps the happiest years of my life as a poet. I was motivated, I had readers, or rather listeners. We had no paper for printing and I was not on close terms with the few publishers who had any. In any case, they specialized in pseudo-religious work and propaganda, and so I wasn't very keen on being published by them. Nevertheless, my poems reached the public, which made me very happy indeed. During the war, my literary and moral standing in the eyes of my fellow citizens seemed to be high. I saw that they wanted to help me in one way or another. They would step aside for me when we queued for water, although I naturally never took advantage of that, and they would give me a cigarette, or an apple for my grandson.

In those circumstances, poetry becomes something different, doesn't it?

Izet Sarajlic: When a man has a dressing gown, when he has enough to eat, when he can step out onto his balcony, eat cherries or drink his coffee with his own cigarette and not one he has had to beg for, then he can think about aesthetics and aestheticism. But when he's surrounded by misery and is a prey to it as well, when he finds himself completely isolated and degraded, he asks himself "Where are the simple, normal words? Have they abandoned art?"

I have had a portrait of one of my favourite poets, Boris Pasternak, in my bedroom for a long time. For me, it was a relic. It's still there, despite the three million shells that have reportedly fallen on the city. One day, when I happened to be in my bedroom and not down in the cellar, I looked at it and suddenly thought that even he, the wonderful Pasternak, no longer meant to me what he once did. So many fine words, such perfect harmony, yet nothing about my suffering, nothing about human suffering.

Has the war changed your poetry?

Izet Sarajlic: I don't think there's any fundamental difference between what I wrote before and during the war. The form may vary somewhat here and there. When shells are bursting around you, you have to get it down as quickly as you can, so you don't pay much attention to form. In any case, when you have something to say, the form chooses itself. I'm not the kind of writer who searches for a poem. A poet shouldn't do that. A poem should search for - and find - its poet.

I haven't changed and I haven't felt any need to. I got into poetry after World War II. In 1942, the Italian fascists shot my older brother. In everything I've done since, I've tried my hardest not to betray the memory of that young man. I'm now over fifty years older than he was then. He's the person I'm answerable to.

In today's super-ideological age which repudiates all previous ideologies, I stick to the position I chose at the end of what we now call the "other" war, 1939-45. That was a time when we all believed that love could be revived and we thought we had to write as if we were planting a birch tree in the municipal park or fixing a doorbell to a door. We were all in favour of love and remained faithful to it, except for some who betrayed it during this recent war.

Do you think that such idealism is still possible today?

Izet Sarajlic: I don't know. I can't think now the way I did when I was young. I'm no longer capable of being as generous as I was then. "Universal" thoughts are far from my mind. My doorstep is the limit of my world these days. I'm concerned about my wife's health, my daughter's job, my grandson's future.(1) I'm eager to redecorate my fiat and put my bedroom in order. If I write a poem or two amidst all that, well and good, but If not, too bad. Perhaps I have written enough.

A French television programme about Sarajevo and your family showed that part of your fiat had been seriously damaged.

Izet Sarajlic: One day, the Chetniks(2) shelled my flat three times. They thought they'd killed me, so they stopped firing and went away. I received a blow on the head and collapsed. When I came to, it was quite funny. A painting had fallen on top of me and I woke up with my head in the frame, like a Rembrandt!

I've known you since I was a child but I've never asked you about your religion.

Izet Sarajlic: I'm a Muslim. So what? I've never lived in a predominantly religious environment any more than any of my compatriots. I can't see people as Orthodox or Muslim or whatever. Religion may be important to some, but it's a personal matter.

I was in Strasbourg not long ago and I couldn't understand why everyone kept insisting on the fact that I was Muslim. They told me that it was important to say so. I didn't consider it to be important at all. In the same way, foreign journalists who came to Sarajevo would often ask me whether I thought that all these ethnic groups could live together. I would always answer by introducing my family to them and saying: "My wife is Catholic, her family came from Austria and our daughter married an Orthodox Christian. I hope that fifteen years from now, when the time comes for my grandson Vladimir to experience the same kind of sufferings as Goethe's young Werther, he will put his hand on the shoulder of a Jew. That would complete the family portrait."

Do you think that Bosnia has any future in the present situation?

Izet Sarajlic: I don't know. Like many people, rightly or wrongly, I support the Dayton Agreements. Yet I know that they are not the real solution. The people who are deciding the fate of Bosnia have not grasped the soul of the country, but they talk with amazing glibness about corridors, republics, federations, and so on.

There's one thing that the West doesn't understand, or doesn't want to. In Spain, we saw a dress rehearsal for Western fascism, and in Bosnia we saw the same thing for Eastern European fascism. In Spain, fascism came to power, unfortunately; as luck would have it, ours did not. But there is no proof that it has definitively failed. Anything is possible today.

Izet Sarajlic is widely regarded as Bosnia's greatest living poet. A member of the Bosnia and Herzegovina Academy of Arts and Sciences, he has published more than 15 collections of poetry and a volume of memoirs. A volume of his works was published in English under the title Poetry by Dist 136 Press, Minneapolis, in 1975. His two most recent books, written in Sarajevo during the war, have been translated into French as Le livre des adieux and Recueil de guerre sarajevien (1997).

Here he is interviewed by Jasmina Sopova. UNESCO Courier, April, 1998 by Jasmina Sopova

Izet

2008-08-06T17:14:00.000+02:00

iz zbirke "Morija" Abdulaha Sidrana

nije
njegovo srce
još bilo za umiranja

ima nas podosta
sa još bolesnijom
srčanom pumpom
po sarajevu
kako tako
živi koračamo

mogao je
samo da je htio
još poživjeti
veliki pjesnik
zanosne Epohe
pedesetih godina
dvadesetog stoljeća

ali ga je bila
napustila Ona

Mala Jedina moja

bez koje nije
ni htio ni umio
o ljubavi pjevati

moglo je još
kucati njegovo srce

ali
srce njegovoga srca
nije
ni željelo ni htjelo

bez mikice
kucati

Biografija

2008-08-06T17:09:00.006+02:00

Izet Sarajlić je rođen 1930. u Doboju. Njegova majka, koja tada nije imala ni 18 godina, udala se za željezničara, jer je bila impresionirana uniformom, koja je u to vrijeme bila "statusni simbol", kako će kasnije zapisati sam pjesnik. Izet Sarajlić je dobio ime po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Pojedinačno i u širim izborima, pjesme Izeta Sarajlića prevedene su na brojne svjetske jezike, a zasebna izdanja njegove poezije objavljena su na makedonskom (1965, 1980), slovenačkom, ruskom (1972, 1985), turskom (1974, 1990), engleskom, albanskom, litvanskom, španskom, njemačkom i drugim jezicima. Poljski pjesnik Marian Gženščak u predgovoru svom izboru iz Sarajlićeve poezije, objavljenom u varšavskom časopisu "Svjetska književnost", kaže da je "Sarajlić narodni pjesnik koji sve zna i koji je u stanju da od svega sačini pjesmu". Visoko mišljenje o poeziji Izeta Sarajlića iskazali su i mnogi drugi poznati pjesnici - Evgenij Jevtušenko, Melih Dževdet, nobelovac Josif Brodski, Alfonso Gato i drugi. Blaže Koneski, prvo ime makedonske poezije, govoreći o Izetu Sarajliću kao o jednom od onih rijetkih pjesnika današnjice koji su uspjeli da "stvore svoj sopstveni model pjesme", kaže: " u krugu moje lektire ja ne vidim, osim Sandberga, drugog pjesnika koji se toliko približio proznom iskazu a pritom djelovao takvom poetskom neposrednošću."

Iz književne Sarajlićeve biografije vrijedi pomenuti i dva podatka: njegovo isključenje is Saveza pisaca Jugoslavije 1953. godine i njegov izbor za predsjednika Udruženja književnika BiH (1970), na kojoj je funkciji ostao samo SEDAMNAEST DANA. Zanimljiv je i podatak da je Izet Sarajlić naš najzastupljeniji pjesnik kad su u pitanju svjetske antologije poezije, ali i to da u jednoj sarajevskoj antologiji iz sedamdesetih godina nema nijedne pjesme. Nagradu Udruženja književnika BiH za 1964. godinu odbio je da primi.

Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva. U "Volim puno" pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.

Izrasla iz duha vremena u kojem je živio, uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlića oplemenjuje svakog svog čitatelja. Nije potrebno tragati za estetskim doživljajem, on je pred čitateljem u svakoj Sarajlićevoj pjesmi. Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bh pjesnika. Niko nije toliko utjecao na suvremeno bh. pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike.

Elegičnost kao najizrazitija crta Sarajlićeve emocionalnosti, njegovo poimanje života uopće i ljubav kao neizbježni light motiv, često upućuju na romantičnu Jesenjinovu poeziju. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. Široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha. Izrazito romantičan, Sarajlić ne stvara apstraktni romantičarski ideal ljubavi. Naprotiv, njegova ljubav gotovo uvijek je stvarna i ostvarena, a najčešće je istinit i ambijent u kojem govori o ljubavi. Stoga se u najvećem dijelu njegove poezije osjeća idilična slika ljubavne i obiteljske harmonije prenesene iz svakodnevnog života, a to ga opet približava poeziji Jacquesa Preverta. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova je poezija dostigla upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću.

Nagrade

2008-08-06T17:07:00.001+02:00

Dvadesetsedmojulska 1963.
Disova plaketa 1982.
Zmajeva nagrada 1985.
Nagrada Branko Miljković 1987.
Nagrada ZAVNOBiH za životno djelo, 1989.
Fund for Free Expression Award U.S.A. 1993.
Italijanska nagrada Mediterranneo, 1997.
Nagrada ''Erguvan' '- Turska, Istanbul, 1997.
Premio Finaleinsieme, Modena, Italia, 1998.
Nagrada Alberto Moravija, Italija, 2001.
Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 2002.
Počasni građanin grada Salerna, Italija, 2002.

Da je barem 1993. godina

2008-08-06T17:00:00.001+02:00

Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
1993. godina
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.

Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!

Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
(1998)

Spaljivanje knjiga

2008-08-06T16:59:00.002+02:00

Esi Ramadanoviću

U znak protesta protiv ravnodušnosti svjetskog javnog mnijenja
jedan broj članova Udruženja književnika
za danas je najavio
javno spaljivanje
svojih knjiga.

U saopštenju zajavnost
vidim da je pomenuto i moje ime.

Naravno
da se moja duša pridružuje svakom protestu protiv
ravnodušnosti svijeta,

ali
sam nikada neću spaljivati svoje knjige.

Jedno, što ih volim,
a drugo, što je bolje da taj primjerak knjige koji bih spalio
poklonim Ismaru
da se kao budući švajcarski apotekar sjeća dana
kad je na mom krovu
začepljavao rupe od granata

Tražim pomilovanje

2008-08-06T16:59:00.001+02:00

Zbog zlata njene poezije,
zbog našeg starog prijateljstva,
tražim pomilovanje
za obmanutu rabu božju Desanku
koja je do kraja ostala da sjedi u prvom redu
i da aplaudira ubicama.

Po Latiću

2008-08-06T16:58:00.001+02:00

Po Latiću
moj brak ne vrijedi ni prebijene pare.
Koliko sutra
po Latiću
morao bih da odem u opštinu i zatražim razvod.

Neće.
Neće,
Latiću,
od strane Sarajlića biti nikakvog razvoda.
Ni poslije četrdeset godina
ja se nisam umorio od ljubavnih pjesama
koje pišem
Petrovoj kćerki, Tamarinoj majci, Vladimirovoj baki.

Šta mogu,
mi Sarajlići smo takvi!

Pjesma u čast ponovnog dolaska Marine Ahenbah

2008-08-06T16:57:00.000+02:00

Iz jednog drugog svijeta
doći će nam ponovo Marina.
Taj svijet je već jednom imao svoj fašizam
i on ga ne želi više nikada imati u svojoj kući.
A Marina je, usto, i kćerka Njemice
rođene u Sarajevu.
Marina je već bila ovdje.
Ona je uopšte nešto kao anđeo ove kuće,
ali i Vladimirova velika ljubav.
On je lani kad je odlazila
plakao kao gladna godina.
A i deda je gutao dobre knedle.

Da sve ovo preživim

2008-08-06T16:56:00.002+02:00

Ziji Kafedžiću

Da sve ovo preživim
osim stihova
pomoglo mi je desetak-petnaest ljudi,
običnih,
svetih ljudi srajeva,
koje do rata jedva da sam i poznavao.

Država je također pokazala izvjesno razumijevanje
za moju nevolju,
ali kad god bih pokucao na njena vrata,
ona je bila odsutna -
ili u Ženevi
ili u Njujorku.

Eleno, kerko Eleno

2008-08-06T16:56:00.001+02:00

Odjednom,
usred kanonade,
neko je u susjedstvu
zapjevao "Eleno, kerko Eleno".

Neka prastara tuga odjednom preplavi svu sobu

Sjetih se
kako smo u Strugi pred zoru pjevali tu pjesmu,
sjetih se
čitavog našeg života ispunjenog pjesmom,
i - rasplakah se...

Prije ovog rata

2008-08-06T16:55:00.001+02:00

Prije ovog rata
Oskar Davičo,
vječiti enfant terrible
naše onda nam zajedničke literature,
u dva-tri navrata
nije propustio priliku
da se žestoko okomi i na mene.

Ah,
sada kad bi me napao!

Ćosić, Isaković, Ekmečić, Crnčević, NOgo -
oni ne napadaju,
oni - ubijaju!

Šta ako ja neću da me u Americi predstavlja g. Mile Akmačić

2008-08-06T16:54:00.001+02:00

Koliko do jučer,
Mile Akmačić,
jedno vrijeme čak i u funkciji predsjednika moje vlade,
činio je sve da se sa karte svijeta
zbriše i samo ime Bosne.

I sada -
baš on da me predstavlja i baš u Americi!

Vi - kako hoćete,
ali ja dotičnom g.
ne bih dao ni veleposlanstvo u San Marinu!

Ovom pjesmom zapravo obavještavam svoje sunarodnike
da je moj ambasador u Americi i dalje
Sven Akalaj.

Jedno, što mu je ime lijepo,
jedno od časnijih imena Sarajeva,
a drugo,
što je iz miješanog braka i u miješanom braku.

A ti miješani,
obrnite-okrenite,
najmanje su zla nanijeli Bosni.

Misli na dočeku Nove 1994. godine

2008-08-06T16:53:00.000+02:00

Mladenu Paunoviću

Razočaran u civilizaciju
Kurt Tuholski se, 1933, bacio pod točkove voza.

Ernest Toler se, 1939, objesio u svom njujorškom stanu.

Štefan Cvajg se, 1942, ubio u svojoj hotelskoj sobi.

Konstantin Bibl je, 1952, skočio sa svog trinaestog sprata.

Šta ja čekam?
Šta čekamo svi?

Sestre

2008-08-06T16:52:00.000+02:00

Kod Jesenjina se bile
Šura i Kaća.

Kod Majakovskog
Ljudmila i Olja.

Kod mene
Nina i Raza.

I - sve su umrle.

Raza i Nina
u razmaku od pedeset dana.

Umrle
ili ubijene bez metka?

Moram negdje potražiti
novu sestru.

Ja jednostavno ne umijem
da ne budem brat.

Sav moj kozmopolitizam

2008-08-06T16:51:00.002+02:00

Sinanu Gudževiću

sav moj kozmopolitizam, dragi sinane,
o kome se toliko pričalo u krugu mojih drugova
sveo se na jedno:
da mi je sjesti u voz
i otići do - Podlugova!

Prijateljima iz bivše Jugoslavije

2008-08-06T16:51:00.001+02:00

Šta se to preoknoć s nama zbi,
prijatelji?

Ne znam
štaradite.

Šta pišete.

S kim pijete.

Koje knjige čitate.

Ne znam čak
ni jesmo li više uopšte prijatelji.

Meme

2008-08-06T16:50:00.001+02:00

Affanu Ramiću

Ako mu je vjerovati, a nije,
Memeu, mom mačku, čiji se sav mantimilitarizam
sastoji u tome što je umjesto džigerice i pajšla
prinuđen da zajedno sa svima nama
kusa ove ratne čorbuljke -
najteže od svega pada
ovo moje, kako on kaže, kapanja uz svijeću.

Na tvom mjestu, kaže, ja uopšte ne bih ni pisao!

Uzalud ga,
prihvatajući njegov način razmišljanja,
uvjeravam da je uz svijeću
napisana i čuvena knjiga "Izgubljeni raj",
o raznim "Vodenicama na Flosi" da i ne govorimo,
on tjera svoje:
Šta me se, kaže, tiče taj tvoj Milton: ja hoću Sarajlića! Onog
koji je tolikim generacijama plijenio dušu...

Ludica moja mala!

Kao da i ja ne bih više volio da pišem
one svoje predratne pjesme pune tuge
ili barem poslijeratne, pa makar i uz svijeću!

Vladi Dijaku

2008-08-06T16:49:00.002+02:00

Dobro je, Vlado, da si na Barama!

U Podlugovima i u Sarajevu
svi bifei zatvoreni.

U Bosni
doći do čašice rakije
neuporedivo je teže
nego doći do sopstene smrti.

Kad se završi ovaj rat

2008-08-06T16:49:00.001+02:00

Za razliku od mnogih rođenih sarajlija
Viljem Trajb je ostao u Gradu.

Vjerujem da u ovom času
on uopštei ne zna
gdje mu je njegov britanski pasoš.

Šta će mu britanski pasoš,
da mu je malo
lozovače"

Ne znam da li je Viljem Trajb
prije rata
prevodio moje stihove,
ali ja sam mu zahvalan upravo na tome
što je tu, što je - ostao.

Kad se završi ovaj rat
moraću,
mada se nikad nismo upoznali,
da ga posjetim.

Valjda će se usput
po razumnoj cijeni
moći da kupi i neka flaša lozovače!

Sretni nesretnik

2008-08-06T16:48:00.002+02:00

Ljubiši Maksimoviću

Ide ulicom čovjek
i - pjeva.

Kako i ne bi
kad pod pazuhom nosi sulunare!

Sretni nesretnik!

Prije nego što ga nađe
njegovo parče granate
on će se barem ogrijati

Pas lutalica

2008-08-06T16:48:00.001+02:00

Lutvi Hodžiću

(Zbog velikog broja pasa lutalica na teritoriji grada, iz Mjesne zajednice Koševo 2 upozoreni smo da smo svakog takvog psa uočenog u svojoj okolini dužni da prijavimo u kancelariju Zajednice)

Da prijavim sebe?

Zar nisam baš pas
i baš lutalica?

Ne znam čak
u kojem su mi koferu
i u čijem podrumu
moji papiri.

Nakon ranjavanja

2008-08-06T16:47:00.000+02:00

Miki Masliću

Sinoć u snu
dođe mi Slobodan Marković
da se izvini mojim ranama.

To je jedino srpsko izvinjenje
za svo ovo vrijeme,

pa i ono samo u snu
i od mrtvog pjesnika.

Sjećajući se poručnika Kincla

2008-08-06T16:46:00.002+02:00

Ispada tako
da se čovjek sa nostalgijom sjeća drugog svjetskog rata.

U svakom slučaju
u poređenju s oficirom bivše JNA
čak i jedan poručnik Kincl,
koga su Sarajlići zapamtili za čitav život,
gestapovsko oličenje svega neljudskog u čovjeku,
ličio je gotovo na čovjeka.

Jevrejsko groblje

2008-08-06T16:46:00.001+02:00

Abdulahu Sidranu

Najsmrtonosniji hici
u pravcu Marindvora
dolaze s Jevrejskog groblja.

Ne zna Miloševićev plaćenik
ni ko je Isak Samokovlija
iza čije je grobnice postavio svoj mitraljez,
ni ko je taj ko je upravo pao
pogođen njegovim hicima.

On, jednostavno, za svakog ubijenog žitelja grada,
bio on ljekar Hitne pomoći
ili vozač Gradskog saobraćaja,
dobije po stotinu njemačkih maraka

Ratovi u našim životima

2008-08-06T16:45:00.003+02:00

Marko Bašić je preturio preko glave
dva balkanska i dva svjetska rata.
Ovo mu je peti.

Meni i mom pokoljenju - drugi.

A za Vladimira
s njegovih osamnaest mjeseci
u ovom trenutku mogli bi se reći
da je čak polovicu svog života
proveo u ratu.

U predvečerje

2008-08-06T16:45:00.002+02:00

Na igralištu
jedan mladić
svira na gitari
a iznad njega
prolijeće granata s Poljina.

Budući sarajevski Bulat Okudžava?

Mladiću,
samo mi ostaj živ,
a umjetnost,
koja je meni bila sve,
umjetnost je,
vjeruj mi,
sasvim nevažna!

Šiba

2008-08-06T16:44:00.003+02:00

Čak i ne slutimo
s koliko se dragih ljudi
više nikada nećemo sresti.

Jedan od njih je i Šiba.

Bivšeg glumca Batu Živojinovića,
koji se proslavio igrajući u njegovim filmovima,
ova smrt, zacijelo, neće posebno pogoditi.

A Šiba -
kakav je, onako bosanski beskonačno dobar bio,
da je samo dočekao kraj rata,
još bi mu prvomprilikom
dao neku ulogu.

Ovog puta, međutim, to ni u kom slučaju
ne bi mogla biti neka pozitivna ličnost.

Pozitivnog junaka
Bata Živojinović je odavno
sam u sebi sahranio.

Uz (ako je izašla) moju čileansku knjigu

2008-08-06T16:44:00.002+02:00

Početkom proljeća,
kako su me,
dok je Sarajevo još preko pošte
komuniciralo sa svijetom,
obavijestili njen prevodilac pjesnik Huan Oktavio Prenz
i njen izdavač, također pjesnik, Omar Lara
u čileu je trebalo da izađe
moja knjiga na španskom jeziku.

Ako je izašla
sada se možda neki čileanski čitalac pita:
Šta je s njenim autorom?

Šta je?

Sjedi u podrumu,
skuplja drva,
loži na balkonu vartu,
vodi ratni dnevnik

i sanja o kajgani s tri jaja.

Mizera

2008-08-06T16:43:00.001+02:00

Pravoslavko moja, prijateljice moje mladosti!
Šta u podrumu radiš, pri svijeći?
Voliš li još Skendera i Ćamila?
Jesam li još uvijek tvoj pjesnik najveći?
Strašno je što s u istom gradu ne možemo ni vidjeti ni čuti.
A evo već danima,
uza svu našu bijedu,
ni sunce, ni ono da nam se nasmiješi.

Nisu nas,
nisu nas baš voljeli u "Masleši",
ali važno je da smo i takvog "Maslešu" voljeli mi.
Sjetiš li se Junuza?
I kako smo zajedno plakali na njegovoj sahrani?

Nije zar da se danas odričeš tih suza?
Nije zar da ti danas ništa ne znače
ni te suze ni "Masleša" ni svi mi?
Nije zar da si i ti pristala uz paljanske koljače?
O, nemoj bar ti, bar ti!

Bori Spasojeviću

2008-08-06T16:41:00.003+02:00

direktoru "Sarajevo stana", arhitekti, prijatelju, čovjeku

Prije rata
obećao sam ti jednu pjesmu
o Sarajevu.

Onog dana
kad sam te vidio
kako pred te-ve kamerama plačeš nad razorenim gradom
ti si je sam napisao.

Meni je ostalo
samo da je potpišem.

Granata sa Mrkovića

2008-08-06T16:41:00.001+02:00

Već trideseti sat kako smo
sa svih strana
zasuti granatama.

Jedna upravo ovog časa
prolijećeiznad moje pjesme.

Ova je s Mrkovića
gdje sam prije rata
s onom koju volim
brao margarete.

Sreća na sarajevski način

2008-08-06T16:40:00.000+02:00

u Sarajevu
proljeća 1992. godine
sve je moguće;
staneš u red za hljeb
i završiš na Traumatologiji
sa odsječenom nogom.

Poslije toga još kažeš
da si imao sreće

Na stoti rođendan Josipa Broza

2008-08-06T16:39:00.002+02:00

Kakav god da je bio,
bio je šef najsretnije jugoslovenske države.

U toj državi
Vojislav Šešelj je uspio i doktorirati.

A mi u njegovoj ne bismo mogli
ni da dišemo.

Razmišljajući o Skenderu Kulenoviću

2008-08-06T16:39:00.001+02:00

Jedini koji bi mogao,
da ne kažem i morao,
da napiše
muslimansku varijantu
"Stojanke Majke Knežopoljke" -
to je Matija Bećković.

Samo što on to neće.

Osim talenta
za tako nešto je potrebna
i Skenderova ljudska širina.

Tako smo nespremni ušli u ovaj rat

2008-08-06T16:38:00.001+02:00

Ismetu Ceriću

Evo
i deseti je dan rata,

a mi
još uvijek
ne znamo dovoljno
ni da mrzimo.

Teorija distance

2008-08-06T16:37:00.002+02:00

Teoriju distance izmislili su postfestumaši,
oni koji ni u čemu ne žele da rizikuju.

Ja spadam među one
koji smatraju da se o ponedjeljku
treba govoriti u ponedjeljak;
u utorak već bi moglo biti prekasno.

Teško je, naravno, u podrumu
dok iznad tebe prolijeću granate
pisati pjesme.

Teže od toga je jedino
ne pisati ih!

Posljednja predratna pjesma

2008-08-06T16:37:00.001+02:00

Slavki Šantiću

Umjesto u svijetu svojih stihova,
umrijećemo u svijetu sasvim drugih ljudi.
Tuđa mi je njihova umjetnost,
tuđe su mi jnihove ljubavi, ako ih uopšte imaju.
Tuđe su mi njihove misli
grobljanske, pune mržnje, krastave.
Tuđi su mi njihovi grbovi
i njihove zastave.

Nisam spreman za Beograd

2008-08-06T16:30:00.000+02:00

S obzirom na moje godine, verovatnije je da više neću dolaziti. Valjda će me pravi Beograđani shvatiti, nema tu šta da traži literatura. Bio je prisutan uvek neki fluid između mene i mojih italijanskih čitalaca, neka intimna, gotovo ljubavna veza. Oni su prema meni gajili neku vrstu plemenitosti, i razumljivo je da se čovek obraduje i seti se normalnog doba čovečanstva. Bez obzira na to što su mi celog života lepili razne etikete - bio sam i velikosrbin i boljševik i svašta sam bio, ali, u suštini, čitav sam život bio antifašista. Ja sam dete onog rata, meni su Italijani streljali brata, sestre su mi,čim su napunile osamnaest godina, odveli u logor. I normalno je da te raduje nagrada koja nosi ime jednog od najžešćih antifašističkih pera koje je Italija imala - kaže za "Glas" najznačajniji živi sarajevski pesnik Izet Sarajlić, povodom prestižne nagrade "Alberto Moravija" koja mu je nedavno dodeljena.

Rekli ste jednom prilikom da živimo u veku u kojem je teže nositi uticaje i da nema mnogo pisaca koji nešto znače.

Sarajlić: Otkako je Bukovski postao neka vrsta orijentira za mlade, čini mi se da je i literatura krenula stranputicom. Nemam ništa protiv njega, bio je jedan od najpopularnijih pisaca ovog vremena, ali on, ipak, nije bio ta veličina. Ne može neki pisac, poput Handkea, koga su mediji izbacili na površinu, biti zamena za Štefana Cvajga. Postoje orijentiri, postoje ljudi poput Moravije, Kamija, Nerude, koji su mogli pokretati razne stvari. Sad je toga sve manje. Sve je pomereno. Mi smo kao deca morali znati barem stotinak književnih imena, danas nisam siguran da deca znaju išta od toga.

U toku ratnih godina bili ste veoma kritični prema Beogradu. Da li se danas taj stav izmenio?

Sarajlić: Beograd je bio nekakav emocionalni deo sveta, za koji smo mislili da je naš. Međutim, dok smo bili opkoljeni u Sarajevu, javljali su mi se ljudi iz celog sveta, ponajmanje iz Beograda. Da je neki moj prijatelj bio u takvom logoru, javio bih mu se makar nebeskom linijom. Mada ima ljudi koji su spasili čast Beograda i tih ratnih godina. To su pravi Beograđani, zahvaljujući kojima sam ja imao utisak da nismo skroz zaboravljeni. Moram pomenuti Rada Konstantinovića i ljude slične njemu.

Postoji li mogućnost da dođete uskoro u Srbiju, odnosno Beograd?

Sarajlić: Ne verujem više da sam spreman za Beograd. S obzirom na moje godine, verovatnije je da više neću dolaziti. Valjda će me pravi Beograđani shvatiti, nema tu šta da traži literatura. Sve što želim je privesti ovo telo časno kraju, ovu trabakulu, koja je ostala od brodića ili čamca, dovesti do obale bez nekih velikih zaokreta koji bi me posthumno mogli koštati.

Preuzeto iz Glasa javnosti, 29-30. novembar 2001., Beograd, Jugoslavija.

Kada će čovjek biti revolucionar ako ne u dvadesetoj

2008-08-06T16:15:00.000+02:00

Sa pjesnikom Izetom Sarajlićem razgovarao sam u njegovom stanu. Prvo što sam primijetio bila je pisaća mašina. Na zidu su uokvirene slike, a na visećim policama knjige – gotovo sve stare. Jedino što je iskakalo iz tog enterijera bila je muzička linija, koju mu je, kako kaže, nedavno poklonilo neko udruženje žena iz Beograda. Ovo nije cijeli razgovor koji sam s njim vodio i tek poslije, kada sam ugasio diktafon, govorio je nešto opuštenije. Bilo je pravo zadovoljstvo razgovarati sa čovjekom koji, odbijajući učestvovati u ovoj novoj civilizaciji, kaže: Jebeš civilizaciju kojoj je Bukowski orjentir.

Kada sam tek ušao, upitao me za koje novine radim interview, a ja sam mu odgovorio da je to za web-magazin, internet. A, za to čudo. Ja u to ne vjerujem, rekao je Sarajlić.

Omnibus: Zašto ne vjerujete u to čudo?

Sarajlić: Zato što ja pripadam prošlom svijetu i prošlom vijeku. Ostao sam pozadi, mene ne zanima ova nova civilizacija zajedno sa kompletnom kulturom, isključujući baš neke poput Veleta (Nenad Veličković, op.a.) kojeg volim još iz ratnih dana jer je možda među prvima donio prozu koja je posjedovala nešto od ove naše stvarnosti. Ne znam da li ga i dalje nastavljam čitati, ali – do čega dođem, pročitam. To volim, to uvijek ostavi neki utisak, inače – kažem: sve moje je živjelo u XX vijeku, ja vam i ne pišem više 2000 i prva, druga itd., nego 1999. plus 1, plus 2, pa dokle ćemo dogurati, ne znam.

Omnibus: Zašto baš XX vijek?

Sarajlić: Ne idealiziram ja ni njega. U njemu je bio i Hitler, čak je i Radovan Karadžić tada uspio da ubije toliko našeg svijeta. Ali, tada je živjela ona zbog koje sam vjerovatno čitavog života i živio, pa nešto mi i ne priliči da poslije nje i ja nastavim zbrajanje nekakvih kalendarskih godina.Ostao sam jednostavno tamo, tamo je moj svijet. Tamo je čekam kao student ili ona čeka mene. Idemo u kino, gledamo normalne filmove: Najljepše godine naših života, Ždralovi lete, Balada o vojniku, Zlatna kaciga, Čudo u Milanu, a ne ovu pirotehniku sa nasiljem svake vrste. Nikakve Marsovce, već normalne ljude, svoje savremenike.

Omnibus: U crnogorskom časopisu Plima objavljen je Vaš tekst u kojem ste rekli da ne želite učestvovati u današnjoj civilizaciji, ali samim tim što ste napisali taj tekst, Vi učestvujete…

Sarajlić: Naravno da učestvujem. Sve se u meni buni. Da ovog časa na Butmir kojim slučajem slete Tolstoj, Mann, Darwin, Marx i Pamela Anderson, svaki novinar bi otrčao da nju prvu intervjuiše. Eto - to je naša civilizacija. Ona je krenula naopačke, nekim pogrešnim putem, po meni, još prije nekih dvadeset, trideset godina.

Omnibus: Šta je uzrok tome, po Vašem mišljenju?

Sarajlić: Pa, sve je došlo od Amerike, preko rocka, koji je imao i nekoliko blistavih trenutaka – Beatlesi, Indexi – sve je to dio moje kulture. Ali uzmite Ameriku danas – niko od njih nije čuo za najvećeg Amerikanca – Arthura Millera, a za ambasadora Millera zna svako, a baška za gospođicu Levinski. Naše Oslobođenje ima rubriku Kalendar, u kojoj su nekad bile objavljivane neke istorijske stvari, a danas se u njoj govori o koncertu održanom u Zetri. Mlađe generacije su se potpuno navikle na to.

Omnibus: Zar ne mislite da ima mladih ljudi kojima to ipak smeta?

Sarajlić: Ima, ali oni u sebi nemaju svojstva mladih revolucionara. Jer kada će čovjek biti revolucionar ako ne u dvadesetoj godini? I ja sam to svojevremeno bio, iako me danas tretirate kao nekog sentimentalnog kućnog pjesnika, ali i to moje kućno imalo je neku širu socijalnu rezonancu, iz prostog razloga jer sam pripadao jednom svijetu koji je već u startu bio upregnut u istoriju. Neovisno koliko se trudio pobjeći od nje, istorija ga je uvijek čekala, tu iza neke okuke. Morao je tada čovjek učestvovati u istoriji, iako su rezultati toga bila isključenja iz bezbrojnih organizacija od Saveza pisaca do Saveza komunista, ali to je dio moje biografije.

Omnibus: Koliko to godi Vašoj biografiji?

Sarajlić: Ne godi mi, ali je to nešto na osnovu čega mogu da kažem svom bratu, Eši, streljanom 1942. od italijanskih fašista: Evo Ešo, ostarih, a nisam te iznevjerio. To je za mene možda jednako važno kao i ono što pišem: ne iznevjeriti sebe.

Omnibus: Da li danas, pored Veličkovića, čitate još neke naše ili strane pisce?

Sarajlić: Ja se ne stidim reći – i to je dio mog velikog buntovništva – ja sam stao gdje su stali oni koji su sad na Barama i Lavu. Ja više volim pročitati knjigu koji su moji čitali pa da vidim šta je to bilo u njoj pa ih je motiviralo na nešto. Recimo, u knjizi Benjamina Kaverima Pred ogledalom, moja pokojna žena je podvlačila rečenice noktom jer u tom trenu nije možda imala olovku. Mene je interesovalo zašto je, recimo, podvukla mjesto: Prava biografija umjetnika ne može biti uspješna.Čini mi se da je to podvukla zbog svog muža. Činilo mi se da bi, recimo, Baricco mogao biti pisac moga pokolenja. U Svili je bilo nešto od te otmjenosti, elegancije, ne samo u formi nego i u iskazu, mislima. Ali već druga knjiga me razočarala. Naravno da pratim i noviju poeziju.

Omnibus: Našu?

Sarajlić: Mislim da se mi previše hvalimo ovdje i u svijetu da imamo previše dobru literaturu. Problem je u tome što je danas vrlo lako objaviti knjigu. Čini mi se da je svaki drugi čovjek na planeti autor a nijedan pisac, ili barem ja nigdje ne vidim pisca. Za mene, recimo, Umberto Eco nije pisac. On je potrošačka roba od koje će ljudi vrlo brzo dići ruku. Kada je Nazim Hikmet nakon 17 godina robije izvođen na streljanje, tada su potpis za njegovo oslobođenje dali Neruda, Sartre, Camus, Andrić. Tada zloglasnom Menderesu nije bilo druge nego da ga oslobodi. A kada su Benjamina Moloisa prije rata digli na vješala, nije se bunio niko osim nekih P.E.N. centara, ali bez ikakve moći jer tamo sjede službujući ljudi. To više nisu imena od autoriteta, čiju riječ i pobunu ne možete zanemariti.

Omnibus: Nedavno smo pravili anketu o čitanosti Coelha u Sarajevu. Šta Vi mislite o njemu?

Sarajlić: Coelho je, kao i sva latinoamerička literatura, uvezen preko Pariza, jer je Pariz izgubio svoj primat. Više nema proleterske mase sa Istoka da obnovi slavu francuske literature. Po nekoj inerciji, i dalje se ponavljaju ta imena – Marques, Borges. Meni oni nisu toliko dobri koliko se oko njih digla fama.Svi su govorili o mašti. Ja vjerujem u drugu vrstu mašte – spontanu. A ne organizovanu maštu. Kad pisac naumi da mu mačak bude filozof, on će to i biti. Ali ja volim spontanost u svemu.

Omnibus: Borges smatra da je iskustvo maštom bolje od stvarnog iskustva. Na tome on zasniva svoj književni opus.

Sarajlić: Ja sam ga volio, ali naknadno, pa su pisali kako sam ja prije Borgesa pisao takve stihove koji se kod njega slave sa nekim imenima i naracijom u osnovi pjesme. Moj latinoamerički pjesnik je Pablo Neruda. Jako bih volio da sam imao priliku da napišem dvadeset ljubavnih i jednu očajnu pjesmu, ali izgleda da mi se život sveo na hiljadu ljubavnih i jednu očajničku koju ne pišem, ali je živim.

Omnibus: Ali nagrada Alberta Moravije govori da vas ljudi i danas čitaju. Da li Vam to nešto znači u ovom vremenu, to da neko ipak prepoznaje Vaše vrijednosti?

Sarajlić: Kako da ne. Meni su italijanski fašisti strijeljali brata, a italijanski antifašisti dali nagradu jer je Moravija, prije svega, bio antifašist. Ja možda nisam bio ništa drugo u životu osim antifašist, što je prešlo i u moje stihove, čak i ljubavne koje sam uglavnom i pisao. Ja sam Talijanima rekao kako je bolje biti i Sarajlić nego Borges jer on posljednju nagradu prima od Pinochea. Izgubili smo mi sa našim dragima mnogo toga. Ja sam izgubio čitaoce. Mene više čitaju u Italiji. Evo neki dan sam dobio čestitku od gradonačelnika Pistoie, na njoj nije jelka već moja pjesma. I onda se začudim da tamo imam više čitalaca nego ovdje.

Omnibus: Šta mislite o čitateljima ovdje, kod nas?

Sarajlić: Shvatio sam da muškarci ovdje ne čitaju mnogo. Radije čitaju Dane ili Ljiljan; njih zanima šta je rekao Jelavić – kao da je to suština. Kupuju i čitaju knjige samo djevojke i starčići kao ja. Kad god šta objavim, zovu me ženski glasovi da mi se zahvale, dok muškarci, ako me pozovu, to je samo zato da bi me upozorili na neku grešku.

Preuzeto od Književne radionice Omnibusa.

Meni Kočtunicino izvinjenje ne treba

2008-08-06T16:07:00.001+02:00

Bosanskohercegovački pjesnik i najprevođeniji poeta iz ove države laureat je prestižne nagrade "Alberto Moravia". Izet Kiko Sarajlić, o čijem se političkom angažmanu i stavovima posljednjih godina govorilo češće nego o njegovim djelima, i u trenucima kada bi trebao slaviti, ne odstupa od svojih principa, ne ublažava svoje stavove, ne želi se dodvoriti generacijama u koje ne vjeruje, niti hvaliti tehnološka dostignuća novog vremena. U intervjuu Danima, on govori o boljoj prošlosti, Janis Joplin, Borgesu, bratu Eši, Koštunici i Karadžiću, Bushu i domaćicama što se javljaju u TV programe.

DANI: Čestitamo, gospodine Sarajliću. Nemo propheta in sua patria, reklo bi se. Nagrada "Alberto Moravia" još je jedan dokaz kao je Izet Sarajlić cjenjeniji u širim i značajnijim književnim sredinama od naše.

SARAJLIĆ: Italijani su uvijek prema meni gajili neku vrstu plemenitosti, koju baš i nisam do kraja razumijevao. Bio je tu uvijek neki fluid, neka intimna, gotovo ljubavna veza. Poslije pada stare države, u kojoj sam imao svoju publiku od Triglava do Đevđelije, dogodilo mi se i to da ljudi iz Napulja dolaze navečer u Salerno ili u Rim zato što vole da slušaju poeziju Izeta Sarajlića. Naravno da se čovjek obraduje i sjeti se nekog normalnog doba čovječanstva. A čini mi se da mi pristaje ta značka. Kao neko ko je čitav život opanjkavan - bio sam i velikosrbin i boljševik i tandara-mandara, svašta sam "bio", ali, u suštini, čitav sam život bio antifašista. I normalno je da te raduje nagrada koja nosi ime jednog od najžešćih antifašističkih kritičkih pera koje je Italija imala. Ne želeći da na bilo koji način poredim stvari, sjetit ću se da je Borges, veliki Borges, išao primiti nagradu iz Pinochetovih ruku. I u času smrti je možda zažalio što ju je primio. Kad imaš osjećanje da primaš nagradu koja ti pripada, koja pripada tvom svijetu, onda se ne dovodi u pitanje ništa što si bio čitavog života. Što se tiče uvažavanja o kojem ste govorili, nećemo nikoga opanjkavati, ali naša književna čaršija je zaista čaršija. Evo, neki dan sam išao na izložbu Seada Čerkeza i, uz Mirsada Bećirbašića, koji je izložbu otvorio, bio jedini pisac tamo. U naše doba, doba naše mladosti, nije bilo izložbe gdje mi svi zajedno nismo bili, svi mladi pjesnici i pisci i ostali umjetnici. Isto je i na književnim večerima: nećete vidjeti pisca! Dragutin Braco Kosovac, živa legenda, dođe jedva na nogama, dođe legendarni advokat Fazlija Alikalfić, ali kolege nema. Kod nas je to, izgleda, vječno, jer čim se neko malo digne iznad sredine, odmah doživi neku odioznost i odmah mu se podmeće. Čini se da je to normalna biografija za pisca, ne d'o bog imati neku drugu. Jer, osim što sam bio antifašista, bio sam i mlađi brat - danas već sedamdesetogodišnji - Ešrefa Sarajlića koji je strijeljan u 18. godini. Sav moj problem je, zapravo, bio ne iznevjeriti Ešu, i mislim da me je to očuvalo, neovisno od društvenih oscilacija koje su bile ovakve ili onakve i najčešće nepovoljne za pjesnika. Kad sam bio prije dvije godine u Varšavi na književnoj večeri, podignem glavu kad tamo Tadeusz Mazowiecki. I nađemo se poslije, pričamo, i on meni kaže: pane Izete, na sljedećim izborima u BiH će pobijediti komunisti. On valjda misli da sam ja komunjara. Kažem ja: pane Tadeusz, ja sam "anti-anti", a i nisam baš siguran da će pobijediti, a on, čovjek koji je dao i ostavku zbog toga što nije mogao učiniti više za nas, kaže: dosta je te demokratije koja to nije, izopačenih sistema vrijednosti.

DANI: Istina je, niste, poput nekih kolega, bili u blizini i milosti esdeaovske vlasti, ali postojala su vremena kad je ime Izeta Sarajlića bilo ne samo književno nego i političko.

SARAJLIĆ: Jednom je moja pokojna žena, kad me je neko za nešto opanjkavao, mojoj sestri - a obje su sada na groblju kod Lava - rekla: "On bi među boljševicima bio menjševik." Nisam bio ni tvrdoglav, ni vjeran nekoj imaginarnoj apstraktnoj ideji, to je, jednostavno, bilo čuvanje sebe, jer moje je da živim i malo i poslije smrti. Moja ploča, odnosno ploča ljudi iz moje profesije koji do nje drže, ne vrti se na 33 obrtaja, nego malo i duže. O ljudima koje spominjete ne razmišljam, znam da je takvih bilo koliko god hoćete i znam šta su radili prije rata, u socijalizmu. Na meni je ostalo nekakvo zvono, a s njima ima taj problem što su pored svega bili i hrđav ljudski materijal. Ljudska dimenzija je ona koja objašnjava i koja opravdava čitav život umjetnika. Znate, kad je Tolstoju mladi anarhista iz Kijeva došao i rekao: vi tu živite božanstveno, a izigravate nekakvog čovjeka iz naroda, pišete čak i nekakve bukvare poslije Rata i mira i Ane Karenjine!, šta je uradio grof? Sjeo na voz i otišao da umre na željezničkoj stanici u Astapovu. Ja sam vidio njegovu rodnu kuću u Jasnoj Poljani, i, znate, Ganić u takvu malu kuću nikada ne bi uselio.

DANI: Vaše djelo se često dovodi u kontekst s ruskom, odnosno sovjetskom književnom tradicijom, koja je danas skoro iščezla. Jesu li ti korijeni samo poetski, ili tu ne treba zanemariti i ideološki predznak?

SARAJLIĆ: To je, također, kad govorimo o onom vremenu, dio opštejugoslovenske atmosfere. Jedan kritičar koji se u međuvremenu ubio, a bio je čak potpredsjednik one monstruozne države koja ima prijestolnicu na Palama (Nikola Koljević, op. prir.), jednom je o meni pisao kako sam pod strašnim uticajem Eliota, kojeg ja u to doba nisam ni čitao, osim informacije radi. Kod nas se stalno insistiralo na toj mojoj vezi s Rusima, koju, normalno, ne opovrgavam. To je došlo s idejom koja mi je bliska i kozmopolitski internacionalna, antifašistička, a tu je i slavenstvo, kojeg se ja odreći ne mogu. Prihvatam to što ste rekli, jednom sam i napisao za jedan ruski časopis da sam Majakovskom dao svoj najveći orden, orden svojih osjećanja prvog reda. Međutim, isti ti Rusi, kada bi objavljivali moje pjesme, oni bi govorili o nekim drugim utjecajima. Neko je tamo napisao da se kod Izeta osjeća jedna nota koja potječe od Apollinairea. Kritičari vjerovatno imaju svoj svijet, vjerovatno je dotični potpredsjednik te famozne države, samoubica, od jutra do mraka iščitavao Eliota pa našao nešto. Mi, ipak, živimo u jednom vijeku u kojem je teže nositi utjecaje. Lakše je bilo, recimo, Puškinu ili Heineu. Pročita klasičnu književnost, Goethea recimo, i posjeduje sva znanja vezana za poeziju. Sramotno je, a tu mislim na većinu sarajevskih i bosanskih pjesnika, to samozadovoljstvo minimalnim ostvarenjima.

DANI: Svečana je prilika, nemojmo da padaju teške riječi. Ali rješenje za našu sadašnju situaciju nije prizivanje nekih vremena koja su prošla a bila su bolja.

SARAJLIĆ: Svijet je bio bolji. Sad je kritika u rukama apaša, koja od kaplara napravi barem majora, i ti čitav život možeš živjeti na nekoj nezasluženoj slavi. Nisam poliglota, ali, zahvaljujući porodici u kojoj se govorilo nekoliko jezika, morao sam znati šta pišu Nijemci, šta Japanci. Našu se generaciju nepravedno optužuje. Ti momci, oni što su ih nazivali "zlatnim dječacima naše poezije", pisali su i govorili: "Sa nama počinje pismenija i kulturnija književnost BiH." Ja sam im na to često replicirao da nisu razmijenili niti jedno pisamce sa jednim velikim piscem koji trenutno živi u svijetu, a ja sam se sa njima dopisivao i prijateljevao, čak i slavio Nove godine. Moj problem već dugo nije u tome šta napisati, nego šta ne napisati, da ono napisano ne dovedem u pitanje. Sve što želim je privesti ovo tijelo časno kraju, ovu trabakulu, koja je ostala od brodića, ili čamca, dovesti do obale bez nekih velikih zaokreta koji bi me posthumno mogli koštati.

DANI: Nekad ste se znali i nasukati. Kako sada gledate na razočarenja koja su Vam se dogodila. Posljednji put kad sam razgovarao s pokojnim Darijom Džamonjom, on je, misleći na rat, rezignirano kazao: "Možda se sve ovo dogodilo zato što je Radovan Karadžić htio pokazati Rajku Nogi da je veći Srbin od njega!"

SARAJLIĆ: Ima u tome istine. Oni su, istina, nekada dolazili do mene, ali ne zato što su me voljeli, nego zato što sam bio utjecajan. Rajko Nogo je bio silan, pomalo i bezobrazan, on bi ponekad zbog tog srpskog artizma, čini mi se, i namjerno prevrnuo neku pepeljaru, džezvu ili bocu, a Radovan je bio neki seoski džentlmen i glumio je finoću. Nikada nije došao bez cvijeća za ženski dio obitelji, uvijek bi ustao i počistio iza sebe ili iza Noga. Čini se da je Radovan, nezadovoljan pozicijom pjesnika i psihijatra - a ni u jednoj se nije dokazao, posegao za zločinima, ne bi li se u istoriju nekako ugurao kao "otac domovine". Kad sam ranjen 1993, moj zet je, nakon što je granata razrušila sobu i sve po njoj, našao knjigu s posvetom: Mojim čitaocima Sarajlićima, srdačno Radovan Karadžić. I rekao: opa, šta je ovo? Ja sam, zavijene glave, pokazavši rupe od gelera, pokazao i ranu te rekao: I ovo je Radovanov poklon čitaocima.

DANI: Koliko su pisci krivi za sadašnju atmosferu intelektualne bare u kojoj živimo i koju ste već spomenuli. Neki dan je jedan ugledni član PEN-a rekao da ta institucija nema utjecaja, jer nema novaca. Hipokrizija?

SARAJLIĆ: Spomenuo sam tu atmosferu i užasnut sam što i dalje "furamo" ponosni na nju. To što ste spomenuli jeste neka vrsta opravdanja nemoći - "nema para". Šta znači nema para? Kad Lav Tolstoj lupne šakom Nikolaju, bilo je dovoljno da se car malo zabrine. Danas nema tih ličnosti, ne može biti Umberto Eco zamjena za Emilla Zolu. Ne može neki pisac kojega je izmislila sedma sila, evo, recimo, Peter Handke, biti zamjena za Stefana Zweiga. Postoje orijentiri, postoje ljudi poput Erenburga, Moravije, Camusa, Nerude, koji su mogli i trebali pokretati stvari. Kad je uoči rata ubijen mladi pjesnik, crnac iz Južne Afrike, bio sam jedini na kugli zemaljskoj koji je o njemu napisao pjesmu. Naši potpisi malo znače, a ja inače ne vjerujem u te silne organizacije koje se za nešto bore. Trudio sam se da i u socijalizmu budem individualista i slijedim neku svoju misao. Naša epoha je, znate, površna. Bukowski, protiv kojeg ja nemam ništa, bio je jedan od najpopularnijih pisaca ovog vremena. On, ipak, nije bio ta veličina koja može upozoriti svijet. Ni u štampi više nema mnogo pisaca koji nešto znače. Dosta nas je bilo i koji smo upozoravali; evo, i vi ste se satrali u Danima, pa ste navukli na sebe mržnju mnogih. Ni ja nisam stajao, ali to niko ne sluša, čak te i ignorišu. Žele da ti daju do znanja da su oni bossovi i da upravljaju svim, pa i našim sudbinama.

DANI: Neki mediji su, ipak, bili bolji dio ovog društva?

SARAJLIĆ: Već odavno nisam oduševljen medijima. Mislim da ste svi skupa davali previše značaja ljudima koji ne zavređuju toliku pažnju, čak i negativnu. Ako je neko za zatvor, molim vas, napišite to na nekoj stranici, tekst od pet redova, da je uhapšen, i nemojte da ga stalno gledamo na naslovnicama. Sve je poremećeno. Kad vi upozoravate na nekakve kriminalce, oni ostaju u očima mase, oni zapravo ispadaju heroji. Otkad na naslovnoj strani naših novina nisam vidio neku veliku ličnost iz umjetnosti ili književnosti, ali svako malo na naslovnici iskoče oni koji bi trebalo da su iza rešetaka. Pa me opet za pet mjeseci u dva reda obavijestite kako teče suđenje i - gotovo. A ja još moram čitati njihove intervjue dok se vodi istraga. Sve je pomjereno. Gledam ove kvizove: na Hayatu imaju rubrike i onda neko izabere kulturu, a tamo pitanje o bubnjaru u nekom sastavu ili kad je u Skenderiji neki koncert. Znam značaj rock muzike u globalnom svijetu, ali sve je to supkultura. Ako govoriš o kulturi, onda daj djecu upućuj u nešto; mi smo kao djeca morali znati barem stotinjak književnih imena, danas nisam baš siguran da djeca znaju išta od toga. Njima su nametnuti mali domaći lokalni pisci i nametnut im je taj strahovito agresivni svijet iz muzike. Jednom sam bio u Mornaru, to je legendarna kafana u Beogradu, i tamo je bilo neko društvo na svadbi. Dva sata su pokušali otpjevati pjesmu i nije im uspjelo, a kad je neko zapjevao La Palomu, svih njih 20 je to prihvatilo. I onda mislim, Bože moj, kolike milijarde danas odu na autorstvo, a te pjesme za stolom nikad niko neće zapjevati, pjevaju se pjesme koje su naslijeđe, rekao bih, istorijsko. Jer, i kafane su institucija u našim životima. I još nešto: mediji svima dozvoljavaju sve. U moje vrijeme postojali su mnogi ljudi koji su slikali, pisali, bavili se najrazličitijim vrstama umjetnosti, ali im nije padalo na pamet da to iznesu u javnost. A danas svako zove u kontakt-programe i kaže "halo, Mevlida ovdje", valjda da bi komšinicama mogla reći da je bila u programu u kojem je gostovao i Kiko Sarajlić.

DANI: Jedan veliki glumac, danas holivudska zvijezda, voli pjevati Vaše stihove. Kako se osjećate kad ih čujete?

SARAJLIĆ: Ne volim da ih slušam u tuđoj interpretaciji jer mi se uvijek čini da me glumac malo odnese nagore. Sarajevski glumci su mi često zamjerali što ih nikada ne zovem na svoje večeri. Ja sam rekao da ću, dok živim, vrtiti ovo svoje, pa vi poslije radite što hoćete. Meni se čini da ja to bolje od vas radim.

DANI: Niste baš skromni. Je li to jedna vrsta razočarenja?

SARAJLIĆ: Normalno da jeste. Mi nismo prepoznavali, nismo vidjeli te kokarde na čelima ljudi. Nekada davno, 1974, napisao sam u knjizi jednu pjesmicu Radovanu Karadžiću. Imao sam potrebu da jednu svoju posthumnu knjigu objavim za života, a ne da mi je poslije nekakvi sakupljači prave. Bilo je to jedno pismo Radovanu u kome se kaže "zar je zvijezda besmisla jedina zvijezda koja na ovom nebu plamti, pa u ovom vijeku je Hitler oboren"… Stanko Cerović je iz toga izveo nekakvu moju proročansku ulogu, objavio esej o tome kako su sve pjesme tu idilične, prijateljske, a u toj je jedino rasprava o onome što je sljedovalo. Ne, nije to bilo proročanstvo, ali pjesnik po prirodi ima nečeg profetskog. Odavno naslućujem; danas me mnogi ljudi sretnu na ulici pa me za pjesmu iz 1960. godine pitaju, kad si ovo napisao, kao da je jučer. Nešto se naslućivalo. Živjeli smo u epohi u kojoj se dogodilo toliko zlo, mrak koji niko od nas u takvoj žestini nije mogao predvidjeti. Može se kazati da sam te sile destrukcije naslućivao osluškujući muziku koju je moje dijete slušalo. Kad je Janis Joplin počela da dominira, osluškivao sam iz kćerkine sobe te neartikulisane krike, tu žestinu. Vidio sam da se nešto događa u vasioni, i onda su odjednom iz filma izbačeni melodrama i dijalozi. Kad uključite tv, čuješ samo pucnjavu ili krikove ili uzdahe na krevetu, i bilo mi je jasno da je civilizacija izabrala neki pogrešan put. Već 20 ili 30 godina nikako da se pojavi neki velikan, neki, iako ne plediram ni za jednu naciju, Roosevelt, pa da on, recimo to tako, vlada svijetom, a ne Bush. Neka bude neko ko skretnicu može povući na pravi kolosijek. Nedostaje orijentirnih ljudi, i njih fali u svakoj sredini. Kad su naši ljudi ovdje napadali Vojislava Koštunicu jer prilikom posjete Sarajevu nije pao na koljena, ja sam se iznenadio. Naš svijet od Koštunice traži da bude Willy Brandt. Reagovao sam u Oslobođenju i napisao da ne bih primio taj njegov pad na koljena. On da mi se izvini? Osim toga, to je uvreda za Brandta, za njega znamo kakva je figura. Fali više takvih ljudi u svakom narodu. Ovo je jedno neodgovorno doba, gledajte: Berlusconi u suštini radi na rušenju Italije a biraju ga za šefa države, eto u takvom mi svijetu živimo.

DANI: Zar stvarno mislite da je svijet nekada bio bolji?

SARAJLIĆ: Bio je znatno bolji i humaniji. Puno mi hvale ovaj internet, a ja preko njega ne mogu biti siguran ni jesam li dobio ovu nagradu. Bolje mi je da pitam mog Sinana Gudževića, njemu i njegovom pismu više vjerujem.

Objavljeno u BH Danima, 23. novembar 2001

Strijeljan 1999.

2008-08-06T12:05:00.001+02:00

Razgovarao: Zlatko Dizdarević

Izeta Sarajlica ili vole ili ne vole. Njegova poezija lijepi se za duse konvencionalnih romantika, drugi je smatraju pateticnom posvetom onim krajevima ljudskosti koji destilirani Sarajlicevim rjecnikom uopce i ne postoje. No, nakon svih uspjeha i neuspjeha, zvjezdanih kritika i bacanja u prasinu, Izet Sarajlic u razgovoru sa nasim suradnikom pravi hommage svome socijalistickom vremenu, i sa razocarenjem i dozom rezignacije saopcava sud o nadolazecem vijeku lisenom vrijednosti: to me ne zanima

DANI: Gospodine Sarajlicu, citavog zivota bili ste na neki nacin u sukobu sa drzavom i vlastima. Sada ste, evo, docekali da Vam zvanicnici na "drzavnom nivou" obiljezavaju sedamdeseti rodjendan, da Vas hvale i cestitaju. Kako dozivljavate sve to, kako se osjecate i sta mislite, zasto to odjednom?

SARAJLIC: Mislim da je to bilo iznudjeno slavljenistvo, posto su prethodno to priredili Slovenci koji imaju neko nostalgicno osjecanje prema necemu sto je bio nas zajednicki zivot. Nije bilo druge. Prethodno je u Akademiji bilo ono Tunjino, pa se nekako moralo, i ovo moje, na jedan nacin. Tako ja to smatram iznudjenim, a odsustvo bilo koga od zvanicnika na toj akademiji - sto mene raduje - takodjer govori o tome da nisam usvojen.

DANI: Da li Vas je to na bilo koji nacin dirnulo, to sto ih nije bilo?

SARAJLIC: Naprotiv. Mene ne zanima usvojenost, moj svijet je bio onaj svijet prije, svijet socijalisticke ideje. Drugo je kakav je taj moj socijalizam bio. Ja uvijek kazem da moj socijalizam nije izasao ni iz Kardeljevih pa cak ni iz Lenjinovih govora, ni iz Karla Marxa, od koga sam procitao samo Komunisticki manifest.Mozda jos od Engelsa jednu glavu Anti-Dühringa. Moj socijalizam, ta vizija, ta ideja, izasao je iz metka koji je prosao kroz Esino srce. Eso je moj brat, maturant trebinjske gimnazije, strijeljan u 18. godini. Sav moj problem je bio nedevalvirati uspomenu na Esu, ne ponistiti njegovu smrt, bilo cime ne dovesti u pitanje taj njegov mladi zivot zavrsen u 18. godini.

DANI: Hanifa Kapidzic kaze nedavno u Izrazu da ste uvijek bili neka vrsta disidenta. Slazete li se?

SARAJLIC: Nisam, ja sam jednostavno slijedio neku svoju misao, nisam volio nikada da zivim po diktatu drugih. Jednom je u porodici pala i ova recenica, ne znam ko ju je izgovorio, ili ja ili moja zena: "Ja bih i medju boljsevicima bio menjsevik." To se meni jako svidjelo i ja je pripisujem sada njoj jer se ona uz mene nacitala dosta ruskih romana, koje je, inace, u mladosti svojoj odbijala. Dakle, mislim da je sve ovo bilo iznudjeno jer je Drago Mirosic i prije Akademije napravio taj prijem, nakon moja dva-tri dana u Sloveniji, koja su mi cak vratila neko uvjerenje da covjek nije uzalud zivio, da je kroz tih pedeset godina, pisuci i ne baveci se nicim drugim, nekako formulisao svoj svijet i, ako to nije neskromno, ucvrstio se u toj oblasti koju je nekako znao da ispuni u literaturi.

DANI: Zar nije malo paradoksalna cinjenica da povodom Vaseg rodjendana, ili bilo kojim slicnim povodom, evo slovenska ambasada i slovenski ambasador naprave taj mali, divni prijem, koji je, u sustini, bio veliki po namjerama, atmosferi pa i ljudima koji su se tamo okupili, a da, sa druge strane, onome ili onima koji zvanicno predstavljaju ovu sredinu tako nesto ne pada na pamet. Sta je to?

SARAJLIC: Nije nista. To je upravo ono neprekidno negiranje, neprekidna podmetanja, pritisci tokom citavog mog knjizevnog zivota koji su od mene i stvorili ovo. Znas, Solzenjicin bez gulaga ne bi ni postojao, Ana Ahmatova bez Zdanova bila bi pola Ahmatove, Nazim Hikmet da je grickao sjemenke na Galata mostu umjesto da se bavio onim cime se bavio, ne bi nikada dospio do Nazima Hikmeta. Ja sam prosao neuporedivo bolje, nisu me tukli, samo su me osporavali i napadali, a sada, kada je zivot prosao, cini mi se da je sve bilo u funkciji jacanja nekakvog njihovog, sopstvenog polozaja.

DANI: Tako ipak nije bilo sa mnogim drugim, ovdasnjim pjesnicima.

SARAJLIC: Tacno, ja sam za razliku od mnogih sarajevskih pjesnika uvijek morao da se borim za sebe, a to je automatski znacilo da se borim protiv klisea, protiv opste stihije, protiv opsteg kolektivistickog shvatanja stvari. Cini mi se, na kraju, da nisu pobijedili moji kriticari vec da sam - kada se sve sabere - na jedan nacin mozda ja taj pobjednik. Paradoksalno je ali, svasta sam nesta gubio u zivotu. Recimo, danas se mnogi busaju kako su u socijalizmu bili lisavani mogucnosti da ispolje sebe. Lazu! Nisu htjeli da se bore jer su sluzili svojoj karijeri, a ne svom ubjedjenju, svojoj viziji svijeta. Jeftusenko je jednom rekao: "Ja karijeru pravim na taj nacin sto je ne pravim." To sam za sva vremena prisvojio - posto smo i prijatelji - kao nekakav svoj uzor, svoj cilj. Praviti karijeru na taj nacin sto je neces praviti. Ja nikad, za razliku od mnogih pjesnika, nisam mistificirao poeziju. Za mene je to bila nekakva zivotna opredjeljenost, moje prokletstvo, moja licna stvar. A sve te faze u zivotu prosao sam zahvaljujuci kucnom pragu koji mi je, zaista, bio svetinja. Zahvaljujuci jednoj bozanstvenoj atmosferi koja je vladala u kuci, uspio sam sebe da sacuvam cak i od nekakvih uzvracanja na te udarce.

DANI: Kako ste, zapravo, uzvracali na udarce? Tesko se sjetiti neke Vase polemike minulih godina, za razliku od mnogih drugih koji su napadani ili su napadali.

SARAJLIC: Tacno je, rijetko sam kada polemisao sa kriticarima. Umjesto toga, ja bih sjeo i napisao pjesmu. Povodom ovih ili onih insinuacija, ja bih, recimo, napisao: Nista, drugarice Sarajlic, sta bi da si se udala za Hajnea, sad bismo po ovom pljusku morali u Francusku… Tako sam tog dana, ili te sedmice, ili te godine, rijesio problem ovoga ili onoga koji me etiketirao ovako ili onako. Ima jedna pjesma, zove se Boravak u Istambulu, koja je kod glumaca svih nasih pozorista u bivsoj Jugoslaviji bila dosta poznata, cesto sam je cuo u ponocnim satima u kafanama, i ona, mislim, govori najbolje o svim tim nasim odnosima, pa i o odnosu drzava i pisac u jednom sistemu kakav je bio a od koga se ovaj sad, u nekim ruznim elementima, uopste ne razlikuje. Pjesma kaze: Postoji nekoliko verzija o mom boravku u Istambulu./ Po jednoj, radilo se o putovanju sumnjive politicke prirode./ U drugoj verziji govorilo se o nekakvom mom/ sentimentalnom romanu na Bosforu./ U trecoj verziji pominjala se cak i nekakva trgovina drogom./ To, sto ja nikad nisam bio u Istambulu,/ to naravno nikog nije ni zanimalo. Dakle, vazno je samo nesto prikaciti covjeku koji je, mozda, malo nadrastao sredinu - ne tvrdim to za sebe, vec govorim u opstim kategorijama - dakle nesto za svaki slucaj sto moze zatrebati sutra u nekom licnom obracunu. To je normalna biografija jednog pisca. Nesrecan je pisac koji ima samo one koji mu kade.

DANI: U onim nekim ranijim generacijama svako iole pristojan nabrojao bi barem desetak pjesnika cije smo pjesme poznavali, spominjali ili recitovali. Svi smo znali i tvoju "malu, veliku moju", voljeli smo Lorcu, odrastali sa Jesenjinom, znali Popu i udvarali se sa "slusaj ti, cudo, znamo se…". Pjesama i pjesnika danas kao da vise nema. Niko nikome vise ne recituje. Sta se to desilo sa nama i sa svijetom?

SARAJLIC: Tako je sigurno. U doba moje mladosti nisi mogao osvojiti djevojku bez poznavanja neke pjesme, bila to Simiceva, Hikmetova, Majakovskog, Jesenjina, bilo cija. Po nasim parkovima, po Vilsonovom, pljustali su stihovi. Ja sam, cini mi se, cak rekao u jednoj pjesmi da je tada na Vilsonovom dvoje ljudi vise znalo Shakespearea nego danas citave skole. To danas, to nije tek tako, to je nesto opste. Mislim da je civilizacija od prije dvadesetak godina, znaci ne od prosle subote, krenula nekim cudnim, nemogucim putem. Niko da se nadje pa da skretnicu okrene u nekom drugom pravcu. Vidis, kao i svi obicni ljudi uzmem da rjesavam ukrstene rijeci kada ne znam sta cu sa sobom. Nekada je, sjecas se, stajalo: ime francuskog pisca, autora Zerminala, Zemlje, Sloma, Nane… i ti stavis dolje - Zola. Sada rjesavam ukrstenicu i kaze: ime poznatog italijanskog fudbalera, igra u engleskoj premijer ligi. I ti napises - Zola. Sta to znaci, znaci da se totalno izmijenio odnos prema duhovnoj sferi. Tu su mnogo krivi i sami umjetnici, muzika, film pogotovo. Ja svaku noc neprekidno prevrcem po tim bezbrojnim kanalima ne bi li ub'o nesto sto ce me uvjeriti da jos uvijek postoji negdje makar neki djelic one moje civilizacije ili mog svijeta. Sve je to otislo negdje gdje ja ne vidim nikakvog izlaza. Danas je, siguran sam, u Americi znacajnija Monica Lewinsky, koja je objavila nekakve svoje uspomene na skandal u Bijeloj kuci, nego Arthur Miller. Sjecam se pozorisnih predstava od prije cetrdeset-pedeset godina. To su bile svecanosti. Na ovim nasim premijerama, na ovim sarajevskim zimama, bjeze sa prvih cinova. Dodju nekakvi gulanferi iz svijeta koji su toboze iznova procitali Shakespearea pa sad, boze moj, "tragaju za novim smislom"… I uopste, jedan je totalni haos. Ja nemam nista protiv da Rivaldo, Ronaldo zarade milione, a da ja zavrsim svoj zivot bez hiljadu maraka na stednoj knjizici, ja usvajam to, ali milijarde padaju na nesto sto ne vidim da je opravdano. Milioni djece istovremeno skoncavaju sa muhama na glavicama bez jedne jedine kasike neke kase kojom bi prezivjeli. Evo, uostalom, pogledajte ovo kod nas. Toliko tih stranaca, a sta su, de facto, ucinili?

DANI: Jeste, ali kada im to kazes, oni odgovaraju: "Zao nam je, ali to je globalni problem…"

SARAJLIC: Dragi moj Zlatko, devetog maja 1945. godine bio je mir. Pet je godina otkako je potpisan Dayton. Koliko je vremena proslo, a nista nemamo sem novih tablica. Niti ja mogu da odem vozom, ne do Zagreba, vec ni do Konjica, niti mogu da uradim bilo sta suvislo i isplanirano. Danas je utorak, a ja ne znam sta me ceka u moju srijedu. A toliki se novci bacaju, toliko toboznje pedagogije, tolika potreba da i mene i moj narod poduce u necem sto se zove demokratija. Davno sam ja to imao. Ovo sto sada imam i oni su mi, zajedno sa ovim nasim divljastvom, uradili. Ja bih volio vidjeti jednog stranca kad se kaze Grude, da pomisli na Antuna Branka Simica. Jel'de, niko ne misli na njega, svako misli na bendere i bobane i sta ja znam. Sve je to nekako tako.

DANI: Cini li Vam se da se iko ziv danas bori protiv ovoga?

SARAJLIC: Naravno da ne bori. Danasnjim vlastodrscima sjajno odgovara sto primitivniji narod i sto provincijalnije okruzenje. Mi smo naselili nase gradove ljudima koji ocigledno nemaju nikakvog interesa za bilo sta sem za nekakav licni, mali prosperitetic, naravno, iskljucivo u materijalnom pogledu. Totalna je provincijalizacija na djelu. Ali i u vezi sa tim moram nesto reci. Dani su prije neki dan objavili intervju sa Predragom Fincijem. Procitao sam taj intervju jer se sjecam, ne tako dobro, ali se sjecam, nekih dosta dobrih Fincijevih istupa prije rata. Medjutim, on je ipak otisao, jel'de, '93. i nema on pravo da govori o provincijalizaciji ovoga grada jer je i on svojim odlaskom doprinio toj provincijalizaciji. Ja imam pravo da govorim jer sam tu bio i sa drugima se borio da se zadrzi nekadasnje duhovno stanje.

DANI: Mislite sa ljudima koji kroje kulturu poput Ibre Spahica?

SARAJLIC: Ne mislim na njega. On je igrao neku ulogu, ali, sve u svemu, mislim da je on dosta uspjesno saradjivao sa ovom logikom provincijalizacije. Vjecito tamburanje na nekim pozornicama, na Bascarsiji, na zicama jedne te iste igre. Ta Sarajevska zima, zapravo, nikada, ni prije rata, nije bila posebno omiljena medju mislecim ljudima u gradu, jer se uvijek dogodila neka, rekao bih, "talasika" iz svijeta. Mi smo u Sarajevu jako cijenili dvije manifestacije koje uopste ne funkcionisu kao nekad, iako se formalno i dalje odvijaju, ali se i tu upetljala ova nasa provincijalna svijest. To su bili Sarajevski dani poezije, koji su okupljali elitu svjetske poezije, i bio je MESS, pozorisni festival malih i eksperimentalnih scena, jer su dolazile zaista glumcine. Kad ti dodje Zoran Radmilovic, kad ti dodje Rade Serbedzija, Fabijan Sovagovic, ti imas dane da razmisljas o umjetnosti.

DANI: Danasnji drzavni i partijski "kulturnjaci" kao sto je izvjesni Timur Numic, kao sto je izvjesna Esma Hadzagic ili slicni, mogu, ipak, da Vam nabroje razne glamurozne kulturne manifestacije kao sto su "Zima", pa "Bascarsija", pa sve ono povodom "Ajvatovice", pa spektakularna Hasanaginica, pa ono sa "najmilijim" i "najdrazim" itd. To sa strane izgleda respektabilno?

SARAJLIC: Jeste, ali sve skupa pod okriljem drugorazrednih ljudi. Pa vidite, Sarajevo je nedavno dozivjelo dvije bozanstvene izlozbe koje nisu cak ni registrovane kako treba. Izlozba Ljube Laha, i pokojnog Marija Mikulica. To su bili dogadjaji za svijet, jer su to slikarcine. A koliko slikarcica ima cetrnaestu ili petnaestu izlozbu? Ta laka proizvodnja laznih velicina po istom je sistemu po kojem se unapredjuju kaplari u generale, unapredjuju vrlo problematicni ljudi. Ko je nekad sticao pravo na memoare, Zukov kad osvoji Berlin, Eisenhower, Alexander i oni sto su se iskrcali na Siciliji, u Normandiji ili nesto tako uradili, oni steknu pravo na nekakve memoare. Kod nas Alagic pise memoare, i slicni. Jednom sam to rekao pa su me zvali telefonima, a, evo, vidimo kako se sada taj Alagic "proslavio" i u ovom drugom izdanju. A tako je gdje god dirnes, opste urusavanje. Ja sam, recimo, citavog svog zivota navijao za "Sarajevo", od "Torpeda" pa sve, evo, dok nije postalo pitanje hoce li "Sarajevo" izvuci nerijesen rezultat sa "Brotnjom". Sada, slusajuci jednog Misu Smajlovica u intervjuu negdje na televiziji, ti vidis ljudskost, ljudsku dobrotu i toplinu. Slusajuci Ivicu Osima, koga mi svi u Sarajevu volimo bez obzira za koga navijamo, ja sam odjednom ustanovio da ja, zapravo, navijam za "Zelju", jednostavno za to sto su se i u taj fudbal i u kulture i na sve strane uvukli raznorazni timuri, ljudi kojima, najblaze receno, tu nije mjesto. Ja nisam zato da se ljudi unistavaju i eliminisu, ali neka se drze onoga sto znaju. Mi zivimo u vlasti ljudi koji uopste ne znaju sta, zapravo, hoce i koji su mali, aparatcici. Ali kad govorimo uopste o aparatcicima i politicarima u kulturi, hocu da kazem da nisu oni bili najgori u cijelom tom poslu, nisu oni toliko provodili svu tu politiku koliko su to radili mali umjetnici, mali pisci. Tako je bilo i prije, a isto je i danas tako.

DANI: Sta je sa velikim umjetnicima, velikim piscima?

SARAJLIC: Oni ipak nisu u sukobu. Mislim, medjutim, da u Sarajevu ima vrlo, vrlo malo pisaca iako je svaki dan promocija neke knjige. Kad se sve u svemu sabere, imas Sidrana, imas Marka Vesovica, s tim sto je Marko, kao onako strastan covjek, previse prihvatio taj kriticki izazov vremena i epohe, pa je zanemario ovu svoju dimenziju. On je bozanstven polemicar, ali mislim da ne treba Marko da polemise sa anonimusima koji upravo ceznu da budu meta takvih ostrih pera. Kad vidis, sve u svemu, ima jos poneki, ali je vrlo malo novih pisaca poput onog Uzunovica pjesnika, drugo je sve nasilu, nametnuto. A iza mnogih, ustvari, stoji stranka koja gura, koja namece, koja arbitrira. Vidi, ja sam u "Svjetlosti" objavio barem desetak knjiga prije rata. Evo, deset godina mene nikad niko nije pozvao iz "Svjetlosti" da me pita imas li kakvu knjigu. Nije me nikad pozvalo da me pita kako sam i treba li sta do prije neki dan moje bivse preduzece "Veselin Maslesa", koje se vise tako i ne zove jer je i to postalo nepopularno. Ukinuli su ulicu Ognjena Price, umnog covjeka i filozofa koji je strijeljan od fasista, a dali su ulicu Azizi Sacirbegovic. Ko je ona? Eto, i to govori koliko tonemo i koliko prihvatamo taj pad. Nemam ja nista protiv nje, nek' blista njeno poprsje i poprsje njenih od ordenja i znacki, mene to ne zanima, ali zasto da ona dobije ulicu u gradu, a Ognjenu Prici da se ukine ulica? Ja sad ne mogu da kazem da mi je zena stanovala u ulici Ognjena Price, nego u bivsoj ulici Ognjena Price. Znaci, i ja sam bivsi. Sve su to dodaci iste price kojoj ne vidim kraja sa ovim sto danas imamo, sa ovakvom nadmenoscu koju ispoljavaju ljudi koji ne zavredjuju nasu paznju. A ti pitas zasto djeca ne recituju po parkovima. Ne, oni jedan drugog pitaju "je si li cuo sta je Jelavic ili sta je Bicakcic". Svajcarci nemaju pojma ni ko im je predsjednik drzave, a kamoli ministar spoljnih poslova, a ja svaki dan moram da procitam ili cujem po sto puta da je Alija rekao ovo ili nije rekao ono, da je Prlic kazao to i to, da je Genjac izjavio da nije on tamo nesto onu kucu na Vlasicu - bas me briga je li ili nije, ko je on. Daj mi moju Bosnu i Hercegovinu kakvu sam imao, kakvu sam sanjao, kakvu volim, kakvu zelim. Sve je to jedna prica.

DANI: Vidim, tesko se savladavate dok sve ovo govorite. Povisili ste ton. Ocigledno se puno jeda nakupilo u Vama.

SARAJLIC: Slusaj, ja sam u ovom ratu izgubio toliko da imam pravo na jos zescu kritiku. U ratu sam izgubio dvije sestre, od posljedica rata zenu, izgubio sam sve svoje prijatelje, ja vise nemam s kim da slavim ni Novu godinu, a oni mogu da rade sta im padne na pamet. Ja imam pravo na tu kritiku jer su oni, svi skupa, upropastili moj zivot. Mislio sam da cu u sedamdesetoj godini, konacno oslobodjen od raznih pucnjava, od raznih andjelka vuletica, nevuletica, lubardi i lubardica, moci zivjeti normalno, sjest' u avion pa otic', sa svojih pedesetak knjiga, ovdje i ondje, na Lago Maggiore, u Pariz, u London. A sta imam? Ja zivotarim, ja posudjujem pare. Imam dvadeset ili trideset knjiga u inostranstvu, a posudjujem od Vlatka Doloceka dvjesta maraka, da imam u dzepu kad me pozovu na put jer se osjecam nesigurno kao Sarajlija, kao Bosanac i mislim da moram imati u dzepu tih dvjesta maraka jer moze neko da me odvede i da me pita ko si ti, sta si ti, pa da barem to imam, ne znam zasto, ali, eto, da imam. Zar to nije sramotno? Sve je ponizavajuce. Danas, recimo, u Sarajevo dolaze ljudi koji vrlo brzo rjesavaju povratak stana. Ja sam cetrdeset godina zivio u ovom stanu u kome sada pricamo, a morao sam sest mjeseci da dokazujem da je to moj stan, posto je bio granatiran, pa su mi Svajcarci dali nesto para, Svedjani malo materijala i tako mi pomogli da se nesto skucka i sredi kako bi se u njemu moglo opet zivjeti. Onda sam iz neke gradjanske pristojnosti, kao normalan i lojalan gradjanin, smatrao da treba da prijavim stambenom preduzecu da sam se, eto, vratio u taj stan da bih opet poceo da placam dazbine. E, morate dokazati da je to vas stan. Sest mjeseci mi je bilo, sutra soba 27, pa prekosutra prvi sprat, druga soba, pa onda u petak, pa u petak dzuma, navodno ih nema i tako iz dana u dan. Takve probleme, naravno, nisu imali neki drugi.

DANI: Nedzadu Ibrisimovicu, vjerovatno, nisu trazili da dokazuje ciji je stan kada se useljavao u - tudji.

SARAJLIC: Ja sam srecan sto imam ove probleme, a nisam nesretan sto ih on nema. Pasternak ima jedan stih koji smo mi u kuci jako voljeli: Svako vrijeme ima svoje miljenike, meni se cini da mi nismo od njih… No, nismo o tome govorili. Druga je stvar u pitanju. Neka ima ko koliko hoce i moze, tri sobe, pet soba, tri auta. Ja sam imao, sada nemam nista. A vidim, bogami, ovdje u komsiluku, ovaj novi komsiluk, svi se vozikaju, i nek' se vozikaju, nek' imaju. Ovo je njihov svijet. Moj je svijet bio drugi, ja sam izasao iz onog svijeta i svi danas kazu - bio je tvoj. I jest bio moj, jer su u njemu zivjeli svi moji. To je posljednji sistem koji prihvatam jer sam zivio u njemu, borio se protiv njega, mislio u njemu, pisao sve u njemu, to je moja epoha. Ja danas ne pisem dvijehiljadita godina. Meni je to ponizavajuce. Ja pisem 1999 plus jedan. Dogodine, ako budem ziv, pisat cu 1999 plus dva. Jednostavno mi se ne zivi u ovako nemilosrdno skorojevicskom svijetu. Ja danas ne zivim, ja danas prezivljavam.

DANI: Na kraju: nosite li u sebi neki stih koji mozete oznaciti kao nesto sto je najblize opisu Vaseg zivota, Vasih pogleda na taj zivot i svijet u kojem ste zivjeli.

SARAJLIC: Danas, kada razmisljam o svom zivotu, najcesce se vratim jednom stihu koji mi je nesto posebno drag. Kaze ovako, taj sasvim bezazlen stih: Bolje jedno vece provesti s prijateljima nego cak da napises Hamleta za pisacim stolom.

Objavljeno u magazinu BH Dani, 16. juni 2000.

Nowi sąsiedzi (Novi susjedi)

2008-08-05T23:24:00.001+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Nikt z mieszkańców cmentarza nie może być szczęśliwy, jeżeli jego najbliższą sąsiadką jest jednoroczna dziewczynka. A najbliższa nowa sąsiadka Mikicy, Tara M. Djordjević, urodziła się i zmarła w tym samym 1994 roku. Jeśli tu jest czyjekolwiek miejsce, to na pewno nie jej. Miałaby teraz pięć lat. Mama by jej czytała Kozę i siedem koźlątek...

Czworo Tatareviciów spoczywających na lewo od grobu Mikicy rozerwała bomba, gdy jedli obiad. Wyrwę w ścianie ich domu obok kina "Tesla" dawno zamurowano, ale w oczach sarajewian, którzy przeżyli wojnę, ta wyrwa zawsze tu będzie.

Igor Rehar, w wieku Raymonda Radigueta, być może dopiero w schronie, przy świecy, zaczął czytać Diabła wcielonego. Matka Igora, podobnie jak ja do Mikicy, przychodzi tu codziennie. Stąd się dowiedziałem, że zginął w głośnej masakrze na targu Markale.

Parę rzędów wyżej leży Damjan Ramić, syn malarza Affana Ramicia. Mając dwadzieścia jeden lat poległ w bitwie o Azicie. Jego córka ma teraz tyle samo lat, co śmierć ojca. Przy Affanie słowem nie można wspomnieć o Aziciach.

Tonka Aniczić (1899-1992) przynajmniej się nażyła. Czy musiała doczekać tej wojny?

Osvaldo Moreno umarł kilka miesięcy wcześniej niż Mikica. Dziś, pod śniegiem, było mi bardzo żal tego Włocha ożenionego z Bośniaczką.

Najbliższym nowym sąsiadem Mikicy jest także Ladislav Lenard. Za jaką wielką Serbię i wielką Chorwację musiał w Sarajewie, w 1992 roku, zginąć Czech?

Fata Maslić to jedyna sąsiadka, która była nią również w minionym życiu. Danilo jej także przynosił emeryturę.

Miko, syn Faty, do naszej przeprowadzki na Marindvor niby gołąb pocztowy doręczał Razie nasze, a nam - jej listy. Czasami razem z listem, który zawsze mógł być ostatni, przynosił dla Vladimira parę marchewek ze swego wojennego ogródka. Nierzadko też wyciągał z torby znalezioną gdzieś po drodze deszczułkę, na której można by ugotować kawę, gdybyśmy ją mieli. Jego pojawienia się nazajutrz wyczekiwaliśmy zawsze w napięciu. Czy po drodze do domu ominął go odłamek granatu?

Każdy z nas miał "swój" odłamek granatu.

Nadję trafił on koło siedziby prezydenta. Borę w bramie. Igora Rehara na Markalach. Silviję Rizvanbegović w karetce pogotowia. Syna reżysera Gojka Szipovaca w drodze do domu. A Mikę, no proszę - ominął.

Mikica jednak raz po raz wzdrygała się we śnie. Nazajutrz, ujrzawszy Mikę w drzwiach ogolonego i uśmiechniętego, długo ściskała go i całowała. Teraz ściska go jego Diana, ale w Australii. Diana, nauczycielka matematyki, wraz z dwoma synami przez dwa lata czekała na niego w Monachium, myjąc niemieckie klozety. Gdyby nie śmierć Faty, może by się nie doczekała. A może Fata uciekła na tamten świat, aby uwolnić Mikę od synowskich obowiązków?

Opodal spoczywają Mila i Ivica Bodnaruk. Starzy przyjaciele Razy i nasi, mieli szczęście zginąć razem, przed drzwiami do domu.

Jedną z nowych sąsiadek Mikicy była do niedawna Milica (czy Branka) Bokonjić. Parę miesięcy temu jej szczątki ekshumowano i jak słychać, przewieziono do Belgradu.

W ciągu siedemdziesięciu lat życia w Sarajewie Branka (czy Milica) musiała chociaż raz zatańczyć walca z muzułmaninem, chociaż od jednego katolika pożyczyć skrypt z anatomii lub z teorii prawa, w towarzystwie pewnego Żyda choć raz powitać Nowy Rok. Ktoś z rodziny chyba nie mógł pogodzić się z myślą, że to jej multietniczne życie będzie trwało także i po śmierci.

Miejsce, w którym spoczywała, jest teraz puste. Pięknie by było, gdybym mógł tu zasadzić brzozę. Mikica w jakiejś rosyjskiej powieści znalazła słowa, których potem często używała w listach: "Kocham cię do brzózki", czyli do grobu.

Brzózka bardzo by się nam przydała, kiedy będziemy tu spoczywać razem.

Życie jest piękne (Zivot je divna stvar)

2008-08-05T23:23:00.000+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Owszem, Nazimie, życie jest piękne, gdy ma się swoją Anuszkę i gdy idei, której się poświęciłeś, nie zdążyli skompromitować jej wyznawcy.

Owszem, piękne, dopóki "Aurora", zakotwiczona przed Akademią Nachimowa, nie musi wstydzić się zbrodni popełnionych w jej imieniu.

Życie zapewne bywa piękne i dla tych, którzy nie mają Anuszki ani żadnych obowiązków i zajęci wyłącznie sobą, nigdy nie marzyli o lepszym świecie. Czy takie życie można w ogóle nazwać życiem, to inna sprawa.

Ale co z tymi, którzy zostali bez swojej Anuszki i nie są pewni, czy światu są jeszcze potrzebne ich marzenia?

Nazim Hikmet był w innych moich książkach, niech będzie również w tej...

Ty nie wiesz, Nazimie, że w dniu, w którym skosił cię zawał, byłem w Pieriediełkinie, u twego sąsiada, Stiepana Piotrowicza Szczipaczowa.

Ale nie wiesz także tego, jak zazdrościłeś Mikicy, gdy wracała z podróży służbowych ze Stambułu. Jak - moimi oczyma - wpatrywałeś się w jej walizkę z nalepką stambulskiego hotelu. Ach, gdybyż ta nalepka mogła w jakiś sposób dostać się tobie! Oddałbyś za nią pół Moskwy i dwa Rostowy nad Donem.

Skądinąd nas też, podobnie jak ciebie z Anuszką, gdy po jakimś seansie filmowym usiedliśmy na ławce w Wielkim Parku, żeby zapalić papierosa, milicjant, któremu wydaliśmy się podejrzani, chciał zabrać nas na komisariat. Chyba i mnie coś wtedy odbiło, bo w odpowiedzi palnąłem, że podejrzani siedzą nie w parku, ale w Komitecie Centralnym.

Milicjantowi, o dziwo, się to spodobało i nawet zapalił z nami papierosa. Szkoda. Gdyby nas był zabrał na komisariat, ja też mógłbym się chwalić, że za komuny siedziałem.

31 styczeń (31. Januar)

2008-08-05T23:22:00.000+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Jest sobota, 31 stycznia 1998.

Po sześciu miesiącach użerania się z majstrami wszelkich możliwych specjalności, z których każdy w czymś nawalał - a potem swoją złotą rączką naprawiał to nasz sąsiad Faik - mansarda Tamary, dzięki szwedzkiej "Caritas" i rozmaitym darom, nadaje się w końcu do zamieszkania.

O szóstej Faik wypił ostatnią coca-colę i poszedł. Tamara na górze zawieszała już obrazy. Zostaliśmy sami w naszej części mieszkania. Wzięliśmy się za ręce i jednocześnie powiedzieliśmy prawie to samo: "Chyba nareszcie będziemy mogli zacząć to, gdzie stanęliśmy w 1992 roku". Nie muszę mówić, ile w tym zdaniu było tęsknoty.

Jutro nie robimy nic. Pójdziemy na kawę do "Imperialu", może i obiad zjemy na mieście.

W tej chwili tylko śmierć wiedziała, że z naszego upragnionego jutra nic nie będzie.

Kto inny będzie od jutra oglądał kolejne odcinki "Maigreta", kupował nowe żyrandole, przerabiał stare sukienki, słuchał we dwoje Pavarottiego, wspominał, komentował przeczytane książki, karmił wróble i gołębie, kto inny pojedzie na Ilidżę, pójdzie na wernisaż do galerii malarstwa, będzie się cieszył słońcem, czekał na listonosza... Nasze ostatnie jutro istniało jeszcze tylko wczoraj. Od jutra, choć nie mamy o tym pojęcia, zacznie się moje życie w pojedynkę.

Trzymamy się za ręce, para starych kochanków - jeśli zmierzyć nasz staż miłosny, może najstarsza w mieście. Przeżyliśmy całe piekło blokady Sarajewa, oblepialiśmy folią wytłuczone okna, zbieraliśmy deszczówkę, wypraszaliśmy papierosy, zdążyliśmy nawet wyremontować mansardę dla Tamary. Od jutra będziemy mogli zacząć nasze cudowne życie tam, gdzie zatrzymało się w 1992 roku...

O ósmej pościeliłem łóżka. Od jutra będę ścielił tylko jedno.

Gdyby chociaż, jak Śpiąca Królewna, połknęła zatrute jabłko, po stu latach jakiś królewicz pocałunkiem przywróciłby ją do życia.

Jeżeli chodzi o nią, jestem egoistą, ale w tym wypadku darowałbym jej i królewicza, i jego, a nie mój, pocałunek - byle tylko, choćby i nie dla mnie, ożyła!

Pocałunek na ulicy Masaryka (Poljubac u Masarikovoj ulici)

2008-08-05T23:20:00.000+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

W wojennym roku 1992 odmówiłem z kolei dalszego uczestnictwa w pracach komisji do spraw zmiany nazw ulic. Chodziło o ulice Tomasza Masaryka i Maksyma Gorkiego.

Ulicą Czobanija i ulicą Hamzy Humo - tak nazywają się teraz - nigdy nie przeszedłem z Mikicą pod rękę. A na ulicy Masaryka, w drodze do Foglów, nieraz potrafiłem ją pocałować. Mikica uważała wprawdzie, że ulica nie jest najlepszym miejscem do takich wyczynów, ale ze względu na poezję czeską, na Jirzi Wolkera - naszą pierwszą wspólną poetycką miłość - pocałunkowi na ulicy Tomasza Masaryka nigdy się nie sprzeciwiała.

A co do Hamzy Humo - jak powiedziałem rezygnując z dalszej pracy w komisji - na pewno sam by się nie czuł przyjemnie na ukradzionej ulicy. Miał już zresztą ładną uliczkę na Marindvorze: pięć czy sześć domów, jeden garaż, jedno ogrodzenie z napisem "Uwaga! Zły pies!". I na rogu świetnie zaopatrzony sklepik. W tym sklepiku przy ulicy Hamzy Humo od czasu do czasu kupowałem wino i wafelki. Przy obecnej ulicy jego imienia na pewno nigdy nie będę kupował tych neapolitanek. Tu zresztą nie ma sklepików. Tylko przystanek tramwajowy, dwa mostki na Potoku Koszevskim i szereg kamienic. W jednej z nich mieszkała wielka przyjaciółka mojej siostry Razy, Vera Sekerez, która umarła niedługo po niej...

Broniąc ulicy Masaryka powoływałem się na fakt, że niemal od stu lat istnieje jakiś tajemny związek między Sarajewem a Pragą, że na katolickim starym cmentarzu można znaleźć niemało czeskich nazwisk i wreszcie, że w Sarajewie zaczyna się akcja najsłynniejszej czeskiej powieści Przygody dobrego wojaka Szwejka. W komisji, poza mną, siedziało jeszcze trzech pisarzy, ale żaden z nich mnie nie poparł. Pewnie dlatego w związku z ulicą Maksyma Gorkiego powiedziałem, że zamiast Hamzie Humo powinni ją przyznać Borysowi Jelcynowi, który wielkiemu i oczywiście nie tylko proletariackiemu pisarzowi odebrał ulicę w Moskwie, a na dobitkę jeszcze i miasto nad Wołgą. Z takiego uzasadnienia przynajmniej uśmiali się dwaj członkowie komisji. Trzeci, który jak tylu innych doktoryzował się w czasach socjalizmu, gdy mnie i mojej żonie nie pozwolono nawet dojść do dyplomu, palnął coś o moim komunizmie. Zgasiłem papierosa, zgarnąłem swoje manatki i wyszedłem. Choć tu i ówdzie odzywał się snajper, postanowiłem przejść się ostatni raz ulicami Tomasza Masaryka i Maksyma Gorkiego. Byłem dumny z tego, że przynajmniej ja nie odebrałem im tych ulic.

Stanko

2008-08-05T23:19:00.000+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Gdybym miał własną kapitułę, jedyne dwa ordery moich uczuć pierwszej klasy przyznałbym Tadeuszowi Mazowieckiemu i Stankowi Ceroviciowi. Mazowieckiemu powiedziałem to w wywiadzie dla jednego z polskich czasopism, a on podziękował mi we wzruszającym liście. Stankowi mówię to teraz. Stanko odwdzięczył mi się już wcześniej chyba najpiękniejszym esejem o mnie, jaki kiedykolwiek czytałem. Najpiękniejszym, a może i najważniejszym.

W dzienniku wojennym, który wtedy prowadziłem, zapisałem między innymi: "Pomiędzy braćmi Grimm a braćmi Goncourt zawsze wybrałbym - braci Ceroviciów". W czasach, gdy baterie oszczędzaliśmy wyłącznie na komentarze radiowe Stanka Cerovicia, słuchane najczęściej w piwnicy, oprócz Stanka w tym samym RFI i z tymi samymi uczuciami solidarności z Bośnią, z jej tragedią, odezwał się jego młodszy brat Stojan. Stankowi w Paryżu było łatwiej; Stojan w Belgradzie mógł to przypłacić głową.

Wówczas jeszcze nie wiedziałem, że bracia Ceroviciowie to siostrzeńcy Dzilasa. Później stało się dla mnie jasne, po kim są tak zabójczo wymowni i odważni.

Milovana Dzilasa, który w swoim ostatnim wywiadzie radiowym z wielką miłością wypowiadał się o Bośni, widziałem tylko raz w życiu, nad jeziorem Boraczkim. Zostałem właśnie wyrzucony z "Cvitkovicia". Gdyby wiedział, że w parę lat później jego też wyrzucą, i to nie z towarzystwa kulturalno-artystycznego, ale z Komitetu Centralnego partii, może by mnie zaprosił na kawę.

O Dzilasie skądinąd, na melodię popularnej w latach sześćdziesiątych piosenki "Tri goda ty mnie sniłas", ułożyłem następujący kuplet:
Kak eto wsio słucziłos,
kakije wieczera,
uszoł towariszcz Dzilas,
ministrom był wczera.

Gdybym wtedy znał Stanka, ten wierszyk z pewnością by dotarł do uszu jego wuja w sremsko-mitrovickim więzieniu. Może by i rozśmieszył srogiego, jak go sobie wyobrażałem, Dzilasa.

Milovan Dzilas umarł wtedy, kiedy na Sarajewo wystrzelono już jakieś 100 000 granatów. Stanko chyba nie pogniewa się, gdy powiem, że w pewnym sensie kontynuuje dzieło wuja.

I - co za szczęście! Pewnego dnia, ni to wojny, ni to pokoju, stanął w naszych drzwiach nie kto inny, jak Stanko Cerović.

Nasz dom nie mógłby się skarżyć, że nie odwiedzali go znani ludzie. Wspomnę tylko niektórych, którzy się przez niego przewinęli: Margarita Aligier, Bełła Achmadulina, Elisabet Hermodsson, Desanka Maksimović, Gustav Krklec, Dobrisza Cesarić, Blaże Koneski, Stevan Raiczković, Kajetan Kovicz, Hans Magnus Enzensberger, Paul Wiens, Borys Słucki, Jewgienij Winokurow, Fazil Hüsnü Daglarca, Alfonso Gatto, Eduardas Mieżelaitis, Abd Al-Vahhab Al-Bajati, Marin Sorescu, Carl Frederik Prytz...

Jeszcze była wojna i wszyscy razem mogliśmy w każdej chwili zginąć, więc chyba dlatego na widok Stanka ucieszyliśmy się, jakby to był ktoś najbliższy. Mikica szczerze ubolewała nad tym, że nie ma z czego przyrządzić swoich prawdziwych pokojowych lasagne.

Potem Stanko i ja poszliśmy na kolację do Duszki Juriszić, dziennikarki z sarajewskiej telewizji. Rakija za rakiją, opowieść za opowieścią, ogórek za ogórkiem i ani się obejrzeliśmy, jak za oknem zaświtało. Problem w tym, że urzeczony talentem narratorskim Stanka zapomniałem odezwać się do domu.

Mikica nie znała numeru Duszki, a informacji wtedy chyba jeszcze nie było. Przeżyła więc jedną z najcięższych swoich nocy, z myślą o najgorszym. Wzywała nawet policję i pogotowie.

Gdy zamiast Stanka był ze mną kto inny, choćby sam Johann Wolfgang Goethe, wyrzucałaby mi tę beztroskę do końca wojny. W wypadku Stanka wystarczyło, że przeprosił ją za nas obydwóch, i tego samego dnia wszystko zostało mi darowane.

Pierre Besuchow w Sarajewie, 1992 (Pjer Bežuhov u Sarajevu '92. godine)

2008-08-05T23:18:00.001+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Z naszych przyjaciół najczęściej odwiedzał nas podczas wojny Juraj Martinović - który oprócz nas miał tu pewną profesorkę na sąsiedniej ulicy, Marcela Sznajdera 8.

Przypominało nam to dobre, stare, wieczne Sarajewo. Pięćdziesięciopięcioletni Romeo, historyk literatury, profesor uniwersytetu, członek Słoweńskiej Akademii Nauk i Sztuk, ostatni za socjalizmu prezydent miasta, i czterdziestoletnia profesorka języka niemieckiego - taka wojenna miłość mogła się zdarzyć tylko w Sarajewie, otoczonym ze wszystkim stron nienawiścią, jakiej nie zna historia.

Gdy w drodze do profesorki zatrzymywał Jurija ostrzał, chronił się w naszej piwnicy. Później, gdy ostrzał przenosił się na inne dzielnice, dołączała do nas profesorka. Jeżeli mieliśmy kawę albo chociaż cykorię, na kuchence z garnka, otrzymanej w darze od starego "cvitkoviciovca" Srećka Ciuricia - przed wojną baletmistrza Teatru Narodowego, a teraz "fabrykanta" tych małych sarajewskich kuchenek wojennych - parzyliśmy kawę.

Mikica, która bardzo lubiła Juraja, wiedziała o jego dwóch nieudanych małżeństwach. Miała nadzieję, że ten wojenny romans zamieni się w trwały związek.

Niestety, nasze pragnienia się nie spełniły. Dla Mikicy i dla mnie Juraj pozostał jednak sarajewskim Pierre Besuchowem, który z pogardą śmierci pojawia się w najniebezpieczniejszch miejscach, aby własnym przykładem dać ludziom do zrozumienia, że w tym mieście nie można żyć bez miłości. Ani żyć, ani nawet umrzeć...

Mało kto wie, że podczas tego chodzenia po Sarajewie Juraj został ranny. Wydaje mi się, że w mieście, gdzie tylu było zabitych i umarłych, czułby się głęboko dotknięty, gdyby mu się przynajmniej to nie zdarzyło.

Przy Ognjena Pricy 4 (Ognjena Price 4)

2008-08-05T23:09:00.003+02:00

iz poljskog izdanja Sarajlićeve knjige "V.P." pod nazivom "Kocham Bardzo"

Ojciec Mikicy, Petar, i ciotka Ajla sprowadzili się na ulicę Ognjena Pricy 4 po tym, jak w roku 1945, po wyzwoleniu Sarajewa, swoje poprzednie mieszkanie przy dawnej ulicy Bory Kovaczevicia musieli ustąpić któremuś z ówczesnych prominentów. Należeli do pokonanej klasy; matka, która umarła na tyfus w 1942 roku, była Austriaczką.

Przy Ognjena Pricy przydzielono im pokój z kuchnią w trzypokojowym mieszkaniu ze wspólnym klozetem. Do dwóch pozostałych pokoi wprowadzili się stryj Mikicy, Andrija, z dwojgiem małych dzieci i młoda partyzantka w zaawansowanej ciąży. Ta porzucona zwyciężczyni którejś nocy tu właśnie odebrała sobie życie.

Pokój po niej dostał najpierw pewien dyrygent, potem pewien harmonista, a na początku lat pięćdziesiątych wprowadził się tutaj niejaki Refik, pijaczyna. Refik naturalnie nigdy nie sprzątał swojego barłogu, z którego strasznie zalatywało. W takiej to nędzy przyszła pani Sarajlić, a na razie Ida Kalasz, uczennica II Żeńskiego Gimnazjum i członkini Towarzystwa Kulturalno-Artystycznego dla Młodzieży im. Miljenka Cvitkovicia, wkuwała angielski i czytała Galsworthyego. Do tego trzeba dodać całkowity brak umiejętności, jaki przejawiał stryj Andrija w organizowaniu życia rodziny, która spadła na barki małej Gity. A jednak, mimo wszystko, ulica Ognjena Pricy była i pozostała dla mnie najświętszym w Sarajewie miejscem, które - oprócz pewnego grobu na cmentarzu "Pod Lwem" - odwiedzam najchętniej.

Teraz mieszka tam Pavka Kalasz z synem Lorką, wdowa po Żeljku, synu Andrii. Pavka czasami pozwala mi przeciągnąć dłonią po meblach, które kiedyś należały do Mikicy. Żałuję tylko, że w kuchni nie ma już staroświeckiej ławy; na niej, w zimowe wieczory czytałem Mikicy, zawiniętej w koc, poetów, którzy wtedy mi się podobali.

Kiedy po raz pierwszy otworzyły się przede mną drzwi przy Ognjena Pricy 4 - nie wiem. Mogę jednak powiedzieć, że dopóki to nie nastąpiło, za Mikicą oglądało się pół młodego Sarajewa. Gdy była na pierwszym roku agronomii, pewien przyszły profesor leśnictwa przemierzył w jej towarzystwie korso i już uważał się za króla. Wolnego, niekoronowany! Nie upajaj się fikcją. Nie myślisz chyba, że jej przyszłość to sosny i rododendrony!

Jej przyszłość to ulica Króla Tvrtka, tylko że ona jeszcze o tym nie wie. No, może wie, ale najpierw musi rozstrzygnąć dylemat rewolucji w głowie przyszłego poety z ulicy Trvtka, których ona po wspomnianym doświadczeniu z mieszkaniem tak się obawia. Poza tym warto się zastanowić, czy wskazane jest łączenie swojego życia z kimś, kto w porę nie może nawet zdać matury.

Do naszego pierwszego spotkania, do pierwszej ulewy pod wspólnym parasolem musiało w ogóle upłynąć jeszcze wiele wody.

W styczniu 1950 roku, podczas tury objazdowej Towarzystwa im. Cvitkovicia, dorobiłem się ostrego zapalenia stawów i musiałem leżeć, dopóki za pośrednictwem przyjaciół nie sprowadzono ze Szwajcarii zastrzyków irgapiryny. Połowa "Cvitkovicia" przeniosła się na ulicę Króla Tvrtka. Miszo Milić przychodził z gitarą, bo pianina mimo wszystko nie mógł przydźwigać.

Pewnego wieczoru zjawiła się, z Żelją Jurić, Mikica. Nigdy jeszcze mój pokój nie wydawał mi się taki śliczny i przytulny.

Były to czasy, gdy odkrywałem Lorcę. I nawet napisałem na ścianie:
Si muero,
desde el balcon abierto.

Jeśli umrę, zostawcie balkon otwarty... Ale już nie chciałem umierać. Chciałem przynajmniej jeszcze raz otworzyć jej drzwi. Mikica wyszła zadowolona z odwiedzin i zabrała z sobą egzemplarz mojego pierwszego, świeżo wydanego tomiku, w którym na dwudziestej trzeciej stronie był wierszyk z inicjałami I. K. - z jej inicjałami:

Liście wołają nas do lasu...
Chcesz, pójdziemy?

Snem skradzionym ptakom zawczasu
cicho uśniemy.

Darujemy niebu modremu
uśmiech nasz czysty.

Chodź. Czyż jedno drugiemu
nie jesteśmy już bliscy?

Oto dlaczego jeszcze kocham poezję: bo to ona w tym czarodziejskim mieście, najpiękniejszym ze wszystkich, jakie widziałem, połączyła ostatecznie ulicę Tvrtka z ulicą Ognjena Pricy. Przez cały rok 1949 te dwie ulice biegły sobie naprzeciw, a 9 sierpnia 1950 wreszcie się połączyły.

W tym samym roku Mikicy umarł ojciec, z którym, po śmierci mamy, była bardzo związana.

Czy on, który zdawał sobie sprawę, że moje oko padło na jego córkę jedynaczkę, zaakceptował mnie - nie wiem. Ale miałem już akceptację najwyższej instancji na świecie - serca Mikicy. I czegóż jeszcze mógłbym chcieć?

Ulica Izeta Sarajlića

2008-08-05T22:40:00.000+02:00

Radoman Kanjevac

Kad misliš
Da sam zamišljen tek onako
Ili da razmišljam o pocepanim dečijim patikama
I neplaćenim računima za komunalije i struju
Ja se pitam
Da li Beograd ima ulicu Izeta Sarajlića
Tog poslednjeg pesnika sa Ovih Naših Prostora
Na čije stihove ste mogli pustiti suzu
A da ne osetite ni malo kajanja
Što vas je pobedila sopstvena sklonost ka patetici
Ako Beograd nema ulicu Izeta Sarajlića
Trebalo bi od te činjenice da ga bude više sramota
Nego od bilo čega za šta su ga optuživali
Jer nema na svetu pesnika
Ni filozofa, ni vojskovođe, ni predsednika
Koji bi u centru Beograda morao imati lepšu ulicu
Od Izeta Sarajlića
Šta meni znače Mekenzi, Tolbuhin ili Birjuzov
Koji su oslobađali gradove
U poređenju sa Branislavom Petrovićem
Koji me je oslobodio straha od sopstvene ljubavi.

"U mesečevom liku bilo je..."

2008-08-05T20:26:00.000+02:00

U mesečevom liku bilo je nečeg i od svrgnutog
monaha i od svega.
Možda čak i od mene ponečeg. A ti?
Išla si ovim ulicama bez pravca.
Ravnopravno jedino bilo ti je proleće.

Posle, bila si najlepša pesma na mom stolu.
Naravno, to je bilo ono najmanje što sam mogao da ti dam.
Zvao sam te svojim ljiljanom u dolu,
ali nisam znao da ti nađem stan.

(1959-1961)

Mart

2008-08-05T20:21:00.001+02:00

MART

Idem kroz ovo jutro i čovečanstvu govorim ti.
Od marta svuda oko mene i sam sam pomalo mart.
Itorija kao da nikad nije pripadala Neronima.
Divna moja jedina
nasmeši se malčice i ti.

"Sina moje mame nešto divno boli!
U srcu njegovom je požar."
Divna moja jedina
budi mi Nataša Rostova.
Divna moja jedina
budi mi moj VIIa.

Jer opet će grunuti snegovi i vetar će imitirati Stravinskog.
Sedećemo uz čaj, slušati kantatu oluje, pevati nešto u molu.
Ali danas je mart. Trubaduri Republike na ulice!
Divna moja jedina
nasmeši se malčice i ti!

Devojčici kojoj se žuri da što pre poraste

2008-08-05T20:18:00.002+02:00

Mila,
stani.

Uvek ćeš stići da postaneš udovica
budućeg vojnika!

(1968)

Tek sada

2008-08-05T20:05:00.000+02:00

Tek sada kad je po glavi popadalo inje,
kad strahujem da i za mene to ne zvone zvona,
tek sada kad su sve dalje violine
znam ko je pjesnik. Pjesnik je onaj,
onaj koji uvijek iznova pocinje.

(1967)

Nuit de Paris

2008-08-05T20:03:00.002+02:00

Divna Pariska noc!

Ni sarajevskoj,
Kad imate dvadeset godina,
Ne fali nista!

Jednom

2008-08-05T20:03:00.001+02:00

Ona ce biti zena.
Pozivace je na sastanke
Momci i komiteti.
Redakcije ce traziti da im da prevode nove njemacke lirike
I memoare o ocu.
Brodovi ce tugovati kad bude putovala vozom.
Jednom
Ona ce biti zena
I zato sto ce dotle kao proslogodisnje poplave
Proci sve njene djecije bolesti
Ja i zurim da napisem:
Jednom
Ona ce biti zena,
Sa zeljom
Da sto duze ostane ovo dijete.

Jadni Tolstoj

2008-08-05T20:02:00.001+02:00

Jadni Tolstoj!
Tri puta bi se prevrnuo u grobu
kad bi saznao
da u ulici s njegovim imenom
stanuje onaj
koji nam je doveo sav ovaj
ljudski otpad
i smjestio ga
iza artiljerijskih cijevi
po nasim brdima.

Pisi mi na zelenu adresu ljeta

2008-08-05T19:55:00.001+02:00

Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.

Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.

Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke.

O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.

Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.

Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.

Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.

Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

Sude

2008-08-05T19:48:00.000+02:00

Sude.
Kroz čitavu istoriju
sude.

Sude
naučniku koji je dokazivao
da se zemlja okreće oko sunca
i onom
koji nije dokazivao
da se zemlja okreće oko sunca.

Sude
pilotu koji je obleteo
Severni pol
i onom koji nije obleteo
Severni pol.

Sude
vojniku koji je odbio
da strelja svog protivnika
i onom
koji nije odbio
da strelja svog protivnika.

Sude
pesniku koji je napisao pesmu
o divu sa plavim očima
i onom
koji nije napisao pesmu
o divu sa plavim očima.

Ovlašćeni od istorije
ili nasilno prigrabivši
njena prava
sude
onom koji je previše
ispoljavao svoje ja
i onom
koji uopšte nije
ispoljavao svoje ja.

Sude.
Kroz čitavu istoriju
sude.

Mila,
kako da pobegnemo iz istorije?

Bez naslova, ali i bez neke posebne gorčine

2008-08-05T19:38:00.000+02:00

Šta se tu može,
prosto nije bilo vremena
da se na vreme proživi život.

Najpre je trebalo dočekati
da rat pređe u uspomene
Zatim odraditi svoj deo
obnove i izgradnje zemlje.
Zatim
prebaciti preko glave Četrdesetosmu
Zatim
ustanoviti jednog majskog jutra
da je već veče
Zatim
pomiriti se s mišlju
da je jedina knjiga koju
čovek piše knjiga poraza.

Sad je sve u redu.
Život je prošao.
Čovek može početi i da živi.

Tvrtkova ulica

2008-08-05T19:37:00.001+02:00

Čedomiru Radošu

...I eto,ulica kralja Tvrtka
sve više na groblje se seli
Iz nje prošloga četvrtka
i Gizelu Lešić smo izneli.

Mesec dana posle svog Josipa
i ona za njim,ko u priči,krenu
Tvrtkova ulica se osipa.
Prelazi u uspomenu.

Šta je sutra čeka,hajde znaj ga.
Na broju jedan i na broju pet
sve sami iz Štefana Cvajga
jučerašnji svet.

I nije meni žao ulice
što je svoj vek odslužila,
žao mi je one starice-
juče je devojka bila....

Noć samo vas

2008-08-05T19:33:00.000+02:00

Slobodanu Radonjiću

Noć samo vas nadnesenih nad najdraže usne,
noć samo vas, o nježni ,o tihi, o plavi.
Izbacite iz svoga carstva sve gnusne i robusne
i proglasite stoljeće ljubavi...

Noć samo vas zbog kojih mitingujem dok pjevam,
noć samo vas nastanjenih u hiljadugodišnjem meni
Uzmite ovu noć, ne dajte nikom ovu noć
bez noževa i marševa,
o zaljubljeni ! ...

Pod nebom zajedničkim i za ubice i za anđele
Branite ovu noć sa proljećem
u vama, nad vama...
Noć samo vas zbog kojih čežnjive i vrele
buncamo ove pjesme nad pjesmama

Noć samo vas nastanjenih u mojim stihovima
vas koji goreći i voleći umarširaste u moje poeme
Izbacite iz svoga carstva sve koji pjevaju o odlascima
pa ako treba i mene, i mene...

Noć samo vas zbog kojih mitingujem dok pjevam
noć samo vas nastanjenih u hiljadugodišnjem meni
Uzmite ovu noć,ne dajte nikom ovu noć bez rovova i marševa

o,zaljubljeni...!

Turizam mojih starih

2008-08-05T19:27:00.001+02:00

Već petnaest godina, svakog 5. septembra,
moji starci se pokupe i natovareni mnoštvom nepotrebnih stvari
odu na petnaestodnevni odmor u Herceg Novi.
Otac more ne podnosi,
a ni majci baš mnogo ne prija,
ali zato predveče mogu dugo sjediti na nekoj klupi pored obale
i gledati u pravcu Mamule, na kojoj je, 16. jula 1942. godine,
strijeljan njihov prvijenac Ešo.

Ja sam siguran da majka u bošči ponese i malo slatka od tre¬šanja,
Ešo ga je uvijek krao iz kuhinje.
I tako, sjede moji starci u hercegnovskom predvečerju
i gledaju u tu tačku koja je bila mjesto Ešinog posljednjeg boravka na zemlji.
Užasno tužan je turizam mojih starih.
Nikada nikome takvoga!
(1973)

Nove komšije

2008-08-05T19:20:00.002+02:00

Niko od stanara na groblju ne može biti sretan ako mu je prva komšinica jednogodišnja djevojčica. A Mikicina prva nova komšinica Tara M. Djorđević, s bijelim mermernim grobićem iznad njenog, rođena je iste 1994. godine kad je i umrla.

Ako je ikom, njoj ovdje nije mjesto!

Sad bi joj bilo pet godina. Mama bi joj čitala “Kozu i sedam jarića”.

Cetvoro Tatarevica lijevo od Mikicine humke raznijela je granata dok su rucali. Rupa na zidu njihovog stana kod kina “Tesla” odavno je zakrpljena, ali u ocima Sarajlija koji su prezivjeli ovaj rat ona ce uvijek tu stajati.

Igor Rehar, u godinama Rajmona Radigea, tek sto je mozda u podrumu, uz svijecu, poceo da cita njegovog “Djavola u tijelu”.

Mama ga, kao i ja Mikicu, obilazi svaki dan. Tako sam i saznao da je poginuo u onom masakru na Markalama.

Dva tri reda vise pociva Damjan Ramic, sin slikara Affana Ramica. On je poginuo u dvadeset prvoj godini u bici za Azice. Kcerci mu je sada isto toliko godina koliko i njegovoj smrti. Pred Afanom ne pominjite nikad Azice!

Tonka Anicic (1899-1992) barem se nazivjela. Zar je morala da doceka i ovaj rat?

Osvaldo Moreno umro je samo koji mjesec prije Mikice. Danas pod snijegom bas mi ga je, Italijana ozenjenog Bosankom, bilo zao.

Mikicin prvi komsija i Ladislav Lenard. Zbog kakve li je velike Srbije i velike Hrvatske jedan Ceh morao da pogine u Sarajevu 1992. godine?

Fata Maslic je jedina komsinka koja nam je to bila i u bivsem zivotu. Danilo je i njoj donosio penziju.

Fatin sin Miko, do naseg preseljenja na Marindvor, bio je nesto kao nas golub pismonosa koji je Razi donosio nasa a nama njena pisma.

Ponekad, uz pismo koje je uvijek moglo biti i posljednje, donio bi za Vladimira i koju mrkvu iz svoje ratne baste. Ne rijetko iz torbe bi izvadio i poneku dascicu nadenu na putu na kojoj bi se, da smo je imali, mogla skuhati i kafa.

Do Mikinog pojavljivanja narednog dana uvijek smo bili u grcu. Sta ako gaje na povratku kuci naslo njegovo parce granate?

Svi smo mi imali to “svoje” parce granate.

Izetinu Nadu ono je naslo kod zgrade Predsjednistva, Boru Basica u haustoru, Igora Rehara na Markalama, Silviju Rizvanbegovic u kolima hitne pomoci, sina filmskog reditelja Gojka Sipovca na putu do kuce, a eto, Miku je mimoislo.

Mikica se u snu ipak stalno trzala.

Kad bi ga sutradan, obrijanog i nasmijanog, vidjela u vratima, dugo ga je ljubila. Sad ga ljubi njegova Dijana, ali u Australiji. Dijana, profesorica matematike, dvije godine ga je dva njihova sina, cisteci njemacke klozete, cekala u Minhenu. Da Fata nije umrla mozda ga ne bi ni docekala.

A mozda je Fata i utekla iz zivota da bi Miku oslobodila tih obaveza sina?

Malo dalje i od Fate i od Mikice su Mila i Ivica Bodnaruk. Stari Razini, i nasi, prijatelji imali su srecu da pred kucnim vratima poginu od iste granate.

Jedna od Mikicinih novih komsinki do nedavno je bila i Milica (ili Branka?) Bokonjic. Prije mjesec-dva njeni posmrtni ostaci su iskopani i, kako cujem, preneseni u Beograd.

Za svojih sedamdeset godina sarajevskog zivota Branka (ili Milica) morala je barem jedan valcer otplesati s nekim muslimanom, barem od jednog katolika je morala posuditi skripta iz anatomije ili iz teorije prava, barem s jednim Jevrejem u drustvu proslaviti barem jednu novu godinu.

Neko iz njene porodice ocigledno nije mogao da se pomiri s mislju da se taj njen multietnicki zivot nastavi i poslije smrti.

Sad je mjesto na kome je do juce pocivala prazno. Bilo bi lijepo kad bih tu mogao da posadim jednu brezu.

Mikica je u nekom ruskom romanu nasla rijeci koje je u pismima cesto i sama upotrebljavala: “Volim te do brezice”, to jest do groba.

Jedna brezica bas bi nam dobro dosla kad tu budemo pocivali zajedno!

Sarajevo, 1998-1999.

Zdenko Lešić: In memoriam

2008-08-05T19:14:00.000+02:00

Otišao je akademik Izet Sarajlić. Otišao je Pjesnik. Otišao je Kiko. U “Knjigu oproštaja” nije stigao unijeti svoju posljednju, oproštajnu pjesmu. Ali je - zamišljam - one prazničke večeri u posljednjem bljesku svijesti izgovorio - morao izgovoriti! - bar još jedan stih. Je li to bio jedan od njegovih starih stihova? Možda jedan iz pjesme “Kako će Sarajevo bez mene”. Ili onaj distih iz pjesme “Bluz”: “Bilo bi zanimljivo znati hoće li i dalje kao za naših života hitati jedna drugoj naše duše.” Ili onu strofu iz pjesme “Tražim ulicu za svoje ime”: “Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu, kojom se, neopaženi od svijeta, možemo prošetati i poslije smrti.” Ili ono bezuslovno “Drugi put bih znao neuporedivo više da uživam u životu” iz pjesme “Drugi put bih znao”. Ali ne! Mora da je to bio onaj odlučni, prkosni stih s kraja “Knjige oproštaja”: “Ne odričem se ničeg u svom bivšem životu.” A opet - još uvijek zamišljam - možda mu je tada, ‘dok se zadnjim pogledom rastaj’o od zvijezda’, kroz svijest, nikad izgovorena, bljesnula jedna nova, konačna pjesma, pjesma za kraj svih pjesama što ih je ispisivao skoro pola stoljeća. Je li to bila još jedna oproštajna elegija? Ili opet jedan jetki, satirički prijekor nama koji smo izgubili osjećaj za poeziju i ljubav? Ili neka rezignirano-humorna dosjetka, kao ona o ‘našoj još jedinoj Aveniji Foš’, koja ide ’od mrtvačnice do groblja’? Ili je, možda, - da! to je najvjerovatnije! - to bila pjesma-kliktaj što najzad ide preko rijeke, tamo gdje ga na onoj drugoj obali čeka ONA kojoj je posvetio cijeli svoj život i sve svoje pjesme i bez koje su mu posljednje godine bile tako gorke. Zamišljam da je u tom susretu morao izgovoriti onaj stih iz pjesme “Posljednji tango u Sarajevu”: “Mila, prođe i naš život veličanstveni!”

Ako je istina da čovjek na smrtnom času u magnovenju još jednom proživi sav svoj život, onda se njemu moralo javiti najprije ono davno vrijeme kad ‘mi nismo imali gdje da idemo nago na Vilsonovo Šetalište’: Bili smo (tada) niko i ništa, imali smo samo to nebo i taj život sem snova svega drugog lišen. Da smo tada umrli, za našim kovčegom išlo bi samo lišće. Ali mu se u tom magnovenju moralo javiti i ovo drugo vrijeme, vrijeme velikog priznanja, kada je postajao pjesnik svijeta, ‘posljednji veliki evropski pjesnik ljubavi’, kako su ga - ne bez razloga - ocijenili talijanski kritičari. (Pomišljam da je Kiko u tom posljednjem trenutku požalio što nije stigao da primi Ključeve Salerna!). U tom predsmrtnom magnovenju kroz svijest mu je morala proći i duga povorka ljudi, na čelu sa strijeljanim bratom Ešom, i svim drugim koji su ‘rođeni 23, strijeljani 42’, za koje je - i umjesto kojih je - cijelog života volio; a za njima su morala proći mnoga njegova druga braća, svi pjesnici svijeta, i oni s kojim je prijateljevao, i oni koje je samo čitao; a za njima bezbrojni njegovi prijatelji, i oni kojih više nema, i oni koji su još tu, na ovoj strani rijeke (po broju prijatelja oduvijek se mjerila veličina ljudske duše!); možda se u toj povorci prikrio i po koji zloćudi kritičar, pa možda i neki kritički nastrojeni član CK (imao bi Kiko razloga da i njih sanja u tom ‘snivanju samrtnom’, ali je meni u to teško povjerovati!). Morao se, zatim, u tom magnovenju sjetiti i kako se, kao svijeća, ugasio život njegove divne sestre Raze. Ali se morao sjetiti i Vladimira, najveće radosti svojih zadnjih godina.

Otišao je, dakle, Kiko! Otišao je Pjesnik! Odlasci kao njegov uvijek ostavljaju prazninu. U srcima bližnjih najveću i najtežu. Krug 99 ostao je bez jednog od svojih pokretača i jedne od svojih pokretnih snaga. PEN Centar BiH ostao je bez jednog od svojih osnivača i jednog od svojih najuglednijih članova. Jedna kuća u nekadašnjoj ulici Ognjena Price ostala je bez svog najmilijeg gosta. Sarajevski taksisti bez jednog od svojih najboljih mušterija. Od neki dan Tamara više nije dijete. Vladimir više nema djede. A ipak! Odlazak ljudi kakav je bio Izet Sarajlić ostavlja za sobom nešto čime se i najveća praznina ispunjava. S njegovom smrću mi smo bogatiji za sjećanja, Sarajevo za jednu legendu, za legendu o pjesniku i njegovoj ljubavi. Svojom smrću Sarajlić je ušao među besmrtnike. Jer, za njim su ostale njegove knjige. Pjesnik je ostao da živi kao Pjesma. Tu Pjesmu čitali smo kad smo bili mladi i poslije kad više nismo bili mladi; mi Jovani, mi Ivani, mi Avde, kako kaže jedan stih iz ‘Vilsonovog šetališta’. Čitat će je i drugi koji su došli ili koji će tek doći; čitat će je ne kao pjesme većine drugih pjesnika, već kao svoju vlastitu sudbinu.

Otišao je, dakle, pjesnik Sarajlić. Ostala je za njim njegova poezija I njegov testament:

Najvažnije je to
Da u ulici s mojim imenom
Nikada nikog ne zadesi nesreća.

In memoriam

2008-08-05T19:12:00.000+02:00

Radomir Konstantinović

Pri prvom našem susretu, posle stravičnog razaranja Sarajeva, ovaj čovek sa kojim treba da se oprostimo danas poklonio mi je knjigu koja se zove Knjiga oproštaja. Opraštao se on, u toj knjizi u krvavom Sarajevu, sa onima koje je voleo, sa prijateljima, sa gradovima. Ali nema tu nikakvog rastanka. Valjda zato što je rastanak nemoguć. Ljudi sa kojima smo živeli, to smo mi sami: mi smo naša sopstvena istorija. Kad bismo mogli, makar samo za časak, iz te istorije da iziđemo (ali zaista da iziđemo), rastanak bi bio moguć.

Ali to je nemoguće. Pogotovo je to nemoguće za Izeta Sarajlića. Svaku od pesama u Knjizi oproštaja diktiralo je nemirenje sa smrću, sećanje na drugove koji su ga napustili, neki zato što su umrli a neki zato što su se prodali - što je (tako on veli u jednoj svojoj oproštajnoj pesmi) isto: umreti ili prodati se. To je ono što smo gledali, Izet iz Sarajeva, opkoljenog, sam, zaboravljen od najbližih svojih beogradskih prijatelja (od njegovog Beograda, odjednom gluvog i slepog za njega - još uvek, mislim, gluvog i slepog), a ja iz Beograda koji je, svakim danom sarajevske agonije bivao sve tuđiji, neki grad u kome kao da sam se zabunom našao. To otuđivanje bliskog (čak pre svega onog najbližeg), bol zbog tog propadanja (umiranja ili samo prodaje), eto, to je bol zbog raspadanja našeg, Izetovog i mog, sveta, one “zajedničke kuće” u kojoj smo živeli.

Ne mislim ja na državu; misli na prijateljstvo, mislim na Izeta Sarajlića, koji je bio prijatelj nad prijateljima, veliki boemski naš drug, u svakom gradu, na svakom jeziku. To njegovo boemstvo (u duhu najbojle sarajevske tradicije) određivalo je i poetiku i praksu njegovoga pesničkog govora. Njegov boemski duh zahtevao je (i to nepopustjlivo) ono što je najrizičnije: ništenje granice između pesnika i njegove poezije, zahtevalo je poeziju i u životu, a ne samo u jeziku.

Volim ja tog Izeta, sjajnog demistifikatora “dubine”, tog majstora (ili anđela) dubine površine, a sve kao u prolasku, između dva susreta sa prijateljima, u Ohridu, u Mariboru, ili Cavtatu, u Beogradu, ovde vajlda najviše, najdublje (Izet Sarajlić veliki je Beograđanin), ali u koji, govorio je (čitao sam to u novinama, meni to nikad nije rekao), ne može još da dođe. Kao da mi, koji smo bili, i noću i danju to Sarajevo u krvi, nismo takođe taj Beograd. Makar i onaj manjinski. Ali Beograd.

Nas dvojica sreli smo se prvi put tek po velikom stradanju Sarajeva. Na dnu našeg prijateljstva jeste Sarajevo, krvavo, gladno, ubijano tri i po godine, pa to kao da se bez tog stradanja Sarajeva Izet i ja nikada ne bismo našli? Hvala neka je Sarajevu za Izeta Sarajlića. I hvala neka je Izetu Sarajliću za Sarajevo.

Djela

2008-08-05T19:04:00.002+02:00

OBJAVLJENE KNJIGE

U SUSRETU, pjesme, Polet, Sarajevo, 1949.
SIVI VIKEND, pjesme, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.
MINUTU ĆUTANJA, pjesme; Svjetlost, Sarajevo, 1960.
POSVETA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1961.
TRANZIT, pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1963.
INTERMECO, pjesme, Bagdala, Kruševac, 1965.
GODINE, GODINE, pjesme, Nolit, Beograd, 1965.
PORTRETI DRUGOVA, proza, Svjetlost, Sarajevo, 1965.
PUTUJEM I GOVORIM, pjesme i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1967.
IPAK ELEGIJA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1967.
VILSONOVO ŠETALIŠTE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1969.
STIHOVI ZA LAKU NOĆ, pjesme, Prosveta, Beograd, 1971.
PISMA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
KOGA ĆE SUTRA VOZITI TAKSISTI, prvo izdanje Veselin Masleša, Sarajevo, 1974.
NASTAVAK RAZGOVORA, pjesme, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
TRINAESTA KNJIŽICA POEZIJE, pjesme, Jedinstvo, Priština, 1978.
KNJIGA PRIJATELJA, prevodna poezija s komentarima o autorima, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
NEKO JE ZVONIO, pjesme, Gradska biblioteka Čačak, Čačak, 1982.
NEKROLOG SLAVUJU, pjesme, Prosveta, Beograd, 1987.
SLAVIM, pjesme i proza, Udruženje knjizevnika CG, Titograd, 1988.
OPROŠTAJ SA EVROPSKIM HUMANISTICKIM IDEALIZMOM, poezija, Nikšić, 1989.
SARAJEVSKA RATNA ZBIRKA, prvo izdanje Nedjelja, Sarajevo, 1992.
KNJIGA OPROŠTAJA, Rabic, Sarajevo, 1996, drugo izdanje 1997.
30. FEBRUAR, pjesme, Rabic, 1998.
V.P., proza, Rabic, 1999.

IZBORI

IZABRANA LIRIKA, Veselin Masleša, Sarajevo, prvo izdanje 1968., drugo izdanje 1971.
NOVI STARI STIHOVI, BIGZ, Beograd, 1980.
ROĐENI 23, STRIJELJANI 42, Veselin Masleša, prvo izdanje 1981., drugo izdanje 1988.
IZABRANE PESME, SKZ, Beograd, 1984.
POEZIJA, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
IZABRANA DJELA U DVIJE KNJIGE, Veselin Masleša, BIGZ, Gradina 1990.
SABRANA DJELA U TRI KNJIGE, Rabic, 1999.

PREVODI NA STRANE JEZIKE

POEZIJA, Kočo Racin, Skopje, 1965.
LIRIKA, Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1971.
STIHI, Progres, Moskva, 1972.
SUNU, Cem Yayinevi, Istanbul, 1974.
POETRY, Dist. 136 Press, Mineapolis, USA, 1975.
ODE PAPRASTAI DIEANAI, Vaga, Vilnius, Litvania, 1978.
KERKOJ RRUGE PER TIM, Rilindja, Priština, 1978.
NECROLOGIO PER IL VERBO AMARE, La battana, Rijeka, 1983.
A POETIC PORTRAIT OF IZET SARAJLIC Sarajevski dani poezije, Sarajevo, 1984.
IZBRANNOE Molodaja gvardija, Moskva, 1985.
RODENI 23, STRELANI 42, Naša knjiga, Skopje, 1985.
ISTANBUL GUNLERI, Varlik, Istanbul, 1990.
POESIAS ESCOGIDAS, Editorial Alas, Concepcion, Chile, 1993.
SARAJEVO. GEDICHTE. Waldgut, Frauenfeld, two editions, Switzerland, 1994.
IMAGEN BELICA DE SARAJEVO, Concepcion, Chile, 1994.
SARAJEWSKI TOMIK WOJENNY, Fundacja "Pogranicze", Sejny, Poljska, 1995.
SARAJEVSKA VOENA ZBIRKA, Zumres, Skopje, 1997.
KNIGA NA ZBOGUVANJA, Zumres, Skopje, 1997.
IL LIBRO DEGLI ADDII, Magma, Napoli, 1997.
LE LIVERE DES ADIEUX, Noir et Blanc, Toulouse, France, 1997.
SARAJLIC IZ SARAJEVA, Nikolaj Godina, Celabinski, Rusija, 1997.
IZET SARAJLIC, 28. Poetry Internatinal Festival, Roterdam, 1997. Holland.
IK HAD TWEE ZUSSEN (Gedichten uit Sarajevo), POINT, Belgie, 1999.
NES EN VINGT-TROIS, MORTS EN QUARANTE-DEUX (poemes choisis), NB, Toulouse, 1999.
POEMES D'AMOUR, ed. BF, Strasbourg, 1999.
LIRIKA, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1999.
30 FEBRAIO (poetry) Ed. Giorgio Devoto, Genova, 1999.

Izet i ova Italija

2008-08-05T19:02:00.000+02:00

Sinan Gudžević

Milo mi je što je Izet Sarajlić dobio nagradu "Alberto Moravia". A nije mi milo što ju je dobio sada. Kao pjesnik Sarajlić je zaslužio da dobije i veće nagrade od ove. Sadašnja zemlja Italija ne zaslužuje da ovih dana ima gosta pjesnika Izeta Sarajlića. A Italija je njemu druga domovina, možda i prva. On je ispunio onu Sienkiewiczevu po kome svaki pjesnik treba da ima dvije domovine: svoju i Italiju. A Italija nam je svakim danom sve gora. Konju aktualne američke nasilne politike Berlusconijeva se banditska vlast sva pretvorila u podrepnu muhu. Po čitave večeri glavna televizija ispira mozak stanovništvu o Bin Ladenu. Na toj televiziji ima čovjek po imenu Bruno Vespa. On je glavni. Lanske godine kad mu se u emisiju javio papa, Bruno se zaplakao kao da ga zove gospod Bog. U Italiji je signor Vespa miliji od pape. Ugodan u vođenju razgovora, tolerantan, što bi se reklo danas, nevidljivo sugestivan, najbolja škola moderacije. No otkako su američke bombe počele grmiti po sirotoj zemlji Afganistanu, taj je Vespa postao nemoguć. Kad mu koji gost digne glas protiv ovoga rata, onda Vespa sve čini e da ovome zatvori usta prije no što mu riječ izleti cijela iz ograde zubne. Ali se u jednoj emisiji javio za riječ jedan katolički pop, Francuz, pa je rekao Vespi da ga ne prekida, a onda je rekao da je zločin ono što je nepoznat netko počinio u New Yorku, 11. septembra, ali da je zločin i ono što američka politika čini u Iraku. Jer tamo, veli pop, svakoga mjeseca od posljedica američke politike umre onoliko djece koliko je u WTC-u poginulo ljudi.

Pa je pop upitao slobodnu Italiju e je li iko ikada položio igdje cvijeće za tih šest hiljada dječijih leševa mjesečno. Dok je rječiti pop to izgovarao, Brunu su se Vespi u licu boje mijenjale kao u ona tri stakla na semaforu. To je samo jedan lik Berlusconijeve Italije. Po novinama se već piše o tome koliko je miješanih brakova u Italiji, koliko je procenata italo-arapskih brakova, krvna se broje zrnca, i to pa to i sve to. Hrvatska prije deset godina, jedan kroz jedan.

Eto zašto mi nije milo što je Izet baš sada tu nagradu dobio. Milije bi mi bilo stoput da ju je dobio lanske godine. A i nikako mi ne uspijeva da sebe ubijedim kako je moj najveći životni problem to što se bivši američki poslušnik (a možda i oficir) Osama Bin Laden odmetnuo od američke komande. Možeš me gole guzice metnuti na usijan šporet, ja to priznati ne mogu. Jer je moj problem u ovome: kako to da su Amerikanci sigurni da će uloviti toga nevidljivoga Bin Ladena u tim navodno nemogućim vukojebinama a ne mogu uloviti Radovana Karadžića, a vide ga na svojim kompjuterima u svakom času gdje je? A berlusconijevska se Italija o ovome ne pita ništa.

No, naravski: Izetu nagradu nisu dali berlusconijevci, ne bi mu je oni dali nikada. Njih nije briga što su mentalni sklopovi slični njihovima ubili Izetova brata Eša prije pedeset i devet godina. Za većinu njih je on isto što i svaki nesretni Arapin: talijanski teret, možda i taliban. Džaba što Izet zna više talijanskih pjesama od njih, džaba što ih od njih bolje i pjeva, on je stranac, a uz to još i Izet.

Prije uručenja nagrade ide se u Salerno, a ondje u gostionu "Dal brigante". I svi će, i Jack, i Aggie, i Carmen, i Juan Piqueras i Raffaella i Sergio i Daniela i Nando pjevati Bella ciao i Luna rossa pa pjevati Quanno sponta la luna a Marechiaro. Radi ovo nekoliko ljudi, radi te Italije, u kojoj mjesečina zna biti ljepša no mnogo gdje sunce, u kojoj čovjek i u žalosti lako zapjeva, radi Izeta i njegovih stihova - idem.

Na vest o smrti Kika Sarajlića

2008-08-05T17:46:00.001+02:00

Pero Zubac

1
Zar ti se ne čini,
ako ima boga,
da je smrt mogla da sačeka,
do devetoga.
Ako ne zbog tebe,
onda zbog Eša
i onih rođenih
dvadeset i treće,
ionako će celo Sarajevo
tih sedam dana
donositi cveće,
samo cveće,
tu gde sada spava
i divni deo moje
mladosti zlatne
na Groblju kod Lava,

tu gde i Šiba moj dragi
bere smokve rajske
o kako samo
nedohvatne.

U ove crne dane,
zloslutne, majske,
moja ti ruka
iz daleka maše.

I srce moje
malu hvalu šapuće

za one koje smo voleli,
za sve naše

2
Ti ode Sarajliću u vrtove rajske
pred sivi vikend, noći majske,

dok ti je, možda, mlaka, u snu,
kap kiše trebinjske pala na usnu.

Sve što smo bili, dok skupa besmo,
ja, evo, kanim sačuvat pesmom,

u koju, zaludno, salivam rime
jasne i zvučne kao tvoje ime,

dok te ispraća, slutim, evo,
tužno i celo Sarajevo.

3
Crnog li dana za braću po peru,
kako li je Mariću u Ekseteru,

kako je Stevanu Raičkoviću
u ova jutra što crna sviću

jer srećem, u nesnu, ranom zorom
sve majske dane s crnim florom.

4
Ide smrt s kosom crnim bregom sna,
po kog je pošla samo ona zna.

Tope se životi kao grudve snega,
smrt s kosom hita duž crnog brega.

Sleteće na krov, jutros, dve bele rode,
s njima vest iz radija i Izet ode.

Sve nas je manje. O, kosa kosi,
što noć sačuva, to dan nosi.

Plaču mornari s Wester Plate
dok noć ispraća crne svate.

5
I mislio sam da ćemo se sresti
i kao nekada za sto sesti

i dugo ćutati i reći pokoju
o strahu i o nespokoju.

Znali smo sledi vreme plača,
evo fašizam ponovo korača,

a naš je stroj proređen dobrano
i da se odupremo nije nam dano.

6
Kad nebo moju braću uzima
i deo mene ode sa njima.

Sve manji bivam, prozračna leća,
i sam se topim kao sveća.

Kad dođe vreme za večna lovišta,
da l će od mene ostati išta

ili će smrt, kao što sam snio,
doći po senku onog što sam bio.

7
Izađe i ti iz ovog mraka
i ode do svojih, do Pasternaka,

i do Seljvinskog i do Nerude,
u gustu tišinu, među ljude.

I dok se u nama sve većma ruši
tebi je, slutim, toplo duši.

I na toj zvezdi gde sad snuješ
znam da i ove reči čuješ

koje ispisujem gorak i tihan
a ti se, potajno, smešiš iz stiha.

BH Dani - Ličnost u fokusu

2008-08-05T17:44:00.001+02:00

Iako se ova rubrika uglavnom bavi živima, ovaj put namjerno cinimo iznimku - posvecujemo je covjeku koji je umro. Djelo Izeta Sarajlica (1930-2002), naime, živjet ce dugo poslije njegove fizicke smrti, njegov duh ce se javljati kroz stihove koji su otisnuti ne samo u školskim citankama vec i u pamcenju generacija. "Sad bi bili ocevi, sad ih više nema", rijeci su antologijske pjesme posvecene Sarajlicevoj generaciji, nastradaloj u Drugom svjetskom ratu, ali ti stihovi i danas zvone kao memento za drugu generaciju, generaciju sinova, ciju je smrt autor takoder bolno doživljavao u svojim poznim godinama. Stihovi su vražija rabota - cesto nadmaše i vrijeme i osobu samoga svoga tvorca. Izet Sarajlic ponikao je u prvoj poslijeratnoj generaciji bosanskih literata, inspiriranoj idejama komunistickoga internacionalizma i socijalisticke revolucije. Pjevalose tad po ruskome obrascu - široka slavenska duša opijala se, prema obrascima Makarenka i Todor Pavlova, vjecnim ekstazama, slaveci pobjedu Velike Ideje, u sjenci koje ce sam Staljin pobiti preko deset milijuna nedužnih ljudi. Medutim, mracna suma, nalicje toga staljinskog zanosa, nije smetala mnogim znacajnim pjesnicima - Aragon i Neruda, primjerice, nastavili su pjevati ode staljinskome komunizmu i nakon otkrica krvavih gulaga, kao da se ništa nije dogodilo. Slicno je bilo i sa Sarajlicem - i nakon Titova raskola sa Staljinom Sarajlic je nastavio marširati u ritmu Majakovskoga: lijeva, lijeva lijeva.

Pocetkom šezdesetih doživio je prve neprijatnosti s politikom. "Antistaljinisticki staljinizam" nije bio oduševljen njegovim stalnim isticanjem bezgranicne ljubavi prema Sovjetima, niti njegovim jesenjinovskim nadahnucima, pa je pjesnik bio javno ukoren od svojih dojucerašnjih drugova - revolucionara. Voleti Rusiju pametno nije, to poznato je cak i cvrcku. Ako želite stici do penzije, radije volite Staru Grcku, bio je Sarajlicev rezignirani odgovor generaciji, ali ekstaze su se nastavljale. Ostao je Jugoslaven - ekavac i u vremenima kad je bilo jasno da ce tako zamišljeno jugoslavenstvo doci glave upravo njegovu narodu. Zbog ljubavi prema Rusiji bio je narocito omiljen medu srpskim nacionalistickim piscima, koji su ga slavili kao nestora. On je tu ljubav uzvracao neštedimice, posvecujuci stihove Rajku Petrovu Nogi, Radovanu Karadžicu, Nikoli Koljevicu, Slavku Leovcu, ni ne sluteci da ce mu ti obožavani subjekti pod kraj života tu ljubav uzvratiti granatama i kuršumima.

Jedan od tih "pjesnickih" hitaca ranit ce ostarjelog i osamljenog pjesnika usred grada za koji je ponekad anegdotalno tvrdio da se zove po njemu. Pjesme koje je pisao tokom agresije na Bosnu izražavale su duboko razocarenje religijom ciji je cijelog života bio fanaticni vjernik. U brojnim izjavama i intervjuima nakon rata bio je prilicno dezorijentiran - ekstaze su prošle, ostale su ruševine. Ljepota je ostala u pjesmama. Grmio je protiv nacionalista, žalio za starim i prošlim, ružio suvremene medije, podsjecajuci na vremena u kojima su pjesnici izlazili na naslovnicama novina. Bio je najprevodeniji jugoslavenski pjesnik, slavljen manje od kritike nego od publike, pred kojom je satima recitirao, spominjuci cesto svoje milijunske tiraže u bivšim socijalistickim zemljama. Ostale su samo himere. Ostali su, zapravo, tek Bošnjaci, kojima je pripadao i Sarajevo, koje mu je po drugi put nesebicno dodijelilo svoju najvecu nagradu. Vrijeme ce izreci definitivni sud o njegovim stihovima, no vec je sad jasno da ce oni ostati kao spomenik revoluciji i ljubavi, svjedocanstvo o vremenima kolektivnog zanosa kad je izgledalo da se ta dva pojma medusobno ne iskljucuju.

Pjesnik planete

2008-08-05T17:43:00.001+02:00

Aleksandar Danilovič Romanjenko - Moskva (Rusija)

“... a ja moram, i to nije samo fraza,
da crknem na svojoj grudi”

I umro je, na svojoj neizmjerno voljenoj i mnogonapaćenoj “grudi” pjesnik Izet Sarajlić, mudri i melanholični Kiko, pjesnik Sarajeva i Bosne, Beograda i Jugoslavije, Moskve i Rusije, pjesnik i pjevač Evrope, Amerike i cijele naše planete. Umro je sjajan jugoslovenski pjesnik, čije su stihove davnih, iza nas gotovo nepostojećih pedestih-šezdesetih godina prepisivale u svojim tekama djevojke, a na festivalima poezije poznavaoci njeni i poštovaoci gurali su se da prvi lično upoznaju Izeta. Umro je pjesnik čije su melodije svježim vjetrom raspinjale jedra novih generacija jugoslovenskih pjesnika i čiji je glas, nakon dugačkih pauza i prekida, nas u SSSR-u upoznavao sa težnjama i nadama daleke i bliske nam zemlje. Sarajlića su u Sovjetskom Savezu znali i cijenili, on je, možda, ostao jedan od najpopularnijih jugoslovenskih pjesnika koga su prevodili i objavljivali i u Jaroslavlju i Vilnusu, i u Moskvi i Lenjingradu, i u Novosibirsku i Kemerovu, a među njegovim prevodiocima na ruski nalazili su se, danas takođe “otišli”, Jurij Levitanski, Jevgenij Vinokurov, Mihail Dudin, Vladimir Kornilov...

S Izetom sam se upoznao u Moskvi početkom šezdesetih – prije četrdeset godina! – i naše poznanstvo prešlo je u svojevrsno prijateljstvo ljudi koje dijele tisuće kilometara, ali koji ne prestaju da osjećaju i misle jedan na drugog – iščekujući nove susrete. Susreti su, doduše, bili rijetki ali uzbudljivi, neposredni i – tužni: uvijek nam je predstojalo rastajanje.

Sarajevski Sarajlićev dom postao je neka vrsta osobitog mjesta gdje se sretala ruska sovjetska poezija s poezijom jugoslovenskom, kud su, kao po nekom neumitnom zakonu, odlazili pjesnici. Sarajlić je, mogu to bez pretjerivanja izgovoriti: strasno volio rusku poeziju, izvanredno ju je poznavao, pa i u stihovima najraznovrsnijih, ponekad čak u nas i nepopularnih pjesnika, umio da pronađe i vidi nešto osobeno, neobično, ponekad prikriveno od čitaoca, da pronađe ono što je zapravo i činilo njihovu poeziju.

Zapanjujuće je bilo koliko je široko njegovo poznavanje pjesništva. Sjećam se kako je u Peredelkinu počeo da govori stihove pjesnika koje smo išli da posjetimo ili pored čijih prebivališta smo prolazili i kako su u njegovom pamćenju, s obzirom na neku trenutnu asocijaciju gotovo zaboravljene strofe iznenada oživljavale. A susret sa “živim” Čukovskim ili Ščipačovom, Tvardovskim ili Sluckim, Smeljakovom ili Ahmadulinom, njemu su predstavljali doživljaj koji je za “vječna vremena” pohranio u svojoj duši. Tako se, postepeno, rađala i slagala njegova pjesnička antologijaTako je velika Rusija, objavljena u Sarajevu 1967, nadahnuta i vedra, koja se, u nemalom nizu sličnih izdanja, isticala dubinom i originalnošću shvatanja, cjelovitošću zamisli, preciznom formom, ali i strogim kriterijima, ocjenama i izborom. U vrijeme naših šetnji tim, u to vrijeme osobito lijepim Sarajevom, on bi mi recitovao ruske pjesnike, pričao o ruskoj književnjosti “od Gogolja do Bulgakova”, a u Moskvi, Lenjingradu i Peredjelkinu pjesnike svoje domovine, i kako je samo rekao – s kakvim osjećajem i uživanjem! Strog i bez kompromisa u shvatanju poezije, u svojim afinitetima, a obazriv u davanju ocjena – čemu su ponekad toliko skloni pjesnici – poštujući stvaralaštvo, poštujući samu Poeziju i njene stvaraoce. I ja sam o mnogim, danas poznatim pjesnicima prvi put čuo iz njegovih usta.

Izet Sarajlić bio je pjesnik nove, u krvavom ratu napaćene Jugoslavije.
“Jugoslovenski pisac živi jugoslovensku radost, plače jugoslovensku tugu,
slavi jugoslovenske praznike.” – u tim stihovima nije bilo neistine, pretjerivanja ili laži. To je bila ta Jugoslavija koju je naše pokoljenje poznavalo i voljelo, čijom se bliskošću ponosilo, čije su ga nedaće boljele kao svoje sopstvene, a, ko zna, možda i više.

“Moj socijalizam – pisao je Sarajlić – nije bio taj koji se ostvarivao pred našim očima, već onaj o kome su sanjali ‘rođeni 1923, streljani 1942’”, a među ovim posljednjima bio je i mladi partizan, Izetov stariji brat Ešo. I nastavlja: “Sad se svi satraše da me ubijede da u tom svijetu u kome su se za vrijeme prvomajskih praznika vijorile zastave sa srpom i čekićem nisam zapravo uopšte ni živio. – U tom svijetu ne samo da sam živio, već su živjeli i svi oni koje sam volio i volim. – U ovom njihovom svijetu dato mi je jedino da obilazim grobove.”

Da, a na našu zajedničku veliku nesreću, nakon bezumnog rata 1992-1995. i surove blokade Sarajeva, broj grobova rastao je u Sarajevu iz dana u dan. Tu blokadu preživljavala je i porodica Sarajlić. Opustio je živopisan i veseo grad, kome je sudbina dodijelila da postane svojevrstan simbol historijskih katastrofa XX stoljeća.

A Sarajlić je pisao:

Kad god mom gradu bude potrebna nježna riječ,
ja ću tu biti.

Možda je najstrašniji udarac posljednjih godina Izetova života, i svakako, ne samo njegovog, bilo granatiranje Sarajeva s visova Trebevića. A među onima koji su gađali bilo je, avaj, i ruskih književnika...

Tri decenije ranije (zar pjesnik prorok?) Sarajlić je pisao:

Ne znamo zašto,
Ništa ne znamo zašto.
Ne znamo zašto pjesnici moraju biti vojnici
kad topovi ne znaju pjevati o susretima.

Posljednji susret s Izetom, posljednji njegov poklon – knjiga proze V.P. (Sarajevo 2001). ispunjena je dubinom, snagom i čistoćom osjećanja prema ženi koja je mnoge godine bila njegova supruga, vjerni saputnik na ne baš lakom putu.

Voljenoj Mikici on je ostao isto nepokolebljivo vjeran kao i svojoj poeziji, kao i svojoj Domovini, kao i svojim prijateljima. Umrla je pređašnja Jugoslavija, umrla je voljena životna saputnica, umro je i Pjesnik nadahnut Vama. Umrla je epoha.

Mir vašem prahu, dragi Mikice i Izete, vječni vam pokoj!

Odlazak barda BiH poezije

2008-08-05T17:42:00.001+02:00

Lazar Manojlović

Nakon pedeset i više godina uspješnog pjesnikovanja Izet Sarajlić je sišao sa pjesničke pozornice, kako bosanskohercegovačke, tako i evropske. Ovjenčan brojnim književnim nagradama, među kojima su posebno vrijedne: Zmajeva nagrada, 1985., nagrada “Branko Miljković”, 1988., te ugledna italijanska književna nagrada “Alberto Moravia”, 2001. dodijeljena za knjigu pjesama “Neko je pozvonio” i za cjelokupno djelo pjesnika i prozaiste.

Sarajlić je već u osamnaestoj godini smjelo zakoračio u nove tokove poezije, ranih pedesetih godina prošlog vijeka, i takav ostao do ovih majskih dana. Bio je i ostao veliki pjesnik sa civilnim žarom i intelektualnim poštovanjem, aktivni svjedok svoga vremena, 20. vijeka.

Pjesnik Sarajlić se svojom poezijom aktivno odupirao razornom ratu, vjerujući u kosmopolitsko i ljudsko biće i u prijateljstvo među ljudima različitih pogleda. Tim opredjeljenjem i tom čvrstinom učio je generacije pjesnika i zaljubljenika u poeziju. Sarajlićeva antiratna poezija strastveno naglašava da ne smije i ne može zaboraviti ništa od onoga što su čovjek i čovječanstvo doživjeli od Varšave i Denkerka, pa do berlinskog maja, 1945. godine. Za Sarajlića je uvijek važan čovjek, pa i u nevažnom trenutku.

Interesuje ga sve što je duhovno i kosmopolitsko, a sve materijalno mu je strano. Najdublji žig ostavio je na Sarajlića rat, okupacija, tragika, mržnja. Zato će Sarajlić svoju poeziju, u najobimnijem obliku, naoružati pacifizmom i gnjevom protiv bestijanja, kako onog 1941. tako i posljednjeg 1991. godine. Time je bila i ostala natopljena i prožeta čitava Sarajlićeva poezija. Uz sve to pjesnik vjeruje u mladost koja uvijek, iznova, a prometejski, hoće da mijenja svijet. Otuda je, nepunih 55 godina svog duhovnog stvaralaštva vjerovao u dobre strane života. Za Sarajlića se s pravom može reći da je bio savjest čovjeka i krik vremena i u vremenu, pjesnik i tužilac svijeta. Bio je dostojan te uloge.

Pjevao je u ime ranjivih, zaljubljenih, nježnih, uplakanih. Spajao je daleka i nezamisliva prijateljstva, da čovjek nalazi čovjeka ma gdje bio i ma kako se zvao. Sarajlićeva poezija svom snagom i beskompromisno ispisuje naše vrijeme.

Živio je za čovjeka. Bio je čovjek pisac. Preživio je pakao rata 1992-1995. Umro u nedefinisanom miru u svom Sarajevu. Otišao je bard bosanskohercegovačke i evropske poezije. Poezijom je podigao sebi spomenik na kome korov nikada neće nići.

Semberske novine, Bijeljina

Rukopis Izeta Sarajlića

2008-08-05T17:41:00.000+02:00

Marija Janković

Da. Sad je odlučeno. Bez povratka
Napustio sam rodna polja.
(Jesenjin)

Tako počinje jedna pjesma Sergeja Jesenjina, kudravog i plavog, u modroj rubaški... ruskog pjesnika kojeg je Izet Sarajlić volio.

Mnogo je on volio i mnoge je volio.

Njegove poljane, kojima je pripadao, su i njegov grad koji je nosio ne samo u imenu nego i u srcu, njegova domovina s jednim narodom i jednim jezikom, njegova Italija koja mu je prošlog decembra u Rimu uručila prestižnu nagradu Alberto Moravija, njegov Salerno čiji je on počasni građanin, njegov svijet istine, pravde i jednakosti, pošto je “ljudska dimenzija ona koja objašnjava i koja opravdava čitav život umjetnika”.

Izet Sarajlić, najveći bosansko-hercegovački pjesnik, rođen je u Doboju, a građanin je Sarajeva od 1945. godine. Literaturu je obogatio sa pedeset zbirki pjesama, od kojih je tridesetak prevedeno i objavljeno u inostranstvu.

Taj strpljivi klesar stiha svoju misao uzdizao je najčistijim izrazom duhovnosti tananom lirikom. Za njega je pjesništvo bilo život i stvarnost. Snagom umjetničke imaginacije on je transportirao zbilju, preobrazio je u simbol, zbio u emociju. Poetski znaci pomoću kojih je komunicirao su jasni, otvoreni i prirodni, poklapali su se s prirodom njegova bića.

Ratne godine proveo je u svome “fascinantnom gradu” kako ga je nazvao u svom posljednjem intervjuu, datom kad je primio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Iskreno joj se pjesnik obradovao, s vidnim ushićenjem ju je, nakon toliko godina, dočekao. Kao čovjek izvan svog vlastitog političkog rođenja, znao je za sve ljepote i muke ovog podneblja punog proturiječja, zalagao se, angažirao za toleranciju, glasno ustao protiv “negativnog provincijskog terora
i vremena u kome su se pažnji javnosti nametnuli ljudi bez ikakvog pokrića i kada su u pitanju javni poslovi”.

Pismo, koje je autor ovog teksta primio od dragog pjesnika (napisano 12. 5.1999. + 1) poslužiće za kratku analizu kojoj pripada ova rubrika.

Rukopis Izeta Sarajlića je izraz intelektualca, literate, čovjeka posvećenog duhovnosti: Čitljiv je, harmoničnog ritma, estetski vrijedan, s redovima koji se “uzdižu”. Slova d, kao grčko delta, lj i g kao osmice, naglašeni potezi gornje zone – otkriće vam pisca, pjesnika.

Izet Sarajlić je bio osoba prefinjenog senzibiliteta, spontan u svome traganju za ljubavlju i ljepotom, određen i nedvosmislen kada je riječ o zahtjevima društvenog trenutka. Prekrasno slovo Z, koje po veličini i obliku odskače, simbolizira znanje, zanos, zavjet, zaljubljenost, zagrljaj – pojmove bliske njegovom vanserijskom duhu i talentu.

Samo u imenu, ono je obrnuto epsilon, trojka, otvorene oči, usmjereno ka prošlom. Tu je i rezolutno t, velika arkada s udicama, znak za slovo ć. To je vraćanje uspomenama, prošlom vremenu kada je, prema riječima pjesnika, “svijet bio znatno bolji i humaniji”. Izet Sarajlić je znao da je čovjekova duša složena “da bi se mogla smjestiti u bilo koje jedinstvene životne melodije” i zato pjeva:

Bilo bi zanimljivo znati
hoće li i dalje kao za naših života
hitati jedna drugoj naše duše.

Ovim osvrtom upućujemo posljednji pozdrav dragom pjesniku, koji je svojim pjesmama mnogima skratio duge, besane noći. Jer, Pjevati svi ne mogu – ne može svak kao jabuka padati kraj tuđih nogu, kaže Jesenjin, pjesnik čijim smo
stihovima i počeli ovaj zapis.

Start, Sarajevo, 7. maja 2002.

Olovka Kike Sarajlića

2008-08-05T17:39:00.000+02:00

Mišo Marić

Ostalo mi je sjećanje na prvu prvomajsku kafu iz sedamdesetsretne. Na Rondou, zbornom mjestu ljubavi, što bi rekao Izet Kiko Sarajlić, čekam Zupca i Antića. Rano je, a već je ogrijalo pa se dočepao hladovine. Kad iz Drapšinove, u kratkim pantalonama i košulji kratkih rukava, ide Džemal Bijedić Džema. Uzima Oslobođenje u trafici na uglu, pita se s ljudima. Oni iz automobila ga dozivaju: “Hajmo na Bunu, Džemale!” Džema je sinoćnji, sabira mu se, te se svi sabiramo. Malo-malo će neko prići, pozdraviti, opširnije kako je adet u Mostaru. “Bogami nam je tanko ovo sabiranje”, veli. “Vidiš kakav je vakat došao da ni kafu na Rondou ne možes rahat popiti.” Ukus i miris te kafe na Rondou s Bijedićem u kratkim pantalonama, kojeg sam poslije nekoliko dana vidio na televiziji kako vrti palčeve u razgovoru s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, Fordom, evo me i sad raznježi.

Sinoć, dok pabirčim po neutrnulim sjećanjim, pa slažem u ove redove, zvoni telefon. Prijatelj Hamica Ramić zove iz Sarajeva. Upravo su na televiziji javili da je umro Izet Kiko Sarajlić. Ubi me vijest. Telefonski broj 443-585 u Sarajevu pokazuje zauzeće. Onda se javi Tamara. Ništa utješnog ni njoj ni sebi ne umijem reći. Samo se isplačemo u slušalicu. Onda Azri govorim stihove o liniji Mažino, bratu Eši i noći nadnesenih nad najdraže usne. A noć, ovdje, bijaše čista i zvjezdana. Prijatelj i brat – Kikin i moj, Mika Antić, kojeg smo zajedno ispratili u Novom Sadu, govorio mi je da će biti zvijezda, pa kad ode, da mu bar ponekad namignem. Otvaram prozor okrenut jugu, tragam za dvjema najzlatnijim, pa namigujem.

Jutros, svojoj Tamari koja se zove Milena, pokazujem olovku koju sam slučajno pokupio četrnaestog decembra prošle godine. Podsjećam je kako olovke pišu srcem, a u ovoj damara najveće srce na svijetu, pa joj govorim Kako će Sarajevo bez mene:

Pa, nekako će se već snaći... Ali, mi ćemo se još sastajati.
Ja sam bio – pjesnik.
Kad god mom gradu bude potrebna nježna riječ,
ja ću tu biti...

Dobri, dragi i tužni Izet Sarajlić. Od rođenja, život ga nije mazio. A muvali, cijepali, do krvi džambali i živo srce mu zderali saputnici kroz vrijeme i nevrijeme. Od Mussolinijevih camica nera, preko dežurnih “čuvara komunizma”, političkih šićardžija i literarnih protuva za kojim je ostao ili će ostati smrdljiv a potom i nikakav trag.

On nikad ne reče zle i mrsne riječi. Branio se tananom i djetinjom sjetom; bio je najljepši, vječni dječak koji je ikada prošetao Vilsonovim šetalištem. Profesor ljubavi na Visokoj školi sarajevskog i bosanskohercegovačkog voljenja. Autor vodiča kroz mirisne predjele duše-zemlje koja ga je iznjedrila. Pjesnik koji nas je upoznao s nama samim, po čijim nas je rimovanim preporukama volio dalek i neznan svijet. Najveći grumen zlata ispran iz zemljice Bosne i Hercegovine. Živ, neuništiv korijen koji me lirski toplo a ljudski časno i trajno veže za tu nesretnicu koju, prečesto, zaboravlja i Allah i ljudi.

Umilnijih i nevinijih lirika, u zavičaju, od Kike Sarajlića i ranih, majskih bulbula u baščama kraj Radobolje i Neretve, ja ne pamtim. Mika mi, iz Besmrtne pesme, na salveti, ispisao, ijekavizirao pa poklonio stihove za epitaf: Ako ti jave umro sam, ne vjeruj. Ti znaš, ja to ne umijem. Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao i osmijeh jedini jezik koji na svijetu razumijem... Odnekud mi se sad čini da ove stihove, niko na bijelom svijetu, osim Kike, ne zaslužuje. Još mi se čini da će se Sarajevo teško snaći. Sarajevo, u kojem “i kad kiša pada, zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.” A najsigurniji sam da Kiko neće omanuti i da će uvijek biti tu, kad njegovom gradu bude potrebna nježna riječ. I svima sretnicima što su, grleći njegove stihove, izrastali u pitoma južna nebesa, cvjetno i mirisno, kao ruže penjačice.

Slobodna Bosna, Sarajevo, 9. maja 2002.

IZET

2008-08-05T17:38:00.000+02:00

Đermano Senjanović

.... A uvečer sam se ništo vrtija po kući, nit san ja gleda televiziju, nit je ona gledala mene. Ništo smo u svađi. A onda san ja čuja di govori: “Umro Izet Sarajlić”. Ja se ukipija, onda je pogleda, kad je, stvarno je. Vidin Izetovu sliku. Sida glava, očale, stoji nagnut nad nikin stolon. A Izeta sam upozna u Sarajevu kad san prije koju godinu s vučjakom Benon nastupa na Danima Nenada Popovića, a onda smo seli u niku kafanu tamo na Baš Čaršiji, i Izet je priča o književnosti, o piscima, o svome životu, o prerano umrloj supruzi, o nepreboljenoj tuzi, o Triglavu, o Vardaru, o svemu. I tako je lipo govorija, ja san sve sve više širija oči i otvara usta, i bija bi ga do jutra sluša. Onda smo se viđali u Split, pa opet u Sarajevo, i čita san u međuvremenu njegove pisme, njegove knjige, i baš kad san se zalipija za njega, ode moj Izet, ode čovik, ode ljudina.

Nedeljna, Split, 10. svibnja 2002.

Pjesnik vječnosti i čovjek 20. stoljeća

2008-08-05T17:36:00.000+02:00

Branko Mijić

Čitajući njegove stihove, mnogi bi se s pravom mogli upitati je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je ipak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću... Sarajevu je u četvrtak 2. svibnja, u 72. U godini umro Izet Sarajlić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika i član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Rođen je u Doboju 16. ožujka 1930., a djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, da bi 1945. došao u svoje Sarajevo koje je neizmjerno volio do svog posljednjeg daha. Pjesnika Izeta Sarajlića upoznao sam davno, iz đačkih čitanki i stihova koji su u našoj mladosti onima koji su ih znali naizust znali donijeti i naklonost lijepih djevojaka. O tim i takvim stihovima iz dvadesetak objavljenih zbirki i prevođenih na petnaestak stranih jezika više će reći povjesničari i teoretičari književnosti, a o čovjeku Izetu Sarajliću mogu ponešto reći od nedavno, kada smo se upoznali u Sarajevu. Bilo je to na dan kada je taj grad 1945. godine oslobođen fašističkih hordi Drugog svjetskog rata, na dan kada je 1992. godine počela njegova posljednja kalvarija kada su ga neprijatelji svega ljudskoga htjeli trogodišnjim ubijanjem sravniti sa zemljom. Toga je dana Izet Sarajlić dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, zajedno s mlađahnim Oscarovcem Danisom Tanovićem, za koju je tvrdio da mu je najdraža u životu jer je on po “nacionalnosti Sarajlija”. I zaista, čitajući njegove stihove, mnogi bi se s pravom mogli upitati je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je ipak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću.

Te večeri u Skenderiji su se našli njegovi dugogodišnji prijatelji i sunarodnjaci Sarajlije da duhovitom, vrckavom i zabavnom pjesniku uveličaju feštu. Svi su ga zvali Kiko, i kao takvog sam ga upoznao zamolivši ga da mi potpiše svoju najnoviju knjigu “VP” koja je tom prigodom predstavljena.

- Vi ste iz Rijeke? Joj, što ja volim Rijeku i Istru!, rekao je Kiko napisavši u posveti: “Volim Rijeku i Istru, ali i Sarajevo, 6. 4. 1999+3.” Voljeli smo isto i te smo večeri slavili te naše neizmjerne ljubavi. Uz čašu vina Kiko je svima nazdravljao, poveo pjesmu. Zborno su odjekivale bosanske sevdalinke, “Konjuh planino”, “Devojko mala”, “Ivan Klakar”, “Tutti mi chiamano bionda”, “Kupit ću ti mali motorin”,... uz mali dixilend orkestar. “Sve što valja u Sarajevu večeras je kod Kike”, došapnuo mi je netko od domaćina, a ja sam se divio vedrini, dobrom raspoloženju i kondiciji tih mahom vremešnijih intelektualaca, koje sve strahote rata, smrti, bijede i poniženja nisu udaljile jedne od drugih, niti od njihovog Sarajeva. Svako toliko odjeknulo bi Kikino “Gdje su moji Riječani” i poljubac u čelo velikog pjesnika zračio je iskrenošću njegovih stihova. Nisam se usudio pitati ga zašto je u posveti napisao “6. 4.1999 + 3.”, mislio sam ostavit ću to za intervju, kao i pitanje o tome kako je u 72. godini ponovo prohodao, jer je u svom ushićenju zaboravio svoju “treću nogu”, štap kojim se inače u hodu godinama potpomagao i potrčao prema klaviru, ususret još jednoj pjesmi. No tajna je banalna, baš kao i naziv knjige “VP” koji znači i vojna pošta, ali i “Volim puno”, kako je to prevela Kikina najveća ljubav, njegova supruga Mikica dok je bio vojnik, koju je neizmjerno volio i bez koje je ostao u ratnom Sarajevu.

“Neću u dvadeset prvi vijek! Ne zanima me ljetovanje na vještačkom moru s vještačkim palmama. Nikada uostalom nisam ljetovao u jednini. Ne zanima me
nikakvo more bez Mikice... Da nije bilo bitke na Marni, staljinskih logora, Aušvica i Jasenovca, Hitlera i Miloševića, varšavskog i sarajevskog geta, lenjingradske i sarajevske blokade, bio bi to vijek po snovima njegovih najboljih ljudi van ikakve konkurencije u cjelokupnoj istoriji čovječanstva. Čak i Tolstoj i Čehov stigli su u njemu da dožive poneki proljetni pljusak. Ja sam u njemu doživio sve.”

Izet Kiko Sarajlić nije priznavao 21. stoljeće i sve godine koje je u njemu doživio pisao je dodajući ih plusem svome dvadesetome ljubimcu. Brojka je stala na tri što je zaista premalo u odnosu na vječnost u koju je otišao nošen svojim stihovima.

Novi list, Rijeka, 5. maja 2002.

Ljubljana: Izet, naš prijatelj, dobri čovjek iz Sarajeva

2008-08-05T17:35:00.000+02:00

Tone Pavček

Ima pjesnika kojima smrt ništa ne može. To su oni iz stiha: ne, sav neću umrijeti..., oni koje od smrti brane besmrtne pjesme. Naš prijatelj, dobri čovjek iz Sarajeva, veliki pjesnik Evrope, Izet Sarajlić jedan je od njih. Njegove pjesme ostaju s mnogim čitaocima našeg kontinenta, ostaju, dakako, i s nama kao i toliko malih i dobrih stvari i događaja koje smo zajedno doživjeli tokom nezaboravnih decenija druženja. A i on je, također, s nama, samo što je nakratko, za trenutak, skoknuo svojoj pokojnici, supruzi Idi, kao što mu je nalagala njihova velika lijepa ljubav.

A ljubav je riječ svekolikog značenja u Izetovom životu i sveukupnog iskaza u Izetovoj poeziji. S njom je počeo pjevati, s njom je proživio svoj dugi pjesnički vijek, završivši ga kako priliči velikim – s ljubavlju koja pobjeđuje smrt. Njegova je ljubav bila namijenjena mnogim. I, ne najmanje, mnogima od nas koji smo na prostorima naše nekadašnje države tražili mali prostor svoje samoće i svojih pjesama, a velika nebesa svojih zanosa, druženja i drugarstva. A onda se desi da neko ode s ove planete Zemlje na nebo i poput zvijezde kruži nad nama. Svijetao i lijep kakav je bio za života, još malo ljepši, svjetliji, ali i nedokučiviji. Umjesto na malom krajičku vlastitog polja, susrećemo se u nekim novim prostorima svemira poput dodira svjetlosti, problijeska na krilima misli, poput nesigurnog, a tako lijepog sjećanja. Sada iz minule ljubavi žubori dijalog. O lijepom. O svetom. O vječnom. O Izetu.

Dok pišem, gledam Izeta, takvog kakvog sam posljednji put vidio. U Trstu, na promociji njegove knjige na talijanskom, lani, poslije njegovog slovenskog jubileja u Ljubljani. Kao toliko puta ranije, bio je humorno neobuzdan, pjesnički zanesen, duhovit i u isti mah tako ljudski topao, tako srdačan, tako osjećajan. I sav ranjiv. Iz njegove rane navirala je krv. Vidio si je, mogao je osjetiti i još se više čuditi veličini čovjeka koji je bio ranjen. A onda, kada je govorio pjesmu, krv više nije bila krv nego pjesma. Tada shvatiš kako pjesme ne nastaju iz htijenja ili igre već iz teškog humusa ljudskog bistvovanja. I tada je došla pjesma i u pjesmi stihovi: U Sarajevu dvjestohiljada žena a nijedna ti – pjesma tako uzvišena, tako sjajna poput srebra čiste zvijezde da je odzvanjala preko plača pretvarajući suze i ranu u radost koja više ne boli nego ublažava i blagotvorno grije.

Ova je slika slična našem posljednjem susretu u njegovom domu, u Sarajevu, u slici Asima Ferhatovića, u kući koja je bila, kao i njen vlasnik, pri granatiranju Sarajeva ranjena i kasnije popravljena uz pomoć prijatelja, švicarskih pisaca. Sjedili smo za stolom da sitnih jutarnjih sati, malo smo jeli, puno pili, dok je razgovor kružio ne samo po pređenim putevima naše i naših minulih sudbina nego podjednako i po bespućima budućnosti. Izetu se ta budućnost prikazivala u prošlosti jer nije volio novo stoljeće, čak ni u datumima, pošto je sve njegovo, kao što je često ponavljao – ljubavi i pjesme – pripadalo prošlom stoljeću; i sam on bio je pjesnik tog stoljeća. Ali i likovi ljudi iz istog stoljeća koje mi je predočavao, među kojima ih je bilo mnogo nama zajedničkih, svojim su stihovima i gestama bili gosti narednog. I sam Izet, iako to njegov pogled zagledan unazad, najviše na usamljenu kuću bez gazdarice, nije htio priznati.

Umjesto te budućnosti k nama je za stol sjela žena sa slike na zidu, lijepa, dobra katolkinja, kako je u posljednje vrijeme nazivao tu jedinu ženu svog života, sjela je kao podsmijeh istinitosti Izetovih riječi i kao nijemi svjedok veze koju ni smrt nije prekinula. Tako smo sjedili utroje i viječnost se činila tako čudesno, na dohvat ruke blizu.

Na dohvat ruke mi je sada u kući Berberova grafika glave mlade djevojke u društvu Izetove pjesme Sarajevo. Oba su djela iz čuvene pjesničke i slikareve mape posvećene gradu na Miljacki ili, bolje rečeno, gradu koji je Izet nosio isto tako u srcu kao i u prezimenu. Dao sam ih skupa uokviriti i namjeravao ih pokloniti Kajetanu Koviču za njegov jubilej i radi stalne prisutnosti dvoje naših zajedničkih prijatelja: Izeta i njegove pjesme. Desilo se da je slika ostala kod mene i sada je od Kajetana sve dalje, a meni sve bliže. I zbog kiše koja šumi u toj pjesmi gotovo ista kao ona tiha Murnova podnevna kišica, kiše koja je ušla u pjesmu davno prije nesreća koje su zadesile Sarajevo i sada ih ta kiša, koja i kad pada nije prosto kiša, blagotvorno ispire. A naročito su mi bliski stihovi koji sada na toj slici tako prirodno zaljubljenički okružuju glavu lijepe djevojke. To su stihovi:

Uostalom, možda ovo i nije grad u kojem ću umrijeti,
ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsretniji
ali u kome je sve moje i gdje uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam sâm do očajanja.

Da. Umro je u svom Sarajevu. I uopće nije tako očajnički sam. Ako je nekada i bio – a pjesmi moramo vjerovati – sada sigurno nije. Kao što je sam tvrdio i kao što je već rečeno, Izet Sarajlić je pjesnik prošlog stoljeća. Onoga koje su najsnažnije obilježili ratovi, pokolji, masakri, surovosti svih vrsta, stoljeća koje je bilo, kako sada znaju reći historičari, jedno od najokrutnijih u našoj povijesti. Bosna, Izetova domovina, planula je početkom stoljeća, kada se u njoj začeo prvi svjetski rat, a bila je nova krvava bajka i potkraj vijeka. Izetovo stoljeće i njegova zemlja obilježeni su, dakle, okrutnošću i surovošću, krvlju. A on je sav pjesnik ljubavi. Njemu krv ključa od glasa, šapata, brujanja razigranog ritma glavne zapovijedi boga života: voli! Upravo ljubav, ta vječno mlada čudotvorka, bila mu je sve do poznih godina ta koja je čak i starog Izeta podmlađivala i obogaćivala nadahnućem.

Međutim, ta Izetova ljubav nije tek prosto osjećanje, to je moralni imperativ visokih zahtjeva da se voli lijepo i dobro i da se pjesmom bori za pobjedu te i takve ljubavi.

Jedna od prvih Izetovih pjesama koje su obišle svijet pjeva o vučjem ratnom vremenu i o ljubavi. To je, dakako, čuvena pjesma Rođeni dvadeset treće, strijeljani četrdeset druge:

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi
— — — — — — — — — — — — — —
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
— — — — — — — — — — — — — —
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

A onda užas: pjesniku jedne jedine ljubavi, ali u kojoj se grije toliko hiljada, i stotina hiljada, i miliona ljudi, zlehuda sudbina dodijelila je na kraju života proživljenog za ljubav i za pjesme novi rat, krv, smrt, razaranje. Bilo je čak gore nego ikada ranije jer je došlo neočekivano, ali utoliko surovije, od bliske bratske ruke, od komšije s kojim si još jučer dijelio i kruh, i ulicu, i nebo. Izet istrajava u opsjednutom, granatiranom, napadnutom Sarajevu, jer on je Sarajlić koji ne može izdati svoje Sarajevo, bori se za svoju pravu ravnotežu, za svoju pjesmu i za svog unuka Vladimira. Tako pobjeđuje nasilje, nestašicu, glad, metke koji te u svakom trenu mogu pogoditi – a on je i bio pogođen – sve to pobjeđuje vjerom u život i pasternakovskom posvećenošću pjesmi.

I kao što se već desilo da u njegov život uđe jedna jedina ljubav, tako je pjesnika, muškarca, čovjeka, rodoljuba s ovih naših čudnih balkanskih prostora i mislioca evropskih i svjetskih raspona u njegovom životu zadesilo više ratova. U pjesmi Ratovi u našim životima pjeva o posljednjem koji je doživio:

Marko Bašić je preturio preko glave
dva balkanska i dva svjetska rata.
Ovo mu je peti.
Meni i mom pokoljenju – drugi.
A za Vladimira
s njegovih osamnaest mjeseci
u ovom trenutku moglo bi se reći
da je čak polovicu svog života
proveo u ratu.

I ova je pjesma svojevrsno svjedočanstvo ne samo o strahotama bosanske stvarnosti proteklih godina nego i, ništa manje, o Izetovoj vjeri da sve u njegovom životu, ili gotovo sve što ga se u životu dotakne, može postati pjesma. Čini se da je to svoje uvjerenje učvršćivao i u velikom poznavanju i ljubavi prema ruskoj poeziji, kao i usmjerenošću nepresušnog izvora vlastitog nadahnuća na životni pjesnički realizam. Sam kaže da se morao braniti od pjesme da ne bi previše pisao, mada nije ni previše odabirao.

Međutim, taj njegov organski monolitni stih koji uobličuje pjesničke sentencije, iskazujući svima razumljive i do boli iznenađujuće slike naše bijede i nade, stih koji odvraća uroke zla i priziva dobre anđele ljubavi, ostaje mimo bilo kakvog pjesničkog stvaralačkog “izma” visoki spjev elementarnog lirika i autentičnog svjedoka svog vremena. Iznad brda htijenja i teorija, negiranja i divljenja, lirika Izeta Sarajlića se uzdigla do visina izražajne ljepote pjesme uz koju ljudi i stvari moraju ušutjeti. Stoga nije čudo što je ta i takva njegova pjesma žela odobravanja i oduševljenja ne samo među prijateljima i u širokom krugu domaćih čitalaca nego, ništa manje, i u mnogim evropskim gradovima, gdje je posljednjih godina života štampao svoje knjige i čitao svoje pjesme.

Rekao bih da je to bilo i zato što je Izet živio poeziju. Pjesme su stalni svjedoci njegovog života. Voljele su ga i on tu ljubav nije iznevjerio. Bile su omiljene među mnogim ljudima širom svijeta također i zato što nisu bile napisane isključivo na njegovom jeziku ili isključivo prevedene na njemački, talijanski, ruski i tako dalje, već su u biti, u najčistijem nadahnuću, bile napisane na općeljudskom jeziku, jeziku koji je Izetov osnovni organ govora i pjevanja.

Takav je bio i prema nama. Kao pjesnik, kao čovjek, jer to je kod njega nemoguće razdvajati. Davao je mnogo, a mnogi su mu uzvraćali malo. I mi smo mu vjerojatno ostali ponešto dužni. Bar za sebe mogu to reći, iako istovremeno znam i to da neće zamjeriti jer nas, kao uvijek, još i sada voli.

Sada bih na kraju morao reći: vrijeme je da zapalim cigaretu, da povučem nekoliko dimova, iako već više od dvadeset godina ne pušim, vrijeme je za čašicu dobre rakije za opomenu i za pamćenje. I u tome bi nam se sigurno pridružio i Izet, kimnuo bi glavom i uz cigaretu i piće rekao: što se tako čudno držite? Ma nije to ništa, samo sam skoknuo Mikici, zovnula me, a njoj nikada nisam mogao ništa odbiti. Pa ću poslije moći još koliko hoćete i s vama.

Zapalimo, dakle, ako ne cigaretu, onda lijepu misao za njega i popijmo samo malo, tek koliko priliči, jer to će mu biti draže nego da zaključimo s onim: vječna mu slava!

Vitez dragog izgubljenog sveta

2008-08-05T17:34:00.001+02:00

Mirka Zogović

Iako bi se moglo mnogo toga reći, ja neću govoriti o onom privatnom, strogo ličnom, o našem dugogodišnjem i neprekidanom porodičnom prijateljstvu s Izetom Sarajlićem. Ja bih da govorim o ovom pesniku upravo kao o – prema rečima jednog italijanskog novinara –“vitezu dragog izgubljenog sveta” (Il Cavaliere del dolce mondo perduto).

Želela bih da vam kažem nekoliko reči o Izetu Sarajliću i Italiji. Ponešto bi se dalo kazati o Italiji u Sarajlićevoj poeziji i prozi, odnosno o italijanskim gradovima i italijanskim pesnicima, posebno o pesniku Alfosnu Gatu, s kojim je Sarajlić drugovao, kome je posvetio nekoliko prelepih pesama, a godine 1997, u rodnom Gatovom gradu Salernu, obelodanio i njihovu prepisku, što će potom imati velikog odjeka. Međutim, čini mi se da je neophodno govoriti upravo o mestu Izeta Sarajlića i njegovom značaju po Italiju u poslednjih sedam – osam godina. Naime, slobodno se može reći da je u poslednje vreme Sarajlić jedan od najpopularnijih, ako ne i najpopularniji strani pesnik u Italiji. Pored pesama objavljenih u novinama i časopisima, pored intervjua i raznih napisa o njemu, pored njegovih predgovora knjigama drugih pesnika, u tri poslednje godine prevedene su tri Sarajlićeve zbirke poezije: Il libro degli addii, Napulj 1998, u prevodu Silvija Ferarija; 30 Febbraio, Napulj 2000 (prevod i predgovor Silvio Ferrari) i Qualcuno ha suonato, Salerno 2001, u ediciji Poesia come pane (Poezija kao hleb), s predgovorom Eri De Luke – 150 pesama pisanih u periodu od 1948. do 2000, u prevodu (kritika kaže sjajnom) Rafaele Marcano i Sinana Gudževića. U pripremi je i četvrta knjiga, ovog puta ratna prepiska s Eri De Lukom. Godine 1997. od Fondacije-laboratorije “Mediterraneo” Sarajliću se dodeljuje tek uspostavljena nagrada “Sarajevo”. Za zbirku Qualcuno ha suonato, kao i za celokupni njegov književni rad, krajem prošle godine dobija prestižnu nagradu “Alberto Moravia”. Biva proglašen počasnim građaninom Salerna, ali ključ toga grada neće primiti, kao što ni “velikoj fešti” tim povodom, nažalost, neće prisustvovati, isto tako kao što, prvih dana maja, neće čitati svoju poeziju u Milanu, Pistoji, Napulju, Salernu i Mačerati, kako je bilo najavljeno.

Ovih poslednjih godina Sarajlić je, u društvu s Tadeušom Ruževičem, s najvećim brazilskim pesnikom Ledom Ivom, s Tomažom Salamunom, s pesnicima iz Palestine, Čilea, Ekvadora, s Matvejevićem i Gudževićem, proputovao Italiju, izuzetno uspešno recitujući i razgovarajući s publikom. O tim putovanjima postoje i anegdote koje je on pričao prijateljima. Kad je prvi put posle rata došao u Italiju, molio je – kao sin železničara – da mu organizuju projekciju Đermijevog slavnog filma Il Ferroviere, iz pedesetih godina. Ne znamo da li mu se želja ispunila, ali znamo da mu je italijanski sindikat železničara uputio poziv da letuje u Italiji. U Salernu je, vraćajući se preko glavnog trga s neke zvanične večere u društvu drugih slavnih pesnika, nekim momcima šutnuo loptu, i to očito vrlo spretno. A, otamo, kako sam Izet veli, povici: “Bravo Izet, bravo Izet!”. Osim svega ostalog, Sarajliću svoje pesme posvećuju italijanski pesnici, pa i italijanski studenti.

Italijanska kritika ga, gotovo jednodušno, proglašava jednim od najvećih živih pesnika (Pijetro Andrea Aničeli iz “Corriere del Mezzogiorno” prenosi mišljenje italijanskih književnih krugova da Sarajlić zaslužuje i Nobelovu nagradu). Kritičari ističu Sivi vikend kao prelomnu zbirku u razvoju celokupne posleratne jugoslovenske poezije, uočavaju Sarajlićevo kolebanje izmedu tradicionalnog i modernog i, istovremeno, s postmodernističkom autoironijom, prijanjanje uz proživljenu svakodnevicu... Takođe naglašavaju ko je od velikih pesnika prevodio njega, a koga je od ruskih prevodio on.

Popularnost Sarajlića kod italijanske publike jednim delom može se tumačiti i prijemčivošću i otvorenošću njegove poezije: ovaj pučki pesnik (njegov omiljeni izraz) pleni Italijane, čiji pesnici još od 1130. godine prvenstveno vode računa o formalnim aspektima poezije i čiji je poetski jezik naglašeno retorizovan.

Međutim, za italijansku publiku i italijansku književnu kritiku Izet Sarajlić je, pre svega, pesnik opsednutog Sarajeva, pesnik “grada mučenika”, koji, kako vole da ističu, on nije hteo da napusti i – pesnik opšteljudskog prijateljstva. Izet Sarajlić je glas one multikulturne i multietničke Bosne, glas otpora svim nacionalizmima, ironično-melanholični glas “viteza jednog dragog izgubljenog sveta”, pa slobodno mogu reći – glas antifašizma.

Dovoljno je pogledati teme i naslove književnih susreta na kojima je Sarajlić učestvovao: i stihom i građanski angažovanom i polemičkom rečju, pa se uveriti šta je sarajevski pesnik značio za Italiju: Poezija protiv rata – “Može li poezija spasiti svet?”, Rat i mir – Nužnost razuma, Svet: više od onoga kako nam izgleda. Uostalom, i nagrada “Moravia”, osim za književnost nagrada je i shodno i imenu koje nosi – za građansku hrabrost i angažovanost. Indikativno je da među 130 italijanskih sajtova na kojima se može čitati o Sarajliću postoji i noglobal, što je adresa prevashodno mladih, onih između 18. i 24. godine.

A šta je ta i takva Italija značila Izetu Sarajliću? Ne smemo smetnuti s uma da Sarajlić odlazi u, sad već Berluskonijevu Italiju. Ali njega poziva, nagrađuje, o njemu piše, čita ga i sluša ona druga Italija, leva, levičarska (svakako, ne mislim na leve, socijalističke vlade), rekla bih – Italija solidarnosti.

Kao odgovor na ovo pitanje neka mi posluže, doduše, bez dobijene saglasnosti samoga pesnika, nekoliki redovi iz jednog Izetovog pisma:
“...obrnite-okrenite, oni i dalje, i po svemu sudeći jedini u svijetu, protestuju protiv društva kome se danas dive čak i bivši članovi centralnog komiteta. Uopšte, iz Italije se uvijek vratim kao da je još 1951. godina i da metak koji je prošao kroz Ešino srce još ima cijenu”.

Izet Italiji – vitez dragog izgubljenog sveta, a Italija Izetu – osećanje da možda nije sve bilo uzalud!

“Na zbornom mjestu ljubavi”

2008-08-05T17:32:00.002+02:00

Hatidža Dizdarević-Krnjević

Izet Sarajlić proglasio se Don Kihotom i očajnikom “koji uprkos svemu vjeruje u pobjedu Dobrote”. Znao je cenu tog izbora. Njegovo ime, davnašnja tema naših dosetki, znači na turskom slavu i veličinu, u njegovo prezime ugrađena je imenica otmenost – saraj – deo koji se smatra osnovom iz koje je izvedeno ime Sarajeva, grada koji je on opevao i oplakao, u kojem je voleo i tugovao, trpeo zulum mahnitog nasilja zajedno s njim, bolovao i u grob legao. Sarajlićeva biografija je jedna od onih što su upisane u istoriju i književnu kulturu Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Svoje čestite i durašne sugrađane ogrnuo je toplinom ispisujući njihova imena u posvetama u danima ratne studeni i pustoši. Iz njegovih poslanica slavnim prijateljima iz velikog sveta nastanila se u gradu jedinstvena književna kolonija. Bio je on neobično bogat čovek. Čije još stihove naseljavaju prijatelji sa dalekih strana, gde još stanuje zauvek zajedno društvo mrtvih i živih pesnika, Visocki i Encensberger, Paul Vins i Brodski, Okudžava i Gudžević, Blaže Koneski i Kajetan Kovič? Gde ako ne u tim kućama od stihova? Sve ih je Sarajlić držao uza se i čuvao, jer to blago ne pada s neba niti se ti darovi kupuju, to treba zaslužiti i steći.

Znamo se, izgleda, oduvek. U danima brucoškim mi smo, skloni emocijama prema poeziji ljubavi, hrlili na književne večeri začarani lepotom njegove izabranice Ide i magijom javnih ljubavnih izjava Sarajlićevih po iskrenosti i neposrednosti, po nekoj osobenoj čednosti neuporedivih, što ni kasnije, ni u najgorim danima ratne pomame nisu izgubile ništa od one prvobitne duboke privrženosti, sve do i posle Idine smrti 1998. godine, i do razgovora s njom post mortem po kiši na groblju Lav, gde sada počivaju oboje, zajedno kao uvek. To nije “metafora”, to je činjenica.

Ko je doživeo, ne može da zaboravi večeri u ubavom gradiću Strugi i tiho pevanje i meko izgovaranje stihova one divne Ljermontovljeve balade koja je godinama bila metafora Sarajlićeve melanholije. Ritual je započinjao našim molbama, Sarajlić se branio formulom “treba mi još malo”, što se odnosilo na vino, potom bi nastupio tajac, pa glas našeg pevača da nas uvede u tišinu zvezdane noći balade koja sluti smrt.

Ovih godina zaredom umiru, u staroj zemlji Bosni i u gradu Sarajevu, slikari, književnici, novinari, režiseri, profesori, muzičari, sportisti, umiru takozvanom prirodnom smrću, što bi trebalo da znači da je ratno ubijanje bilo neprirodno, mada ga ipak i zadugo niko nije zaustavio, te je zadobilo status neke razgoropađene prirodne stihuje. I svima kao da je laknulo, a tu je bila od pomoći i ona izopačeno skrojena teorija (pripisana Andriću) o “zemlji mržnje”, zlopaka obmana, koja je našla svoje mesto i u rečniku zapadne diplomatije.

Mom školskom drugu (iz gimnazijskih dana u Prijedoru), koga više nema, Sulejmanu Grozdaniću, profesoru arapske književnosti na Univerzitetu u Sarajevu, bilo je prirodno da se sažali i nad sudbinom knjiga; 1993. objavio je tekst “Knjiga, pepeo”, s jasnom asocijacijom na Danila Kiša kome je i posvećen. “Sekirljiv čovjek”, kako je govorio o sebi, opisuje žrtvovanje knjiga na čijem će se plamenu promrzli ogrejati, a zarobljen zapravo željom da pepeo preda vodi, “da duh knjige spokojno otplovi do neke daleke doline mira” i tu ponovo oživi, ili da pepeo saspe u urnu i na njoj napiše sve podatke, ime pisca i naslov, mesto i vreme spaljivanja. Nije se ogrejao, niti je mogao da prežali.

“Sekirljiv” je bio, to jest duševan i moralno osetljiv i Izet Sarajlić. Kad se danas pročitaju njegove knjige stihova i lirske proze, kao grad stoje dve institucije, ljubav i prijateljstvo, što nisu samo “teme”, već pre i poviše svega, dva načela i dve vrednosti života, inače ih ne bi bilo ni u poeziji. Bio je veran toj humanoj religiji svim svojim bićem i u svim nesrećama, i do poslednjeg daha znao je da čuva i brani to veliko dobro svoje prirode i svog života. Sve su njegove milošte bile autentične i pristupačne svačijem osećanju. Nije bio ravnodušan prema kritici nesklonoj njegovoj poetici, ali pesnički rukopis nije menjao ni primeravao modernom uzoru ili modi. Stihovima su vladali oni isti izvorni zakoni dobrote i družbe među ljudima koji upravljaju uljuđenim životom.

“Samo rat ne zvoni
kad ulazi u domove ljudi.
Uđe kao da je to njegovo pravo.”
(“Neko je zvonio”, 1965)

Drugi svetski rat unesrećio je sve, pa i njegovu porodicu i mladost ne samo jednog naraštaja. Sarajlić nije bio čovek koji bi potražio mir u zaboravu, naprotiv, pamćenje je trebalo da sačuva istinu o zlu koje je pohod fašizma naneo ideji čovečnosti i životu samom. I svoje najbolje intimističke ispovesti položio je na tamni fon tragedije onih što su “Rođeni dvadeset treće, streljani četrdeset druge” i time svoju ličnu sreću zauvek spojio sa sudbinama žrtava, njihovu patnju prihvatio kao svoju, rasporedio svoju ljubav na svakog od njih, bez traga pretvaranja, s bolno iskrenim čovekoljubljem. Takav je bio on, nikad ravnodušan.
Proleće 1992. početak je poslednje decenije Sarajlićevog života koja se zatvorila sedamdesetim rođendanom, desetogodišnjicom od početka rata i nagradom koja mu je tom prilikom pripala. Aprila 1992. Sarajevo je postalo veliki trg prvih i potonjih žrtava masovnog umorstva kakvo svet nije video.

Kad se još nije ni slutila dužina trajanja zlostavljanja, pojavila se Sarajevska ratna zbirka Izeta Sarajlića, prva knjiga poezije (nastala u prva tri meseca rata) objavljena avgusta 1992. u Sarajevu, a potom u Ljubljani (1993, 1994) i u Beogradu u izdanju nezavisnog Radia B92 (1994). Dopunjeno izdanje štampano je 1995. i korespondira, tematski i značenjski, sa narednom zbirkom Knjiga oproštajâiz 1996. Pesme tih ratnih i poratnih zbirki, delom nekrologijum, sastavljaju dramatičnu istorijsku i ljudsku priču u kojoj se Sarajlić oprostio od dragih ljudi s obe strane života, i sve što je voleo i što mu je ispunjavalo život a što je rat zdrobio, ispratio je strofama žalosnim i rečima zahvalnosti. Ali postoji i drugi plan, postupak kad je čovek velikog srca stavio tačku i podvukao crtu, razlučio dobro od zla. Ispred crte ostali su oni koji su u teškim vremenima proneverili pojam prijateljstva i moralnih normi i pokazali da više ne zaslužuju dobru reč. Doživeo je poniženje pravog ropstva i smrt slobode, razorenje svih ljudskih zakona za koje je verovao da su neprikosnoveni, video je sve svetinje koje je murtat-tabor bacio pod noge, i sve to što spada u istoriju beščašća odbacio je na tu stranu. Sarajlić je imao snage da sirovu i čemernu istinu glasno artikuliše i učini kraj i ličnim zabludama o postojanosti instituta prijateljstva, o praštanju koje bi trebalo samo da zakloni nepopravljive etičke i ljudske prestupe. I to je bio mučan i častan čin samooslobađanja. Logikom tog postupka, stihovi Sarajlićevi vratili su red u pojmovnik izvornih vrednosti na kojima se drži uljuđen poredak, a svemu što tome protuslovi nije priznao pravo na postojanje. Na vreme, s gorčinom ali bez žaljenja, odbio je od sebe sve propovednike mržnje i deoba kojima je nekada poklonio poverenje, oprostio se s njima trpkom ironičnom rečju, poimenice. Postoji, međutim, u toj mračnoj slici jedan izuzetak, molitva upisana u drugo izdanje Sarajevske ratne zbirke pod naslovom “Tražim pomilovanje”:

Zbog zlata njene poezije,
zbog starog prijateljstva,
tražim pomilovanje
za obmanutu rabu božju Desanku
koja je do kraja ostala da sjedi u prvom redu
i da aplaudira ubicama

I to je mogao da napiše Izet Sarajlić, s mirom, na visini svog ljudskog integriteta, čistih ruku i obraza. I to je ta bitna, izvorno plemenita crta njegova.
Davne 1955. objavio je čuvenu pesmu “Posveta” svojoj jedinoj ljubavi. Posle njene smrti i nakon više od četrdeset godina, taj glas prihvatio je teško bolestan i ugašenog vida pesnik Husein Tahmiščić, kome je u tom času bila ostala još godina i po života. Napisao je “Posvetu” Idi Kalaš Sarajlić kao uvod u čitanje Sarajlićeve knjige 30. februar (1998). Književna finoća toga teksta, prijateljska a uzdržljiva emocija, mera u svemu rečenom, sačuvali su dostojanstvo imena ljubavi u jedinstvenom opisu doma Sarajlića u kojem ona vlada. Poslednja rečenica Tahmiščićeve “Posvete” glasi: “Hoću da verujem kako će jednog dana u ovaj grad doći ljudi koji će bez ostatka shvatiti smisao ljubavi i podići joj spomenik”.

Ako je neko za vremena otkrio značaj kulture ljubavi, otkrio je Izet Sarajlić. To je temelj na kojem je on sagradio sve i u životu i u umetnosti, i sve što je nesebično predavao drugima. Branio je to dobro sa strašću i uporstvom pred kojima se treba pokloniti.

“Sad nek spavaju svi naši mili i besmrtni”.
(“Sarajevo”, 1961)

Izetu Sarajliću u čast i pomen

2008-08-05T17:32:00.001+02:00

Filip David

Izeta Sarajlića sam sretao u Beogradu i pre svih ovih naših ratova, ali sam ga stvarno upoznao tek kada sam, neposredno po kraju opsade Sarajeva, došao u Sarajevo zajedno sa Mirkom Kovačem da održimo književno veče i pozdravimo naše sarajevske prijatelje. U prepunom Kamernom teatru, ustao je Izet i obratio se prisutnima: "Dozvolite da se poklonim našim gostima koji su toliko učinili za Sarajevo!" Osetio sam tada stid, veliki stid jer sam mislio tada, kao što mislim i sada da smo morali, da smo bili obavezni da za Sarajevo učinimo više, mnogo više, i to sam glasno rekao.

Našli smo se kasnije za večerom. Izet se raspitivao za svoje beogradske poznanike, nekadašnje prijatelje. I tada sam razumeo da su njegove reči zahvalnosti iskazane Kovaču i meni, istovremeno izražavale razočarenje u one koji su prijateljstvo, dugogodišnje prijateljstvo izdali, a to je ponekad velika, najveća izdaja, ova izdaja prijateljstva. Izet je nosio tu neprebolnu ranu, tu duboku tugu koja je išla podruku sa njegovom opijenošću životom, divnim pesništvom, u šta sam se proteklih nekoliko godina mogao uveriti jer je nas nove prijatelje, goste iz Beograda i sa drugih strana, sačekivao, provodio sa nama nezaboravne večernje časove uz inspirativan razgovor o pisanju, recitovanje svojih i tuđih stihova, uz čašu vina, pesmu, priče o proteklim i sadašnjim danima.

Ponovo prelistavajući Izetove pesničke zbirke prisećam se ovih nezaboravnih susreta, njegove iskrene ljubavi i topline, očaravajuće, iskrene nostalgije za onima koje je voleo i kojih više nema, za izgubljenim iluzijama. U prijateljstvo, kao i u poeziju unosio je čitavog sebe. Zato je i bio pravi prijatelj i veliki pesnik.

Razmjena ljubavi na ivici ponora

2008-08-05T17:30:00.000+02:00

Emanuele Trevi

U svakoj važnoj stvari u životu, uključujući i smrt, osjeti se postojanje koincidencije: početkom maja napustio nas je Izet Sarajlić, “čovjek anđeoski i tvrd”, kao što ga je jednom prilikom definisao prijatelj Alfonso Gatto, veliki pjesnik skoro nobelovac i “sentimentalni hroničar” Sarajeva od pedesetih godina do juče. A baš mjesec dana ranije bila je desetogodišnjica početka srpske opsade bosanskog glavnog grada, “našeg tihog velegradića”, kako ga naziva Sarajlić u jednoj pjesmi iz šezdesetih godina, čiji je otpor trajao, uz indiferentnost i nesporazume cijelog Zapada, duže od tri godine, žalosno obarajući rekord Lenjingrada iz Drugog svjetskog rata. Kao što mnogi nisu razumjeli a često i dalje ne razumiju ili neće da razumiju, ta preduga tragedija je bila takođe (uz mnoge sramote i dvoličnost koje su je obilježile) i posljednja stranica evropskog antifašizma u dvadesetom vijeku.

Nekada bi se, po nekoj vrsti jezičko-emotivnog automatizma, možda moglo napisati i “slavna stranica” ili nešto tako retoričko-opominjuće. Mi danas znamo da nikada nije postojala stvarna istorijska “slava”.

Kao što je ispričao galicijski romansijer Javier Cercas u prelijepoj knjizi (možda bi se dopala i nepovjerljivom Sarajliću), Vojnici Salamine (Guanda), istorija je zapravo mjesto u kome čast i pravda padaju na slaba pleća nesvjesnih ljudi, koji su se tu slučajno zatekli, i koji bi se od srca smijali ako bi ih, nakon svega, neko nazvao “herojima”.

Dok su Milošević, Karadžić i njihovi mračni saučesnici i sljedbenici pokušavali izvršiti urbicid, Sarajlić je ostao tamo, u gradu koji je uvijek bio njegov iako je rođen, 1930., u Doboju, mnogo sjevernije. Kao što je napisao Sinan Gudžević, “velegradić” je bio upisan kao pečat sudbine u samo Izetovo prezime - očigledno turskog porijekla. U jeziku nekadašnjih osmanskih vladara, riječ koja označava građanina Sarajeva je upravo Sarajly. I pored svog muslimanskog porijekla, Izet je bio čovjek potpuno oslobođen bilo koje religije i kulta kolektivnog identiteta. Druge su bile, dublje i potrebnije, njegove veze: ljubav i prijateljstvo koje može biti intenzivno koliko i ljubav; skrivena sreća u prevojima svakodnevnog života; i naravno, poezija, svakodnevno vježbanje slobode, pamćenja, pažnje prema bližnjima, ironije i melanholije. Izet je naime bio čovjek pravednik jednostavno stoga što je ono što je pisao i govorio proizlazilo izravno iz onoga što je bio, što je uvijek nastavljao biti: individua sa svojim privatnim i neotuđivim kriterijima za istinu. Omiljena meta svih tipova snajperista.

Pored prijateljstva sa Alfonsom Gattom, Izet je do posljdenjeg pleo gustu mrežu prijateljstava u Italiji, posebno zadnjih godina. Posljedni rad kome se posvetio je dopisivanje sa Erri De Lucom. Njegova sestra Raza je prevodila na srpskohrvatski Collodia i mnoge druge italijanske pisce. Izet je govorio italijanski kao čovjek Istoka, efikasno, osvajajuće, pun dosjetki i prefinjenih izraza. Ima kompleksnih iskustava u životu čovjeka kao što je Izet: stvari koje se skrivaju iza svojih suprotnosti. Godine 1942. italijanski crnokošuljaši su mu strijeljali brata Ešu, skojevca. Kao Pasolini, i Izet je natovario na svoja pleća sjenu brata ubijenog prije no što je mogao upoznati brojne životne radosti, onemogućen da voli, da ima djecu, da ostari.

Mnoge italijanske prijatelje ovih godina, Izet je stekao ljeta 1997, tačno dvije godine nakon okončanja opsade Sarajeva. Fondacija Alberto Moravia organizirala je neku vrstu delegacije italijanskih umjetnika, pisaca, novinara, za putovanje u Sarajevo preko Mostara. Predvođeni Toni Maraini i Predragom Matvejevićem (koji je u Mostaru rođen i odrastao), ova bizarna italijanska patrola bila je sasvim neformalnog karaktera, a ni program putovanja, s iznenađenjima i lošim cestama, takođe.

U Mostaru, na strmim obalama Neretve, prisustvovali smo osobito dirljivoj cerimoniji: s kompliciranim sistemom dizalica, vojnici Ujedinjenih nacija vadili su iz rijeke jedan veliki kamen srednovjekovnog mosta, elegantnog i lakog, koga je 1993. srušila hrvatska artiljerija. Ostavivši za sobom Mostar i Hercegovinu, nastavili smo putem prema Bosni, koji jednim svojim dijelom slijedi Neretvu u pejzažu iz Chanson de Roland i gdje je Tito, puno godina prije, doveo do očajanja nacističke okupacione trupe. I tako, stigli smo u Sarajevo, u sjedište Kruga 99, ponosno multietničkog kulturnog udruženja koje se brinulo o našem boravku. Bilo je teško ne primijetiti odmah Izeta. Bio je ironičan, ljubazan, kao da sve nas poznaje već odavno. Osim toga, kao što sam rekao, govorio je italijanski gotovo savršeno. Zabavljao ga je moj neuredni izgled i u jednom momentu me upitao jesam li fricchettone (hipi) - riječ koju godinama nisam čuo. Dok smo sjedili i razgovarali, nisam znao da je taj simpatični gospodin sijede kose veliki pjesnik, niti da je čovjek koji je praktično, na pragu starosti, izgubio sve.

Za vrijeme rata umrle su od patnji njegove dvije sestre, Nina i Raza, koja je pod granatama još radila na prijevodu Malerbine Plave planete. A onda, voljena žena, kojoj je posvetio najosjećajnije i najdirljivije stihove. Kada sam pročitao Izetove pjesme posvećene umrloj ženi, pomalo su me podsjetile na Satura Montalea: nemoguć razgovor, svjesno nemoguć ali ništa manje potreban, ništa manje istinit.

Onog jutra, Izet mi je ispričao jednu dogodovštinu iz vremena opsade, smiješnu i užasnu istovremeno. Za vrijeme bombardovanja, jedna srpska granata direktno je pogodila njegovu biblioteku, i uništila ili razbacala stotine knjiga. Kad je granatiranje prošlo, pokušao je sve to srediti i spasiti što se spasiti moglo, zapela mu je za nogu jedna stara zbirka pjesama sa prijateljskom posvetom. Uzme je u ruku i - ko je autor? Onaj isti koji je sad odlučio da poravna Sarajevo stalnim granatiranjem, šef snajperista koji su nišanili u dječije glave, teoretičar etničkog čišćenja u Bosni: Radovan Karadžić lično... Krajnje loš pjesnik - dodaje odmah Izet - autor mrtvorođenih nadrealističkih splačina. Pa duhovito dodade: “da smo možda više držali do njega, da smo mu napisali koju recenziju... “ Zatim smo zabave radi zamišljali kakva bi bila sudbina pjesnika teoretičara genocida da je kojim slučajem živio u Italiji, bez mogućnosti da se ratom sveti za potcijenjeni talenat.

Mnogi italijanski pisci “desničari” - govorili smo mi - manje opasni od Karadžića, zasnovali su svoju mitologiju mržnje, zamišljajući kako je decenijama vladajuća “komunistička” kultura onemogućila njihovu darovitost. Frustrirani književnik, zaključismo, najopasnije je stvorenje - kao Neron u Quo vadis.

Naši novi prijatelji iz Kruga 99 poklonili su nam toga dana poster živih boja. Vrlo upečatljivo naslikanu kartu Sarajeva pod opsadom. Uz crvenu crtu naslika ogromni artiljerijski arsenal srpskih destruktivnih snaga: haubice, minobacači, tenkovi. Grad je, dvije godine nakon završetka tog užasa, još uvijek pokazivao tragove razaranja. Na poznatoj “snajper aveniji” neboder Oslobođenja, lista koji je uprkos svemu svakodnevno izlazio za vrijeme opsade, gomila je ruševina, slično nekoj apokaliptičkoj slici Bilala. Ali redakcija je bila i dalje tamo. Očekivao nas je i general Jovan Divjak, glavni komandant odbrane Sarajeva. Kao što mu ime govori, kod nas bi bio Giovanni a u Hrvatskoj Ivan, Divjak je Srbin:
sklon cvijetnim metaforama, predstavio nam se kao “srpsko cvijeće” izniklo u “muslimanskom vrtu”, u Sarajevu, dakle, gdje nije rođen, ali u kome je živio trideset godina, oženio se i izrodio dva sina, koji su sa svoje strane zasnovali etnički mješovite porodice.

Ima jedna lijepa Izetova poezija napisana 1994, Posljednji tango u Sarajevu, u kojoj general, po povratku sa prve linije (to se vidi po njegovim čizmama) poziva pjesnikovu ženu na ples tokom nevjerovatne proslave 8. marta ujutro. U strašnom slučaju srpskog osvajanja Sarajeva, ljudi kao Izet i Divjak platili bi naveću cijenu: pjesnik i vojnik, u stanju da se pobune protiv zločinačke ludosti pripadanja, kulta porijekla i identiteta - kulta koji je uvijek intimno fašistički, bilo da se kuha u sosu srpskom, hrvatskom, padanskom, baskijskom, korzikanskom, tirolskom...

Nema Sarajlije koji ne zna neku Izetovu pjesmu, ili neki poduhvat Divjaka, koji je stavljao život na kocku svake noći da bi svojim smrznutim vojnicima u rovovima odnio gutljaj rakije ili vlažnu kutiju cigareta. Godine 1997, iako je uspješnom akcijom oslobodio Aliju Izetbegovića iz srpskih ruku, Divjak je bio gospodin u civilu, nakon što ga je nova bosanska vlada brzopleto penzionisala. Odveo nas je na nekadašnju liniju fronta na Jevrejskom groblju. Pazeći, u strahu od mina, da ne stanemo nogom izvan uske staze, našli smo se pred velikim spomenikom i Erri De Luca, jedini od nas koji je znao hebrejski, pročitao nam je natpis - Blagoslovljen sud istine. Već te 1997. godine na sarajevskim brežuljcima ratni profiteri su počeli otvarati hotele i restorane. Ali, grad kopile, mjesto kontaminacije i čupanja iz korijena, vrelo konfuzije rasa i sudbina, bio je spašen.

Jevrejsko groblje me je podsjetilo na poznati tekst Ive Andrića, Pismo 1920. Junak priče je jevrejski ljekar, Max Levenfeld, sin Bečlije i Tršćanke, rođen i odrastao u Sarajevu. Levenfeld nakon prvog svjetskog rata odlučuje da se preseli u Pariz, a 1938. gine u republikanskoj armiji u Španiji. Pismo koje predstavlja većinu priče upućeno je prijatelju iz gimnazijskih dana i objašnjava razloge koji su ga naveli da ode iz Bosne i da sebe prepoznau latinskoj izreci non est salus nisi in fuga. Levenfeldu je bilo nemoguće, iako je volio svoj rodni grad, živjeti zajedno sa mržnjom. Bosna je, piše Andrićev junak, “zemlja mržnje”.

Kao i svaki autentični antropološki pesimizam, i Andrićev proizvodi neopozive sentence. Priča je objavljena 1946 - a ko bi 1997. mogao reći da je Andrić, doktor Levenfeld, u krivu? Ni Izet ne bi mogao, vjerovatno, ni general Divjak, ni hiljade humanitaraca iz cijele Evrope koji su od 1992. išli širom Bosne noseći hranu i lijekove, niti malobrojni zapadni umjetnici i intelektualci koji su bili u stanju da otvore oči, da ih otvore drugima...

Pa ipak, čitajući posljednju Izetovu knjigu prevedenu na italijanski, Qualcuno ha suonato, shvatam da na svijetu ima i nešto još dublje i šire i nepredvidljivije od ideja: život pojedinaca, njihova sposobnost da pruže otpor, da uzmišljaju, manipuliraju podatke iz doživljenog i sadržaja sudbine, pretvarajući ih u priliku za poeziju. Erri De Luca je napisao da je Izet znao izgovoriti riječ “komunizam” “bez prizvuka napadanja ili slavljenja, bez zvanične verzije, kao što se izgovara riječ kiša, sandala, balkon”. Uostalom, napisao je u jednoj svojoj pjesmi: ko je najviše patio u realnom komunizmu / su upravo komunisti: za njih je izumljena Kolyma. I sa istom je prirodnošću, kao kod riječi komunizam, pretpostavljam, Izet mislio i riječ bosanski, i toponim Sarajevo, i brojna druga imena ljudi, mjesta, umjetničkih djela kojima su prepuni njegovi stihovi. Biti slobodan čovjek, zaljubljeni muž, nepopravljivo kasniti, biti otac koji drhti nad povišenom temperaturom kćerke, biti umjetnik ljubitelj Tolstoja i Italijanskog čuda, to je sve ono čime je Izet, potezom dugim čitav jedan život, izbjegao neopozivu presudu doktora Levenfelda. Nije hranio mržnjom ono dobro u sebi. U njegovoj poeziji, tako kolokvijalnoj i opuštenoj, nazire se autoportret čovjeka sposobnog da se zadovolji “malim”. Za to “malo” bio je u stanju platiti strašnu cijenu, nemoguću otkupninu. Sudbina je htjela da gradi svoju kolibu od slame, iz dana u dan, na rubu ponora. Siguran sam da bi veličinu duha zbog koje ga se danas sjećamo i odajemo mu počast, vrlo rado zamijenio za jedno veče sa prijateljima, šetnju pored Miljacke, pregršt uspjelih stihova. Upravo to i jeste veličina duha: nešto što ne znamo pouzdano da li imamo. Spontana koliko i savršena (jednom riječu pjesnička) identifikacija sa svim onim što se voljelo, nadalo, oplakivalo: do posljednjeg daha.

Il Manifesto, 14.5.2002

Glas pod opsadom svjedočio je o jugoslavenskom paklu

2008-08-05T17:29:00.000+02:00

Maurizio Bait

Ima neka očajnička radost, dole na pijaci. Kao da je kupovi na i prodaja miješanje života. Ali multietničko Sarajevo, Sarajevo prepuno istorije i vjerske mržnje, izgleda mrtvo kao što samo zaboravljeni mrtvaci umiru. “Ja sam pjesnik od 72 godine i vlada mi daje penziju od tri stotine “konvertibilnih maraka”, naše proevropske valute. To je 150 eura. Siromašniji smo nego prije, i kulturno siromašniji. Daytonski sporazum ne predviđa sudbinu Akademije, Univerzitetske biblioteke, našeg slavnog Pozorišta.

Deklasirani smo na kantonalnu kulturu, kao što je kantonalna naša unutrašnja sloboda”. Tako je govorio prije mjesec dana Izet Sarajlić, najpoznatiji jugoslavenski pjesnik druge polovine dvadesetog vijeka, koji je umro u noći 2 maja. Bio je učenik Majakovskog, toliko ga je volio da je ubijedio kćerku Tamaru da unuku da ime Vladimir. Objavljen na dvadeset jezika, kandidat za Nobelovu nagradu, prevodili su ga Brodski, Jevtushenko, Enzesberger i Alfonso Gatto, prošao je put od ikone socijalističkog disidenta u vrijeme Tita i promjenljivog rukovodstva Đilasa (njegovo predsjedavanje Društvom pisaca trajalo je 17 dana) do pjesnika opsade i bola proživljenog u apsolutnom obliku.

Miran pjesnik, nije bio zlopamtilo ni kad su u pitanju najsuroviji neprijatelji (italijanski fašisti su mu strijeljali devetnaestogodišnjeg brata), kao ni neprijatelji iz ovih posljednjih godina koji su mu ubili, nedostatkom lijekova, sestre Ninu i Razu i zbog “poslijeratnog nedostajanja” voljenu suprugu Mikicu, druga i saučesnika hiljadu lirika.

“Ja sam živi paradoks - naglašavao je kao presudu, uz osmijeh - jer mi je bilo bolje za vrijeme rata nego danas. Imao sam još ženu mog života, bio sam još na pravom mjestu. Sada idealiziram te dane kao vrijeme izuzetnih emocija. Ovo je mir, znam, ali nije onaj mir koji smo postigli 9. maja 1945. Milošević je u zatvoru u Hagu, ali Republika Srpska u Bosni još uvijek postoji, a u našoj vladi u federaciji sjede i ljudi koji su učestvovali u genocidu. To je ta naša skoro normalnost. Ponešto nam uspijeva, Sarajevo je manje nacionalističko ali i manje.

A pare, i to mnogo para, vise u zraku u avionima Natoa. Nikad se ne spuštaju”. Nakon Oproštaja, okrutnog Spoon Rivera balkanskog raspada, Sarajlić je objavio zbirku poezije 30 februar, dan koji ne postoji kao ni sreća u Bosni. A nedavno, Qualcuno ha suonato, koja obuhvaća njegovu stariju liriku, a predgovor je napisao Erri De Luca, koji mu priznaje sposobnost da izgovori riječ “komunizam” bez dijalektalnih akcenata.

Pjesnik opsade, koga je Salerno proglasio počasnim građaninom, govorio je šetajući među stotinama kuća, a svaku su posjećivali njeni mrtvi. “Sad moram malo pisati prozu, moje sutra u prošlom vremenu.

Biće to neka vrsta romana mogućeg, što nije bilo, a naslov će biti akronim: VP, Vojna pošta, iz drugog svjetskog rata kada je Mikica bila djevojčica u Sarajevu, a ja dječak između Trebinja i Dubrovnika. Pošta naših ljubavnih pisama, dječjih i beskrajnih. Budućnost su uspomene, ali moći ću biti još sretan ako me uspiju demantovati.

VP je iskazivanje vjernosti, dosljednost čovjeka koji gleda svoj srušeni svijet, jedini mogući svijet. Akronim znači i Volim puno. Mikica”. Nažalost, budućnost mu nije dala vremena. Izet Sarajlić je otišao sa svojim uspomenama.

Corriere della Sera, 5.5.2002

Izet Sarajlić, glas koji je pjevao slobodan u ruševinama Bosne

2008-08-05T17:28:00.002+02:00

Giovanna Nicolai

Umro je 2. maja, sa 72 godine, u Sarajevu, smatra se jednim od najvećih pjesnika BiH i Istoka Evrope, dobitnik, između ostalog, i nagrade Moravia 2001 za karijeru i za knjigu poezije “Qualcuno ha suonato”, izdavača Multimedia iz Salerna. Autor tridesetak zbirki poezije, veliki poznavalac i prevodilac ruske poezije, Sarajlića su prevodili na brojne jezike Brodski, Jevtushenko, Hans Magnus Enzesberger, Roberto Retamar, Charles Simic.

Prijateljevao je sa Alfonsom Gattom, kome je posvetio prekrasne stihove i zbog te veze sa salernitanskim pjesnikom i zbog učešća u projektima Multimedia Edizioni/Casa della poesia, po odluci Općinskog vijeća Salerna proglašen je nedavno počasnim građaninom Salerna.

“Imao je spakovan kofer – rekao je Predrag Matvejević objavljujući vijest o smrti – za njega je putovati u Italiju uvijek bila velika radost. Volio je Italiju i dobro je znao italijanski, iako su mu crnokošuljaši, za vrijeme fašizma, strijeljali brata”. Bio je u Trstu, više puta u “Siddaji” na pjesničkim susretima, a prije nekoliko godina je dobio Nagradu Mediteran, Fondacije Radionice Mediterraneo iz Napulja. Zadnje priznanje, nekoliko dana pred smrt, dobio je Šestoaprilsku nagradu (na taj dan je počela opsada Sarajeva) za poeziju, kao veliki svjedok tragedije rata u BiH i opsade Sarajeva, i za aktivnost u Krugu 99, udruženju nezavisnih intelektualca pobratimljenom sa Fondacijom Moravia.

“Sve u svemu, ono što nas odvaja od Voltairea je to što je bio sretan pisac”. Može se okrenuti ova tvrdnja Rolanda Barthesa na poeziju Izeta Sarajlića – kao što je napisao prijatelj Attilio Scarpellini, prijatelj i dobar poznavalac djela bosanskog pjesnika. Pridjev sretan teško je povezati sa njegovim posljednjim pjesmama i njegovim “oproštajima”, u ljudskim i moralnim ruševinama jedne Zemlje i jednog jezika, pogođenim već sedam godina ekstremnim ratom. Životna upornost i distanca koju je Sarajlić uspostavio prema smrti, ostajući jednostavno svjedokom onoga što preostaje iza užasa, dopuštajući svojim stihovima i nevjerovatnu lakoću, u poniznoj silini slike.

“Već trideseti sat kako smo/ sa svih strana/ zasuti granatama./ Jedna upravo ovog časa/ prolijeće/ iznad moje pjesme./ Ova je s Mrkovića/ gdje sam
prije rata/ s onom koju volim/ brao margarete”.

Zadovoljan, želim ga se sjetiti, zadnji put kada sam ga sreo, sa svima ostalima, uveče onog dana kad je dobio nagradu Moravia u Rimu, na večeri s prijateljima, Sinanom, Erriem, kad je nama djevojkama poklanjao ruže, Daci, Toni, meni, svojoj slavenskoj prijateljici Luci. Erri De Luca, pri dodjeli nagrade, čeka na deset miliona, pitao je Izeta šta namjerava s tim novcem, ironično i s ljubavlju. Izet je odgovorio: “Odavno želim da uredim grob svoje sestre” i to je pozdravljeno pljeskom.

Sa pljeskom i melanholijom pjesama koje je, uz klavirsku pratnju prijatelja Predraga Matvejevića, pjevao u knjižari Bibli u Rimu kada je zadnji put predstavljena knjiga Qualcuno ha suonato, opraštam se sa Izetom u ime svih zbog njegove vjere u prijateljstvo bića različitih gledanja i zbog njegove ljubavi
prema poeziji.

Il Piccolo di Trieste, 4.5.2002

Umro je pjesnik Izet Sarajlić, glas multietničkog Sarajeva

2008-08-05T17:28:00.001+02:00

Tommaso Di Francesco

Bosanski pjesnik, i “jugoslavenski”, kako je sam isticao, Izet Sarajlić, glas Sarajeva, umro je sinoć u 72-oj godini u jednoj bolnici u Sarajevu. Bio je “svjedok u stihovima” godina etničkog rata u BiH. Vijest je objavila izdavačka kuća Multimedia Salerno koja je objavila mnoga njegova djela, i Književna nagrada Alberto Moravia – 2001. godine dobio je tu nagradu od žirija kojim je predsjedavala Dacia Maraini. Zadnja pjesnikova knjiga nosi naslov Qualcuno ha suonato. U tim stihovima iskazuje se kao neukroćen čovjek, sa Osipom Mandelštamom u srcu – sovjetskim pjesnikom koji je bio njegova “zvijezda” – kako prolazi, kao preživjeli, modricama Sarajeva. Biće uvijek pjesnik tog grada, u tom mikrokozmosu koji izgara istorijske epohe što odbijaju da prođu, na raskršću krvi i konflikta, trošeći u poeziji svu tromost svijeta, između užasa i želje za životom.

Upravo ovih dana je trebalo da Izet dođe u Italiju kako bi bio proglašen počasnim građaninom Salerna, sa svojim “štapom”, instrumentom za podupiranje, ali i udaraljkom koja mu je služila da podvlači ritam stihova. I dok ovo pišemo dolazi do nas pjesma, pjevana na savršenom italijanskom, neka partizanska ili napolitanska pjesma. Izet je rođen u Doboju 1930., počeo je pisati u žaru
poslijeratne Titove Jugoslavije. Od 1962. do 1972. vodio je festival “Sarajevski dani poezije”. Najnovije Sarajlićeve knjige su Il libro degli addii i Diario di guerra di Sarajevo. Jedan od najznačajnijih pjesnika Istoka Evrope, Sarajlića su
prevodili na mnoge jezike autori kao Brodski, Jevtushenko, Enzensberger, Retamar. Prijateljevao je sa italijanskim pjesnikom Alfonsom Gattom. Pjesnik sarajevskog “Kruga 99”, borio se za opstanak Bosne i Hercegovine koja u zadnje vrijeme, govorio nam je, “nije više moja multietnička Bosna”. Za vrijeme rata je izgubio sestre, Ninu i Razu, a odmah nakon rata, izmučenu teškim životom suprugu – svoju veliku ljubav koju je svaki dan posjećivao na groblju Lav.

Porijeklom iz muslimanske porodice, oženjen katolkinjom, sa zetom pravoslavcem, uvijek je bio u prvim redovima protiv “nacionalističkih mafija”. Prije godinu dana počeo je raditi na epistolariju sa Erri De Lucom. Bio je gladan života. O njemu je pisac Gudžević napisao: “Čitajući njegove pjesme stiče se utisak da su nastale u jednom danu mira i u dvije noći rata…”. Da, poezija Izeta Sarajlića jeste i biće za sve nas najduži dan prekida vatre.

Il Manifesto, 4.5.2002

Čudesna Izetova ljubav prema Italiji

2008-08-05T17:26:00.000+02:00

Dom poezije / Casa della poesia
Salerno (Italija)

Otišao je. Od danas smo svi mi više sami. Veliki Izet, otac, patrijarh velike porodice koju čini Dom poezije (Casa della poesia), sa svim svojim projektima, pjesnicima, muzičarima, ljubiteljima. Cijela naša zajednica ga oplakuje.

Ovaj tekst nije saopštenje za štampu, ni novinski tekst, ni esej, ni kritički osvrt ni bilo koja druga vrsta formalnog teksta. Ovih dana napisani su o njemu brojni nekrolozi i članci, ne uvijek korektni, precizni, tačni. Biće vremena za diskusije o tome i mi ćemo se zalagati da mu se oda zaslužena počast u spomen njegovog djela i njegova srca. Nismo se iznenadili ni začudili čitajući mnoge napise u kojima je sistematski ignorirana ili čak prikrivena naša uloga, naše prijateljstvo i veliki trud uložen da se korektno prevede i objavi Sarajlić u našoj zemlji. Sam Izet bi se od srca smijao i zajedno sa nama bi rado ismijavao mnoge iznenadne i improvizirane “prijatelje”, kao i nas. Italijanski kulturni krugovi vrlo su uski i autoreferencijalni, gleda se i zna se tek malo dalje od svoje male avlije.

Ovo je samo osobno sjećanje onih koji su ga upoznali, družili se s njim posljednjih godina, voljeli ga kao oca ili starijeg brata. Ne očekujte mnogo, dakle, osim da ovo bude tužni pokušaj prikupljanja činjenica, uspomena i osjećanja.

Izet Sarajlić je prisustvovao mnogim našim susretima, skoro jedini na kojima je učestvovao. Možemo spominjati njegova čitanja na Verba volant (2 izdanja), Lo spirito dei luoghi (Duh mjesta, 2 izdanja), Napolipoesia (2 izdanja), Parole di Mare (Riječi mora), Sidaja, Poesia contro la guerra (Poezija protiv rata), Il cammino delle comete (Hod kometa), Voci Migranti, kao i pri mnogim susretima u raznim gradovima na prezentacijama njegove knjige.

Izet se razbolio prošlog mjeseca. Trebalo je da dođe u Italiju, da 29. aprila bude proglašen počasnim građaninom Salerna, prema odluci Općine, radi njegovih davnih (prijateljstvo sa Alfonsom Gattom) i sadašnjih veza sa ovim gradom (učešće u projektima Doma poezije, čiji je postao emblem i garancija; objavljivanje njegove najvoljenije knjige u Salernu). Trebalo je takođe da učestvuje 2, 3. i 4. maja na festivalu Il cammino delle comete (Hod kometa) u Pistoji, gradu koga je nedavno upoznao i kojeg je odmah pohranio u svoje veliko srce. Osim toga, u Settimo Milanese mladi iz više škola su završili jedan fantastičan rad o njemu i njegovoj poeziji i očekivali su da dođe, pa da tako krunišu s oduševljenjem godinu dana rada.

Imao je infarkt nekoliko sedmica prije predviđenog puta u voljenu Italiju, zemlju koju je osjećao kao drugu domovinu nakon što je njegova Jugoslavija pogođena i rastrgana ratovima i nacionalizmima. Nakon dvije sedmice u bolnici vratio se kući i zadnjih dana činilo se da mu je bolje. Ponovno se s nama šalio i planirao skori
put u Italiju. Raffaelli je zadnjih dana, ironičan kao uvijek, rekao da joj nakon infarkta može pokloniti samo pola srca. Vidimo se u junu, govorio je, možda na Napolipoesia. Bilo mu je veoma stalo da bude počasni građanin Salerna. Rijetko smo ga, zadnjih godina, vidjeli tako sretnog i ponosnog radi nekog priznanja. Bio je tužan i zabrinut zbog odgađanja (jeste li sigurni da će me svejedno proglasiti? - pitao je). Za tu njegovu radost zahvalni smo gradonačelniku Mario De Biase, povjereniku Ermanno Guerra, dr. Luigi Gravagnuolo.

U decembru prošle godine dobio je Nagradu Moravia, predložio ga je prijatelj Erri De Luca, za karijeru i za knjigu “Qualcuno ha suonato” (Neko je pozvonio), koju su preveli s ljubavlju veliki Sinan i Raffaella. S tim novcem, rekao je šaleći se, a i ne baš sasvim, konačno ću moći postaviti spomenik na grobu voljene supruge Mikice.

Za “Il cammino delle comete” bili smo dogovorili telefonsko javljanje u toku festivala, za petak 3. maja. Ali upravo u petak ujutro stigla nam je strašna vijest, prvo od žalosnog Sinana Gudževića (našeg brata, njegovog druga, sina, “oslonca”, koji je takođe sistematski ignoriran u napisima ovih dana), a zatim od Ambasade Italije u Sarajevu (koja se ovih godina radovala Izetovim italijanskim uspjesima i putovanjima).

U nekoliko sati stotine telefonskih poziva, e-mail poruka, i cijela zajednica, cijela “porodica” kako je on volio zvati, bila je u suzama. Jedan naš dio je otkinut. U Pistoji je bilo mnogo njegovih prijatelja, koji su se još jednom okupili da nastave projekat “zajednice” koji mu je bio tako drag. I mnogi koji nisu bili pozvani dotrčali su nakon što su čuli vijest u emisiji FahrenheitRadia 3, u kojoj smo zajedno sa slovenačkim pjesnikom Tomažem Salamunom morali objaviti vijest i komentirati.

Oni koji nisu mogli doći u Pistoju, nazvali su telefonom. Cijela “porodica” se stisla u zagrljaj. Bilo je, naravno, nemoguće nastaviti mirno festival: žalost i tuga se spustila na cijelu manifestaciju. Mnogo obožavalaca i prijatelja stekao je i u ovom gradu sa samo jednom posjetom.

Ko ne pripada našoj zajednici teško može shvatiti duboku ranu i prazninu koju je Izetova smrt načinila. Mnogi su sa nama plakali. Bilo je dovoljno jednom ga sresti da bi se čovjek zaljubio i ostao vezan za njega. Mnogo telefonskih poziva, e-mail poruka gledalaca i čitalaca.

Izet je, nakon patnji i razočarenja koje je donio rat, nova politička i kulturna klima, našao zadnjih godina novu porodicu, novu domovinu, nove motive koji su mu pomogli da prevaziđe ljudske i lične tragedije. Čudesna je Izetova ljubav prema Italiji, na koju je mogao biti kivan (brata Ešu su strijeljali italijanski crnokošuljaši). Ali ljubav je bila ugrađena u DNK porodice Sarajlić. I upravo je u Italiji Sarajlić opet pronašao prijateljstvo i bio opet sretan. Toliko mnogo uspomena, anegdota, jezičkih igri i njegovih zabavnih iskrivljavanja italijanskog jezika. Njegov lijepi glas kojim je pjevao stare italijanske, slavenske, ruske pjesme, nakon readinga. Njegove “duple loze” i cigarete “Boss”. Šaljemo vam jednu fotografiju koju je načinio prijatelj Mario Boccia, da je čuvate s ljubavlju, na kojoj je snimljen za stolom dok potpisuje primjerak svoje knjige, bez naočara, približivši se listovima. Koliko puta smo ga tako zatekli da nas čeka, pišući i bilježeći, sa cigaretom i šoljicom kafe, i grdi nas jer se uvijek ujutro budio prvi. Sjećamo se njegovog dopisivanja s Erriem, njegove i naše pozive da nas prati u novo stoljeće, nakon što nam je s ljubavlju pričao o svom. Zakoračio je u ovo stoljeće, ostavio svoj pečat i otišao. Vodio nas je za ruku i pokazivao nam, kao djeci, pravac kojim treba ići. Sjećaju ga se sa žaljenjem svi mladi Doma poezije, svi pjesnici koji su s nama i s njim dijelili brojne projekte i iskustva.

Grlimo snažno Tamaru, Izetovu kćerku, Vladimira, njegovog voljenog unuka, i zeta Đorđa. Mnogo je onih kojima treba zahvaliti za telefonske pozive i poruke, za saučešće, nemoguće je nabrojati sva imena. Evo samo nekih: Jack Hirschman, Agneta Falk, Alberto Masala, Fabiola Ledda, Roberto Fernandez Retamar, Lawrence Ferlinghetti, Ken Smith, Judi Benson, Mohammed Bennis, Janine Pommy Vega, Toni Maraini, Predrag Matvejevia, Erri De Luca, Ante Zemljar, Miroslav Košuta, Umberto Mangani, Serge Pey, Carter Revard, Gordon Poole, Anna Lombardo, Mario Boccia, Marco Cinque, Gianluca Paciucci, svi pjesnici pozvani na Il cammino delle comete (Jorge Enrique Adoum, Robert Creeley, John Giorno, Hawad, Lance Henson, Ledo Ivo, Ivo Machado, Juan Vicente Piqueras, Paolo Ruffilli, Tomaz Salamun, Giacomo Trinci, Vivienne Vermes, Christiane Veschambre, Carmen Yanez), Giuseppe Grattacaso, Giancarlo Cavallo, Grazia Di Petta, Eloy Jose Santos, Ferdinando Gandolfi, Daniela Granato, Antonio Sassu, Massimo Morasso, Pierpaolo e Marina Zurlo, Giampiero Labbate, Il Vagabondo, Mariano Baino, Dimitar Anakiev, Cristina Pezzoli, Enrico Baravoglia, Clemente Padin, Michele Buonono, Tommaso Di Francesco, Stefania Zuliani, Antonella Sara, Clara Janes, Patrizia del Vasco, Enzo Nini, Alessandro Agostinelli, Enzo Salomone, Lelio Scanavini, Laura Baradacchi, Grazia Di Petta, Salvatore Carraturo, Mara De Felice, Antonio Gamoneda, Juan Carlos Marset, Vicente Valero, i mnogi drugi koje smo propustili imenovati, a naročito mnogi obični ljudi, čitaoci, ljubitelji poezije.

Kada nas napusti veliki pjesnik koji je uz to i veliki čovjek, svi ostajemo najednom više sami i siromašniji.

Izet nas je naučio šta je poezija i kako je živeti otvorena srca i bez kompromisa.
Stih Marine Cvetajeve po kome je nazvana manifestacija u Pistoji, gdje je Izet očekivan s ljubavlju, glasi “jer hod kometa je hod pjesnika”. Najsjajnija kometa, zahvaljujući kojoj smo svi ovdje zagrljeni (“oni koji grle svijet”) iako živimo u dalekim mjestima širom svijeta, neće više biti tu da pjeva i pije s nama, ali će ostati da blista u našim srcima i da nam ukazuje na pravi put.

Sergio i Raffaella

Simbol KRUGA 99

2008-08-05T17:25:00.000+02:00

Vlatko Doleček

Dragi Kiko,

Zapala me teška i tužna zadaća da se ovdje, na Tvom vječnom prebivalištu, oprostim od Tebe u ime Tvojih prijatelja iz Kruga 99, sa kojima si punu deceniju Tvog, možda i najplodnijeg pjesničkog i ljudskog perioda nesebično dijelio radost, ali i zabrinutost za sve što se dešava oko nas.

Bili smo jako zabrinuti kad smo čuli za vijest da si morao otići u bolnicu, ali kad si brzo napustio bolnički krevet to nas je sve iskreno obradovalo. Nedavno, kad smo Te, Sejo i ja, posjetili u Tvom stanu, bio sam još više obradovan kad sam Te vidio prilično raspoloženog. Razgovarali smo o svemu i po Tvom ustaljenom običaju dotakli smo se tema koje tište današnje čovječanstvo. Sa pjesničkom preciznošću iznosio si svoje poglede i iskazivao svoju zabrinutost za sve što se dešavalo na ovoj planeti.

Kao i obično u takvim prilikama interesovali smo se i za uzroke Tvog odlaska u bolnicu. Tvoja veoma brižna kćerka Tamara rekla nam je, a što si i Ti potvrdio, da je dijagnoza bila – oslabilo srce. Nadao sam se da je to netačna prognoza i da će Tvoje srce, u kome je stanovao vulkan ljubavi za sve ljude, a ponajviše za Tvoju užu porodicu, sve to prebroditi, ali sada vidim, nažalost, da Tvoje plemenito srce nije izdržalo. To nam jako teško pada, ali to je sudbina za koju nemamo lijeka.

Odlaziš, a iza sebe ostavljaš ogromno djelo trajne vrijednosti. Mnoge Tvoje pjesme prevedene su na svjetske jezike i obogaćuju riznicu svjetske književnosti. Sve Tvoje pjesme, ama baš sve, ispunjene su ljubavlju, ljubavlju za ljude, a ponajviše za Tvoju najvoljeniju suprugu Mikicu, za Tvoju nježnu i voljenu kćerku Tamaru, za Tvog vjernog pratioca i sagovornika unuka Vladimira.

U svim svojim pjesmama bio si do kraja iskren, bez i malo rezerve kada je u pitanju ljubav prema prijateljima i poštovaocima Tvog djela, kojih si u tolikom broju imao i imaćeš trajno. Svaka Tvoja nova knjiga izazivala je toliko pažnje da su sve sale pri promociji bile male za sve one koji su željeli da Te vide i čuju i da s Tobom razmijene bar jednu rečenicu.

Družeći se s Tobom, zadnju deceniju Tvog života, nebrojeno puta bio sam svjedokom koliko su Te ljudi, naši bosanski, ali i sa drugih meridijana, voljeli i poštovali. Još uvijek su mi svježa sjećanja, kada smo zajedno sa još nekoliko članova Kruga, prvi put poslije rata, bili u Ljubljani. Imao si svoj matine u Klubu književnika Slovenije. Puna dva sata govorio si svoje pjesme i svi su Te s pažnjom slušali. Pričajući o ratnim zbivanjima u Sarajevu mnogima si natjerao suze na oči. Toliko su ih dirnuo u srce, da Ti je jedan slovenački pjesnik, sutra ujutro, donio pjesmu koju je noću napisao i posvetio Tebi.

Drugom prilikom, zajedno smo bili na Martovskim susretima u Albero Belu, malom gradiću na jugu Italije. U pauzi ovog međunarodnog skupa, na Tvoj prijedlog, izdvojili smo se da prošetamo. Šetajući ulicama tog prelijepog mediteranskog grada iznenada pred nama ukazala se grupa razdraganih djevojaka i mladića. Ispred grupe izašla je jedna lijepa djevojka i rekla: “Vi ste pjesnik Izet i mi Vas želimo pozdraviti”. Ti si je u svom prepoznatljivom stilu upitao: “A odakle znaš da sam ja pjesnik”. Odgovorila je: “Nedavno nam je naša profesorica čitav jedan čas čitala Vaše pjesme. Jako su lijepe i mi Vas volimo”.

Kroz Tvoje pjesme voljeli su Te svi, i zaljubljeni i oni koji će to biti. Tvoje pjesme su rado čitali, a Tebe smo iskreno voljeli i poštovali svi mi. Tek sada vidim kakva je bila privilegija družiti se s Tobom, čovjekom bezgranične ljubavi i brige za čovjeka, u ovom našem grubom svijetu, u kome mnogi misle samo o tome kako da zgrnu što više materijalnih dobara, ne vodeći ni malo računa o onima koji to nemaju i ne mogu imati. Ti si bio apsolutno drugačiji. U Tvom pjesničkom rječniku prva imenica bila je LJUBAV. Ljubav za svoju malu – veliku Mikicu, kojoj si posvetio sav svoj pjesnički opus, ljubav za svoju Tamaru, za unuka Vladimira i zeta Đorđa, ali i za sve ostale Tebi voljene prijatelje.

Bezgranično si volio svoj grad Sarajevo, od koga si ne tako davno primio i najveće priznanje – Šestoaprilsku nagradu. U svom životu primio si mnogo nagrada i priznanja, ali mislim da ne griješim ako kažem da Ti je ova bila i najdraža. Vidjelo se to i po Tvom raspoloženju kada smo zajednički to proslavljali u Collegiumu Artisticumu. U izuzetnoj atmosferi ostali smo zajedno do ranih jutarnjih sati. Bio si veseo, bio si glavni. Bezbroj puta ponovio si kako od svih gradova na svijetu najviše voliš Sarajevo, koje je sadržano i u Tvom porodičnom imenu. Poznata je Tvoja rečenica: “Moj rodni grad je Doboj, a grad rođenja moje smrti je Sarajevo”. Kao i uvijek i tu si bio u pravu.

Tvoje ogromno djelo ostavljaš u amanet pokoljenjima, svim obožavaocima lijepe riječi. Ono je u izvjesnom smislu putokaz i dokaz da se i u ovom podijeljenom svijetu, svijetu mržnje i netolerancije, može živjeti dijeleći ljubav sa svim ljudima. Za Tvoje najbliže Tamaru, Đorđa i Vladimira nema tih riječi utjehe u ovom tužnom trenutku kada se fizički rastajemo od Tebe, ali mogu biti beskrajno ponosni što su te imali, što su za oca i djeda imali čovjeka kojeg voli čovječanstvo i što ćeš im trajno ostati u srcu i biti inspiracija da nađu snagu i da prihvate nebeski zakon po kome se ljudi rađaju da bi i umirali.

Tvoj odlazak mi u Krugu 99 doživljavamo kao nenadoknadiv gubitak. Ostali smo bez čovjeka, prijatelja i dragog druga koji je bio i koji će ostati simbol Kruga 99. Znam šta Ti je značilo druženje u Krugu, ali poznato mi je i šta si Ti značio nama.
Zbog svega šta si nam podario, dragi naš Kiko, neka Ti je trajna hvala. Tvoj lik nosićemo u našim srcima. Današnjim danom odajemo posljednju poštu Tebi i istovremeno prisustvujemo Tvom ispraćaju u historiju.

Velik u svemu

2008-08-05T17:24:00.000+02:00

Muhidin Hamamdžić

Kada sam tačno prije mjesec dana uručivao Šestoaprilsku nagradu našem dragom Kiki, bio sam uvjeren da sa svojim sugrađanima dijelim sreću što konačno ispravljamo veliku nepravdu. Nepravdu prema čovjeku koji je upravo tada, izrekavši – “Svijet je pun lijepih riječi, ali samo Sarajevo ništa ne uzima, već daje” ili “Na mom putu Sarajevo je bilo dosanjana nagrada” – iskreno sa ushićenjem pokazao da mu je ovo priznanje veoma mnogo značilo. To je ujedno bilo priznanje velikom prijatelju, idealnom ocu, brižnom djedi unuka Vladimira s kojim je provodio najljepše trenutke.

Umro je, prije svega, dobar i plemenit čovjek kojega su svi koji su ga poznavali, ali i čitali i znali napamet stihove iz njegovih mnogobrojnih knjiga poezije, sretali sa radošću i povjerenjem. Opraštamo se od našeg Kike, koji je bio veliki u svemu, u poeziji i ljudskosti – posebno. Od Kike – pravog istinskog zaljubljenika u Sarajevo koje, nažalost, veoma učestalo ostaje bez ljudi koje smo sa veseljem sretali na ulicama, koncertima, sportskim događajima, u kafanama..

Poslije Davorina s kojim smo pjevali, Džamonje čije smo lucidne i znakovite priče čitali i Mirze, košarkaškog virtuoza, Sarajevo će biti još praznije bez našeg Kike, kojeg danas, veliki svjetski listovi upoređuju s najistaknutijim imenima savremene književnosti pjesništva.

Neće ga biti tamo gdje smo znali da ćemo ga sigurno zateći: na književnim večerima, svake nedjelje sa svojim prijateljima iz Kruga 99, sa članovima PEN-a i Akademije nauke i umjetnosti... Ali i u društvu običnog svijeta – poštovalaca njegove divne i osobene poezije, poštovalaca njegove ljudske veličine. Jer, Kikina umjetnost druženja nije bila ništa manja od njegove umjetnosti pjesništva.

Iza Kike je bilo njegovo Sarajevo, iz kojeg je povremeno odlazio s namjerom da pokaže drugima sve njegove ljepote i vrijednosti. Sretan je grad u kojem odrastaju i žive slični ljudi. Ali i tužan, jer je izgubio cijenjenog građanina čiju su jednostavnost življenja ali i odvažnost, voljeli i poštovali njegovi sugrađani, na čijim su se pjesmama brojne generacije inspirisale da se okušaju u pjesništvu, ali i shvatile šta je to ustvari poezija.

Imali smo privilegiju da u našem gradu živi takav čovjek, veliki Pjesnik i Bosanac, koji je pronio širom Evrope i svijeta ime našeg Sarajeva. Na tako jedan lagan i ljudski način, istovremeno tipičnim sarajevskim humorom i tvrdoglavošću, svojim oružjem – stihom – stao u odbranu kulta suživota i duha po čemu je ovaj grad uvijek bio prepoznatljiv. Opraštamo se od čovjeka koji nije samo pisao, nego i aktivno učestvovao u stvaranju istorije Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Zato mu velika HVALA.

Sarajevo, Oproštaj na groblju “Lav” 7.5.2002. godine

Moralna okomica Sarajeva

2008-08-05T17:21:00.000+02:00

Gradimir Gojer

Napustio nas je pjesnik. Napustio nas je u rijetko hirovitom i osjetljivom, ranjivom trenutku milenijuma. Otišla je na nebeski put jedna od moralnih okomica Sarajeva. Nemam bolju riječ doli da kažem: kad nam je bio najpotrebniji, kao opomena, kao životno iskustvo, kao smjerokaz u
nedođijama i mrakovima današnjice.

Kako je tačno, ljudski toplo, sa razumijevanjem i prijateljski konstatirao onaj pravednik kojem se naš Kiko pridružio, kako je za njega zabilježio njegov prijatelj a moj profesor Josip LEŠIĆ: “... Sarajlić je jedino brinuo da njegova pjesma ne ode u svijet dinosaurusa i da u ulici s njegovim imenom nikog ne zadesi nesreća...”

Takav je on bio. Čovjek, kojem je prirodno stanje stvari bilo popu reći pop, a bobu bob, skresati sve u lice, a opet ostati nježan lirik jednog lirskog neprolaza, jednog džentlmenstva europskih otkucaja.

Na Krugu 99 kojem je bez ostatka pripadao kao član obitelji, kao pater familias, Izet Sarajlić bio je onaj besjednik bez čije umne riječi nismo znali, umjeli, niti mogli krenuti u novi razgovor, progovor ili zagovor. Njemu se vjerovalo, jer on, jednostavno, nije znao iznevjeriti, nije mijenjao uvjerenja.

Pripadao je jedinoj partiji - partiji ljubavi. Njoj na pokoljenje davao je sve. Zato mjesto u aleji ljubavi, na kojem stoluje u neprolazu njegova ljubavna žudnja, nikada i niko neće moći dovesti u pitanje.

Danas je tužan dan u Sarajevu, ali i u Varšavi, Skoplju, Parizu, Tjencinu, Trebinju... Danas je dan kad ovozemaljski svijet plače za Kikom. Za sve što si dao svom Sarajevu, svom Krugu 99, svojoj obitelji, za planetarnu ljubav prema jedinoj ženi koju si volio, prema svojoj kćerki, svome unuku, prema svima tebi bliskima, prema jedinoj Bosni i Hercegovini.

Hvala ti. I spavaj tiho sa zvijezdama i među zvjezdama. Jer, tvoja zvijezda nikad zgasnuti neće, dragi naš Kiko.

Otišao je naš pjesnik

2008-08-05T17:20:00.000+02:00

Juraj Martinović

Cijenjeni prijatelji Izeta Kike Sarajlića i poštovaoci njegovog pjesničkog djela,

Dragi Tamara i Vladimire,

Napustio vas je vaš dobri otac i djed, sve nas je napustio naš pjesnik i kao da se svojim odlaskom i sam vratio u jednu od možda najdražih mu pjesama Tvrtkovu ulicu, u tu sveobuhvatnu metaforu ljudske prolaznosti, ali i bespovratnog iščeznuća jednog svijeta kojem je Kiko svim svojim bićem pripadao. Rodio se prije sedamdeset dvije godine u Doboju, ali, kako je govorio, slučajno, jer mu je otac radio na željeznici. Svojim pravim rodnim gradom smatrao je Trebinje, “posljednji na cijelom svijetu grad u kome su svi Sarajlići još bili živi”. Rekoh “rodni grad”, a ne zavičaj, ne samo stoga što je Kiko tako naslovio svoju pjesmu, već prvenstveno zato što mu je pravi zavičaj bilo Sarajevo, grad “u kome i kiša kad pada nije prosto kiša” i u kojem su mu i topole sugrađanke koje razumiju njegovu bol.

U Sarajevu živi od 1945. godine. Tu će završiti gimnaziju i studirati na Filozofskom fakultetu, raditi kao novinar i urednik. Tu će objaviti svoje prve stihove u kojima je uobličeno trebinjsko ratno iskustvo usredotočeno na smrt starijeg brata Eše. Ova lična tragedija će u kultnoj pjesmi Rođeni 23, streljani 42 dobiti globalne razmjere utemeljivši središnju idejnu konstantu cjelokupnog Sarajlićevog poetskog stvaralaštva: ideju ljubavi suprotstavljene smrti i destrukciji, ljubavi koja je intimno doživljena, ali i kadra obuhvatiti cijeli svijet.

Ljubavlju je određen i pjesnikov odnos prema Sarajevu. U Sarajevu je prvi put doživio i cijelog života živio svoju jedinu istinsku ličnu ljubav, što je bilo dovoljno da se rodi i razvije ljubav prema gradu. Na Sarajlićevoj poetskoj topografskoj karti Sarajeva ključne su tačke mjesta njegovih intimnih doživljavanja: Tvrtkova ulica, Vilsonovo šetalište, Miljacka, posebno Drvenija, most koji je spajao mušku i žensku gimnaziju, te, dakako, “Cvitković”. U istoj mjeri u kojoj su se pjesnik i njegovo Sarajevo mijenjali, draga su se mjesta pomjerala u prošlost jačajući osjećanje sjete i nostalgije za minulim. I moramo stoga vjerovati u Sarajlićevu iskrenost kada je prije samo nekoliko dana rekao kako mu je od svih nagrada, a primio ih je mnogo i značajnih međunarodnih, najdraža šestoaprilska, koja mu je
dodijeljena sa zakašnjenjem od nekoliko decenija i, na žalost, u posljednjem trenutku.

Međutim, pored sve te ljubavi, dobro znamo da Kiko nije bio nikakav zavičajni pjesnik. Njegovo je Sarajevo, kao i njegova poezija, kao i on sam, bilo širom otvoreno i kadro da u svoju žižu privuče i Nevski Prospekt, i most Mirabo, i Brandeburšku kapiju, i Aleksandrovski park, i Trg Svetog Marka, i Vaclavske namjesti... Da i ne spominjem čitavu galeriju historijskih ličnosti i suvremenika, Kikinih prijatelja rasutih širom svijeta.

Širina i otvorenost pjesnikovog duha, koja prožima čitavo njegovo stvaralaštvo ukidajući mu sve prostorne i vremenske granice, na još je jedan poseban način odredila njegovu poeziju. Za Sarajlića, naime, pisati poeziju značilo je komunicirati. Zato su njegovi stihovi jasni, jednostavni, neposredni, bez suvišnih ukrasa i razvijenije metaforike, bez svega, dakle, što bi moglo otežati komunikaciju i razumijevanje. Zato mu je svaka od tridesetak knjiga širila krug čitalaca i, zahvaljujući brojnim prevodima na mnoge svjetske i manje strane jezike, daleko preko svih jezičkih barijera.

Takvo shvaćanje poezije i takvo stvaranje poezije moralo je biti utemeljeno u snažnom osjećanju ljubavi i dubokom vjerovanju u dobrotu i plemenitost čovjeka i svijeta, kao i u moć i svrhovitost pjesničke riječi. Ako je pobjeda nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, kojom su bili određeni Sarajlićevi pjesnički počeci, ali i čitav njegov život i cjelokupno stvaralaštvo, budila nadu u mogućnost svijeta izgrađenog na ljubavi, što je osmišljavalo i samu poeziju, potonji razvoj civilizacije tu nadu je sve više potirao. Otuda su s vremenom u Sarajlićevoj poeziji sve prisutnije gorčina i izvjesna rezignacija, da bi posljednji rat konačno razbio sve iluzije, pa i onu o definitivnom porazu zla i fašizma u sukobu s čovječnošću.

Prirodna i, rekao bih, zakonomjerna posljedica tog iskustva bila je Knjiga oproštaja, kojom se pjesnik oprašta ne samo od dragih osoba koje su ga napustile, nego i od čitavog jednog svijeta koji je uvijek bio prisutniji u Sarajlićevoj viziji i njegovoj poeziji nego u stvarnosti. Tom se knjigom pjesnik oprostio i od nas, prisiljenih da i dalje živimo u svijetu koji je on uporno i energično odbijao da prizna za svoj, obraćajući mu se uvijek s gorčinom, a često i sa sarkazmom.

Svijet kakav si gradio svojom poezijom, nikada nećemo doživjeti, a ni onaj koji si, izgubivši vjeru u budućnost, vidio u prošlosti u stvarnosti nikada nije bio onakav kakvim si ga predstavljao i pjesnički dočaravao. Ali, ljepota te iluzije koju si nam svojom poezijom ostavio učinit će nam i ovu našu stvarnost ljepšom i podnošljivijom. Hvala ti na tome!

Sarajlić i istorija

2008-08-05T17:16:00.001+02:00

Marko Vešović

Pozadugo sam, i posve uzaludno, pokušavao da nađem riječi koje, u trenutku kad se zauvijek rastajemo s Kikom Sarajlićem, ne bi zvučale prazno i besmisleno, što je možda čak neizbježno, iz prostog razloga što smo, pred smrću, svi mi analfabete. Potom sam shvatio da nisam u stanju da išta suvislo kažem ni njemu mrtvom, ni o njemu mrtvom, zato što mi oči uporno bježe od činjenice da Sarajlića više nema, i još se upornije vraćaju živu čovjeku, možda ponajprije stoga što je malo bilo pjesnika, na našem jeziku, koji su toliko predano i strasno branili dostojanstvo života, kao dobra po sebi i za sebe, bez obzira na prljavštine i užase kojim savremeni svijet kuša da to dostojanstvo sroza a taj život obezvrijedi. Sarajlić je dosljedno odbijao da prihvati stvar koja je u književnosti dvadesetog vijeka gotovo bilo obavezna: gotovo svak ko život nije smatrao besmislenim, žalosnim i nedostojnim življenja, rizikovao je da ga ne uzmu posve ozbiljno kao pisca. Pogotovo su takvi bili oni koji, kako Sarajlić reče, “u dvadesetoj, kad počnu da pišu svoje antipjesme i antidrame, / ni jedan neće propustiti da pljune po životu”. Tom “pljuvanju po životu”, koje je nerijetko bilo uokvireno punom finansijskom obezbijeđenošću, suprotstavljao se, na brojne i različite načine, takoreći svaki stih Sarajlićev.

Potom sam se prisjetio kako je Sarajlić u pjesmi “Posljednji tango u Sarajevu” kazao: “Mila, prođe i naš život veličanstveni”, i kako je, od devedeset druge naovamo, često znao reći “moj čarobni život”, a ponekad i “naš čarobni život” kad se sjećao predratnoga vremena. Pa sam sjeo da iščitam tri toma njegovih, nedavno izašlih sabranih djela, ali ne s namjerom da na brzu ruku, u prigodne svrhe, sklepam sud o njegovoj poeziji, nego da u njoj potražim dokaze da je taj život bio “veličanstven” i “čaroban” u trenutku kad je življen, a ne naknadno, kad je već prošao i kad ga njegova nepovratnost čini “čarobnim” i “veličanstvenim”. Bilo bi ovdje preopširno govoriti o svim vidovima života kao čarolije u njegovu pjesništvu, stoga ću se pozabaviti samo jednom stvari. Začudilo me, naime, koliko su, u njegovim pjesmama, čarolija i ljepota neodvojivi od onog što bi trebalo da ih uništi, da ih ismije ili utjera u laž. Trebalo je imati i smjelosti i snage da s posegne za ljepotom i čarolijom u vijeku koji je u stanju da nam pruži spisak sramota ljudskog roda mnogo iscrpniji nego u svim prijašnjim stoljećima.

Sjećajući se prizora iz svog djetinjstva, pjesnik kaže: “kad smo u Trebinju / na italijanskim biciklima, /dječaci, / jurili prema Begovom mlinu. /Čak ni okupacija nije smetala našoj sreći”. Ovo nisu samo stihovi o veličanstvenoj slobodi djetinjstva, koju ne čini manje nego više veličanstvenom fakt da su bicikli italijanski, i vjerovatno ukradeni. Ovo su stihovi koji sadrže osnovnu formulu ljudskog iskustva od koga živi ponajbolja Sarajlićeva poezija: djetinja sreća i okupacija, koliko god poriču jedna drugu, ovdje su u isti mah nerazdvojne onako kao što su, u njegovoj pjesmi, nerazdvojni “anđeli i ubice” koji postoje “pod zajedničkim nebom”, ali i onako kao što su, u poeziji Lojzeta Krakara, nerazdvojni “zvijezde i nebesa” od logora Buhenvald u kojem je taj slovenački pjesnik bio tri godine. Riječ je o čaroliji i ljepoti otetoj od svijeta koji ih, svojim užasom ili svojom banalnošću, učini nemogućim. “Između tebe i mene stajaće uvijek Linija Mažino, / između mene i tebe stajaće uvijek Sjen Minulih Stradanja” , kaže Sarajlić u jednoj od svojih najpoznatijih ljubavnih pjesama. Ta “Linija Mažino” i “Sjen Minulih Stradanja” dio su ljubavi, neodvojivi od nje, gotovo da kažemo njen su zalog, a u svakom slučaju djeluju kao surov mlaz istorijskog svjetla koji osvjetljava dublju prirodu te ljubavi.

A na početku pjesme “Jekovac” Sarajlić se prisjeća kako su on i njegova draga nekad “U našem lijepom mjesecu maju / znali gledati naš tihi velegradić kao na dlanu”, i “razmišljati naglas / u kojoj ćemo od kuća doživjeti starost, / običnu zasluženu kostobolnu starost”. Ta mješavina sačinjena od majske ljepo-te, tihog velegradića, starosti i kostobolje, ta proljećem uokvirena priča još mladih ljudi o budućoj kostobolji za koju se ironično kaže da je “zaslužena”, otprilike onako kao što se kaže za penziju da je zaslužena, ali i kao da nagovještava pomalo surovu primisao besmrtne mladosti da onaj ko dozvoli sebi da ostari i jeste zaslužio kostobolju, sve ovo nagovještava nešto važno i o ovoj pjesmi i o ovoj poeziji: čarolija svijeta, i lirski ushit pred njom, uvijek su ugroženi, ili su bar stavljeni na ozbiljnu kušnju svim onim što im je neprijateljsko, što prijeti da ih ubije. Potom pjesnik prelazi na sadašnjost:

Sad imamo prednost da govoreći i o lišću govorimo o sebi,
i kad ti kažem
Gledaj, doletjele su svrake prve jeseni –
to je produžetak onog istog razgovora, onih istih Volim
kad smo u našem lijepom mjesecu maju
dolazili u tu malu kafanu na brijegu
i gledali pod sobom naš surovi velegradić kao na dlanu.

Kao što vidimo, “velegradić”, koji je na početku pjesme bio idilično “tih”, na kraju pjesme je postao “surov”. Nekadašnjem mladalačkom pogledu na grad, sa početka pjesme, na njenom kraju se priključio današnji pogled zrelog pjesnika, i ovaj amalgam tišine i surovosti sadrži najboljeg Sarajlića: njegov velegradić nije postao manje tih zato što je surov, niti manje surov zato što je tih, jer je to dvoje ide zajedno kao što idu zajedno i sadašnja priča o “jesenjim svrakama” i pjesnikov nekadašnji ljubavni zanos, dajući obrazac punog iskustva. Te svrake kazuju štošta i o jeseni u svijetu i o jeseni u čovjeku: minuli zanos, sabijen u glagol “Volim”, prirodno se produžuje i nastavlja u prozaičnim svrakama uz koje obično vezujemo brbljivost. Jer pjesnik i njegova draga na početku vlastite jeseni mnogo više su uključeni u svijet, mnogo više su dio cjeline nego u mladosti, stoga “govoreći o lišću govorimo o sebi”, stoga se i priča o jesenjim svrakama prirodno sliva sa mjesecom majem iz mladosti.

Na sličan način, u pjesmi upućenoj Tanji Savičevoj, djevojčici i autorki dnevnika koja je umrla od gladi za vrijeme opsade Lenjingrada, Sarajlić kaže: “O, kad bih mogao / u pismu bih ti poslao sve najbolje godine čovječanstva”. Nije pretjerivanje to što pjesnik, u svom obraćanju Tanji, poseže za cijelim čovječanstvom, za svim najboljim godinama koje je proživjelo, jer to nije samo njegov način da jedno dijete obešteti za patnju, nego i da odmjeri užas onog što je lenjigradska djevojčica vidjela i doživjela, da ga odmjeri i da mu se suprotstavi. U tome je srž Sarajlićevog pjesničkog iskustva: ne zaboraviti “najbolje godine čovječanstva” dok govoriš o najgorim, i obrnuto. Odmjeriti najbolje najgorim, i obrnuto. Ili kad se obraća starcima Pariza, u istoimenoj pjesmi, savjetujući ih da “idu u Provansu”, pjesnik im obećava da će tamo imati “svoje jesenje sunce od četrnaest karata”. To je sunce toliko dragocjeno upravo zato što je jesen i ovdje i ljudska i provansalska. Ovo nije samo pohvala ljepoti provansalskog jesenjeg sunca nasuprot pariskom, nego i pohvala staračkim očima koje su u stanju da zlato sunčevo vide i dožive kao četrnaestokaratno. Ili pogledajmo ovaj odlomak iz pjesme bez naslova:

Jer sve što jeste – tu je, u njegovom paklenom trajanju.
Domovina. Ljubav. Zvijezde. Protivnici.
Ovo je jedino stoljeće u kome ću bolovati od mržnje,
od sebičnosti.
Ovo je jedino stoljeće u kome mogu da ti kažem Volim.
U njemu svi moji rokovi. Svi okovi. Svi rastanci. Svi lanci.
Sve moje veze sa svijetom. Sve breze. Sve presude. Sve laži.
Zadržimo ovo stoljeće barem nekoliko večeri.
A onda zajedno s nama nek ide u otpad ili u muzej.

Možda se nigdje u Sarajlićevoj poeziji, kao u ovim stihovima, tako oštro ne ogleda doživljaj svijeta kao “paklenoj trajanja”, u kojem ipak postoje breze, i nad kojim ipak sijaju zvijezde. Sijaju, zapravo, skupa sa ljubavlju. Možda pjesnikovom “Volim” i vjerujemo bezrezervno upravo zato što nije prećutao ni mržnju i sebičnost, koje naziva bolešću. Sklop tog svijeta pjesnički snažno živi u stilu nabrajanja u njem se rimuju “rastanci” i “lanci”, “rokovi” i “okovi”, i u kojem je ljubav stavljena skupa sa “zvijezdama” i “protivnicima”, a “veze sa svijetom” i “breze” zajedno sa “presudama” i “lažima”. Na kraju iskrsava sasvim trijezna pjesnikova svijest da je njegovo stoljeće, zapravo njegovo doživljavanje vlastitog vremena, zrelo da “ide u otpad ili u muzej”. Što neće okrnjiti pjesnikovu vjernost takvom doživljaju. Kraj je zapravo izboren, jer je uvijek išao protiv glavne struje zbivanja u savremenoj književnosti. U odličnoj a nedovoljno uočenoj i hvaljenoj pjesmi “Uspomeni Marka Markovića”, Sarajlić kaže:

Život je tekao jednako pun i pust.
Naš bespomoćni život koji će tek sutra dobiti zvanje
besmrtnoga.

Cjelokupno pjesništvo Izeta Sarajlića suprotstavlja se modernoj navici, nesumnjivo i modi, da se u književnosti od cijelog života uzme samo pustoš i to se potom proglasi za jedinu istinu, od toga se uobličava slika svijeta. U sarajlićevsko osjećanje života kao nečeg čarobnog podjednako legitimno ulaze i noć i pustoš, i bespomoćnost i besmrtnost. Taj skok od prozrenja da je čovjekov život nešto bespomoćno pred silama koje ga određuju i kroje pa do slutnje da će taj i takav život sjutra ipak postati besmrtan, predstavlja jedan od trenutaka u kojem je Sarajlićev doživljaj svijeta zadobio najčistiju poetsku kristalizaciju. Jer nije na koncu previše važno da li će taj i takav “bespomoćni život” u našim vlastitim oči izgledati besmrtan zato što je prošao, ili će, pak, zato što je lirski preobražen i zadahnut smislom, takav izgledati u očima onih koji će sjutra doći. I svakom slučaju, biće dignut na višu razinu. Kao što je značenje ljubavi dignuto na najvišu razinu u ovim stihovima:
Opet jedna noć u kojoj te gubim
kao bataljoni Rostov, Berlin, Roterdam.

Nije dovoljno reći da se ovdje radi o hiperboli koja gubitak ljubavi silno uvećava, dajući emociji planetarna obilježja, ali je i projektujući na platno istorije, čime joj drsko podaruje povijesni značaj Nego možda ponajprije riječ o sudbini ljudskih osjećanja u vremenu gdje je jezik rata postao gotovo prirodan jezik ljubavi koja, naprosto, ne može da pobjegne, nema gdje da se skloni od istorije, uprkos tome pjesnik poziva draganu da iz te istorije pobjegnu. Prisiljavajući vlastitu emociju da se ogledne u ratnim prizorima, Sarajlić je, i ovdje, od svog života stvarao onu vrstu poetske čarolije koja izgleda oteta od ljudskog vremena u kojem je pjesnik osjećao kako se “svirepo smanjuje rastojanje između pjesme i koraka”. Na tom naporu da svoju pjesmu održi na što je mogućno većoj udaljenosti od krika zasnovana pjesma “Bluz”, za mene jedna od najboljih Sarajlićevih pjesama, kojom ću završiti ovo slovo:

Bilo bi zanimljivo znati
kuda će poslije naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati
hoće li poslije nas pod platanima kisnuti naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati
hoće li i dalje kao za naših života hitati jedna drugoj naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati
šta će u proljeće osjećati naše duše.

Bilo bi zanimljivo znati
kako će bez očiju razgovarati naše duše.

“Bilo bi zanimljivo znati”, uporno ponavlja pjesnik, i ovim posve običnim govorom kao da suzbija, razlaže stravu smrti, a u isti mah kao da odbija uozbiljenu pozu metafizičara zapitanog o onostranoj tajni. Moglo bi se reći da je i ovdje lirska čarolija oteta od iskustva u kojem svaka čarolija gasne.
Riječ održana 7. maja 2002. godine na komemoraciji Izetu Sarajliću u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Pjesnik u čistilištu

2008-08-05T17:14:00.001+02:00

Sinan Gudžević

Prije sedam godina za izdavanje Sarajlićevih Izabranih djela udružila su se bila tri izdavača, dvije krasne knjige, tvrdi uvez, na omotu pjesnik sa rukama u džepovima, naklada četiri hiljade primjeraka. Drugi tom tih djela završava se pjesmama u prozi, a među njima najzadnja ima naslov “Posljednja posjeta našoj kući u Trebinju”. To je potresan zapis o pustoj roditeljskoj kući, neposredno pred dolazak mehanizacije koja će je srušiti kako bi se ondje mogla podići benzinska pumpa. Svoju kuću pjesnik zatiče pretvorenu u divlji javni nužnik, sa ljudskim izmetom po onoj sobi gdje je umro pjesnikov najmlađi brat i sa tragovima ljudske razularenosti po prostorijama gdje je porodica živjela osam godina. Taj zapis jeste u neku ruku simboličan uvod u vrijeme koje će nastati izmedu tih Izabranih i ovih Sabranih djela. Strašna ljudska razularenost i šovinistička histerija ostavile su svoj smrad po čitavoj Bosni.

Sabrana djelaIzeta Sarajlića izlaze sada kod izdavača koji u doba izlaska zabranih djela nije ni izdavao knjige, izlaze u zemlji čije se granice ne mogu ni pokazati na zemljopisnoj karti, u zemlji u kojoj je do nedavno broj koncentracionih logora vjerovatno nadmašivao broj škola, a broj logoraša bio mnogo veći od broja mogućih čitalaca. U podijeljenoj i poharanoj zemlji Bosni u upotrebi su najmanje tri pravopisa, a među Bosancima nema nikakve saglasnosti ni o tome kako se zove jezik kojim govore. U slučaju Sarajlićevu bilo bi smiješno baviti se pojmom “sabrana djela” ili se baviti ičim od onoga što se uz sabrana djela na nesretnom novoštokavskom jezičkom prostoru uobičajilo da veže i odvezuje, te kome se i kada se izdaju, te šta od vrijednosti te šta od laži ona tovare na hrbat autorov. Valjalo bi, međutim, reći kako nema nade da iziđu istinska sabrana djela Sarajlićeva. Jer njegova sabrana djela nisu samo njegove štampane knjige. Djela Sarajlićevih ima usmenih i nezapisanih barem isto koliko i zapisanih. A za ta “usmena” djela nema nade da bi mogla kad izaći, zato što bi valjalo za njih tražiti svjedoke, a mnogi su umrli, a mnogi rasuti po svijetu, a neki su bespovratno nedostupni, jer su se vrgnuli u ratne zlotvore ili zločince. A kad bi nekako, recimo, izišla, tek tada bi se dala gradi- ti valjana slika o liku i djelu našega pjesnika iz Sarajeva. Priznajem svoje ubjeđenje da bi uz njegova pisana jako dobro pristajala i ta usmena djela. Sarajlić u tome nije čest, već je rijedak slučaj: jer mnogim bi pjesnicima prije štetilo nego koristilo izdavanje svega onoga što su kad rekli.

Sarajlić je nekako takav da je usmen nekako jednak sebi pisanome, da zapravo i nema razlike između onoga što govori i onoga što piše, bez štete se ne da jedan od drugoga razdvojiti. Ovdje bi svakako valjalo pribrojiti i ono mnoštvo stihova odbačenih, kojih se i sam sjeća u jednom od svojih Pisama, nastalih prije dvadeset i pet godina:

Ja ni prošlu pjesmu završio nisam
a već bi nova – da je pišem htjela.
Od mojih bačenih u koš rukopisa
neko bi izdao sabrana djela.

Tu nerazdvojivost Sarajlićevih djela poznajemo mi koji znamo pjesnika Sarajlića lično, neko ovo neko ono, sam pjesnik ih i nema na okupu, te ona, u neku ruku više pripadaju nama nego njemu. U ta djela (osim više puta izdavane knjige memoarske proze “Koga će sutra voziti taksisti”, koja ovih dana, u svojoj konačnoj verziji treba da izađe u izdanju splitskog Feral Tribunea, zbog čega je i nema u ovom trotomniku) spadaju razgovori i kafane, šetnje i putovanja, pjevanja i igranja, susreti i dopisivanja. A njegove književne večeri! Početkom septembra ove godine, u Crikvenici, na ljetnoj školi demokratije, oko stotinu i pedeset polaznika došlo iz svih krajeva donedavne Jugoslavije, treći dan književno veče Sarajlićevo. On govori svoje Oproštaje, a barem pedeset slušalaca plače, među njima i jedan književni kritičar. Poetika usmenoga Sarajlića ista je ona onoga pisanoga: ljudsko bratimljenje, dostojanstvo čovjekovo i antifašizam. Izet Sarajlić je grlilac ljudskosti i ljudskih vrijednosti, humanista bez ikakvih tajnih i javnih alternativa. Brata su mu Eša strijeljali italijanski fašisti,1942. godine, a Izet je čitav svoj život razvijao i njegovao svoju ljubav prema onoj Italiji za koju je Sjenkjevič rekao da je druga domovina svakom pravom pjesniku. Šta je govorio prije rata u Bosni, govorio je i za rata i iza rata. Izet Sarajlić je jedna od rijetkih neobrukanih glava u bosanskom ratu. Našav se u strašnoj ratnoj sarajevskoj stvarnosti, životareći pod sablasnom opsadom grada, trpeći do neizrecive poniženosti i beznadnosti, ostavši bez obje svoje sestre, on nijednog časa ne bježi u nacionalističku histeriju. Ako se poharana zemlja Bosna ikako može održati na okupu i oporaviti, onda se za taj okup i oporavak moraju pitati ljudi kao Izet Sarajlić. Bez takvih nema Bosne, kao što nema kuće bez prozora.

Sarajlić je u Jugoslaviji bio jedan od najpoznatijih i najvoljenijih pjesnika. Njegova pjesnička domaja prostirala se od Struge do Bleda, a mjera njegove slave bila je mnogo veća od jugoslavenskih prostora. On je tom kultumom prostoru pripadao svim svojim bićem i svojim stihovima.

A svojim izrazom on je tu pripadnost oplemenjivao. No Jugoslavija njemu nije bila krava muzara. Nikakvo mlijeko, nikakav sir, niti kakav drugi smok, čak ni surutku on od svoga jugoslavenstva nije niti zahtijevao niti skupljao. To njega čini različitim od golemog broja onih koji su se od svoga jugoslavenstva okoristili. To su oni koji su se, čim su šovinističke ortodoksije zavele pljuvanje po jugoslavenstvu, proklamujući etničko čistunstvo i čišćenje, začas prometnuli u barjaktare nacionalizma i mržnje, bestidno se i hipokritički svrstavajući u poslušnike novih zlotvornih vođa. Mnoge od njih poznajemo lično, pili smo s njima i pjevali, loptali se i dopisivali, išli na more i kumovali na svadbama. Nisu to nikakvi Gebelsi, nikakve neznane i poludemonske izmitologizovane spodobe, ne, to su sve pjesnici naši pitomi i slatkorječivi, iza čijih ograda zubnih svaki čas lijetaše jugoslavenska bajka, bratstvo, jedinstvo i sve ono multikulti. A u kakve su se zvijeri obretnuli! A kako su se samo obmuli te narodom i pjenom državotvomom usta svoja opjenili! A kad je zaratilo, ti dojučerašnji jugovići, koji drugih goveda do jugovićkih ni znavali ni čuvali nisu, jal su zalegli iza topova ponad grada, jal su iz svojih drugih prijestolnica i prvostolnica stali poručivati kako je suživot i miješani brak zlo da ga grdega nema, jal su krenuli dinit i imanit i proklinjati svaki vlahaluk.

I tako dalje, a Izet Sarajlić ostao što je bio i gdje je bio. I napisao takav i odande ovo:
Umiremo.
Umiremo strašno brzo
i strašno ružno
u ovom gradu
na kraju vijeka,
na kraju ljubavi...

Svojim činom Sarajlić je obrnuo u suprotnost onu riječ Adornovu, da je lirika poslije Aušvica barbarstvo; lirika je, po Sarajliću, ono što poslije Aušvica pouzdano nije barbarstvo. Bez obzira na sve naknadne korekcije i revizije, Adorno se svojom presudom puno zaletio i mnogo okrupnio. Jer Adorno, po svemu dostupnome, smatra liriku veselom i vedrom umjetnošću. Pa bi, slijedimo li neku emotivnu shodnost, iz lirike valjda, morala biti izbačena polovina Palatinske antologije, svi oni žalni nagropci ljudima i životinjama, da samo nju pomenemo. Pa bismo, dakle, od časa kad su sovjetske čizme stupile u Birkenau, imali pisati romane, pripovijetke, filozofske i estetičke rasprave, a lirika bi bila barbarstvo. Pa bismo bili i bez Sarajlića, koji je, dakako, sve svoje stihove ispisao nakon Aušvica. A medu pjesnicima između Sutle i Timoka nema nijednoga da bi od Sarajlića više u svojim stihovima opominjao na Aušvic. Svi su njegovi stihovi u neku ruku zapravo o Aušvicu. Sva se njegova lirika bavi pitanjem dostojanstva čovjekova, “rehabilitovanjem svih ljudskih riječi”. A Sarajevo, Manjača, Trnopolje, Dretelj, Heliodrom i Srebrenica jesu naši derivati Aušvica. Sarajlićeva “Knjiga oproštaja” jeste naš pjesnički pandan knjizi “Zar je to čovjek” autora Prima Levija, zatočenika u Aušvicu. A i ta počinje stihovima.

Uvod Sarajlićevim pjesmama mislim da mi za ovu priliku nije zgodno pisati. A da čitaoca tovarim svojim utiscima i svojim da ga mišljenjem zamajavam, nalazim da je neprimjereno. Osim svega ja ovo par redova razumijem kao riječ u pozdrav pjesniku i njegovu izdavaču za ovaj dragocjeni poduhvat negoli kao uvod. Te pjesme tek čekaju na svoje proučavaoce, to jest na istinske uvodničare. Nipošto ne mislim da Sarajlićevim pjesmama ne treba uvoda ili komentara, mislim samo da im je nepotreban površan uvod bez istinskog istraživanja. Ta čarobna lakoća pisanja uvijek o istome, a uvijek zarazno i bolno privlačna. Sarajlićeve poante čekaju nekog našeg Grasijana, da ih istraži. Isto kao i elementi epigramatskoga
i epskoga u njegovim pjesmicama i pjesmama. Ili njegove figure, recimo ova zeugma:

Nekom kćerka, nekom tetka iz Rima a
nama na vrata kuca
naša zima.

Motiv revolucije, tako moderan, a tako jedinstvenu Sarajlićevu postupku, posebna je tema za buduće istraživače. Sarajlić je, poslije neznanog pjesnika “Hasanaginice”, najčitaniji bosanski pjesnik svih vremena. Kriterij za to jesu prevodi njegovih stihova na druge jezike. A koji bi drugi kriterij bio mjerodavan? Prije rata Sarajlićeve knjige stihova izišle su na ruskom, na engleskom, na turskom, na litvanskom, da samo ove jezike pomenem, a “Knjiga oproštaja” već je prevedena i izišla na francuskom, makedonskom i italijanskom jeziku. Što je njegovo mjesto u bosanskoj književnosti ili zastupljenost u današnjim đačkim čitankama daleko ispod njegova ugleda van srpsko-hrvatskih izoglosa, posljedica je njegova načina življenja i njegova poimanja pjesničkog umijeća, dakako i njegova odbijanja da se svrsta u aktualnu ideološku vrstu. On se poslije decenija svoje slave i poslije ratnog pakla nalazi sada u književnom čistilištu.

Tamo ga je, bez ikakva njegova grijeha, smjestila sudija današnja. Sarajlić u tome nije sam, njegovu sudbinu okusili su Aragon i Elijar i mnogi drugi u vremenima teških historijskih promjena. Sarajlić je, za razliku od rulje jugoslavenskih komunista, bio i ostao onaj koji svoja ubjeđenja nikada nije ni
miješao ni jednačio sa dogmatizmom. Njemu će se, kao i svakom istinskom majstoru u tom čistilištu, čitaoci morati vratiti.

U Zagrebu, oktobra 1997. (Predgovor “Sabranim djelima”, 1-3, “Rabic”, Sarajevo, 1998.)

Izetu Sarajliću

2008-08-05T16:52:00.000+02:00

Predrag Matvejević

Tražio sam danima jedno staro pismo Izetu Sarajliću, “pisano 20.marta 1996. iz Pariza, na mašini koja nema naših slova”. Negdje sam ga zaturio, zagubilo se. Jutros – u Rim, trećega maja 2002. godine – nađoh ga, slučajno, prebirući po nekim starim papirima. Obradovah se. Odlučih da ga ponovo pošaljem Izetu – i on ga je možda zametnuo u ratnom metežu. Znao sam da boluje. Razgovarali smo dva-tri dana prije toga telefonom. Već je bio izišao iz bolnice. Bilo mu je bolje. Javio mi se iz svoje sobe. Htjedoh ga razonoditi “pastišom njegovih pjesama”. Ta tko se još time bavi! U času kad pođoh na poštu zazvoni telefon.
Zove iz sarajevskog “Kruga 99”, pjesnik Slavko Šantić. “Omro Izet. Sinoć”. Ne umijem pisati prigodne govore. Sve što bih mogao reći u ovom trenutku nalazi se u jednom pismu “napisanu na mašini bez naših slova”. I naslov i post scriptum već su tada bili sročeni. Prepisao sam sve učitko.

ČAJNE RUŽE

Rijetko sam poklanjao ruže. Žao mi ih bilo brati, a dugo ih nisam mogao kupovati. Malo je bilo cvijeća u našem djetinjstvu, Izete. Po poljima i livadama raslo je samo ono divlje. Za vrijeme rata, onog pretprošloga, lakšeg od ovoga, u Mostaru se nosilo umjesto buketa cvijeća fišek šećera ili kahve. (Moja komšinica
Hatidža, koja me čuvala dok sam bio mali, rekla bi da je to “pešćeš“ ili “peškeš“.)

Poslije, kad je bilo svega više, ponekad dosta, nikad previše, ponijeli bi također komšiji i prijatelju, u Mostaru kao i u Sarajevu, i po jednu-dvije jabuke ili naranče, za jetima i bolesnika. Moja baba Vida, vrijedna i čestita žena, iz Čitluka rodom, držala je do toga. Po dobru je pamtim, govorila je: “Takav je adet, ne možeš, sinko, otići komšiji i prijatelju bez pešćeša”.

Da, Izete, ruže su za nas bile luksuz.

Vidio sam u Sarajevu, kad dođoh da obiđem tebe i naše drugare u nevolji, vrijedne su ruke sadile po avlijama i balkonima, kraj luka i kupusa, pokoji cvijetak. Rijetko je bilo cvijeće na Bembaši, prošle zime dok se pucalo s Pala po vama.

Ni na grobovima ga nije bilo, tek stručak ponegdje.

Kad ponovo navratim u šeher, potražit ću, naći ću već negdje buket onih ruža koje su nekad Rusi zvali “čajnim”. Poći ćemo tiho na grob tvojih sestara, koje obje izgubi baš u ovom ratu, do Raze koju sam znao i volio i Nine koju nikad nisam susreo.

Ostavit ćemo im čajne ruže na uzglavlju. Nastojat ćemo da se ne rasplačemo (ne bi valjalo da nam vide suze).

Pišeš mi kako si navikao oduvijek da budeš bratom, a, eto, odjednom ostao si bez sestara. Kako ćeš sad? Ali, ako ti baš treba brat, tu sam, Izete kućo. Ta i ja sam plakao za tvojim starijim bratom Ešom i njegovim drugovima, “rođenim 1923, streljanim 1942”.

(Pokušao sam, kao što vidiš, oponašati tvoje pjesme, ali ne ide, samo ti
umiješ tako.)

P. S.

Uspjeli su – “oni koji mrze”, kako ih zoveš, koje i po imenu spominješ u svojoj posljednjoj knjizi. Jesu uspjeli u koječemu, ali ne u svemu: nisu rastavili Sarajliće i Matvejeviće. Nas i našu raju. Nije najvažnije što nismo većina, nismo ni prije bili. I ne treba nam. A nismo navikli ni pobjeđivati. Šta će nam.

Tvoje knjige – “šaljem dalje”.
Tvoj
Predrag Matvejević

Planeta Sarajlić

2008-08-05T16:48:00.001+02:00

Slavko Šantić

Napustio nas je zauvijek, ali samo fizički, pjesnik Izet Kiko Sarajlić. A upravo proteklih dvije-tri godine ili samo nekoliko zadnjih mjeseci taj naš veliki pjesnik doživljavao je nezapamćenu evropsku promociju, koja bi, da je bilo sreće, možda završila i na onom kultnom mjestu sveopće moderne ljudske slave – među laureatima Nobelove nagrade. Serija velikog broja izdanja njegove poezije na više evropskih jezika i čitavog niza nagrada i priznanja (na primjer, po ko zna već koji put u Italiji, gdje mu je dodijeljena velika književna nagrada “ALBERTO MORAVIA” i titula počasnog građanina Grada Salerna!) završila se, samo nekoliko dana prije njegove smrti, dodjelom Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. U Salerno nikad više neće stići, kao, uostalom, niti bilo kud drugdje. Ali, Kiko je stigao tamo gdje je nezaustavljivo želio da stigne – na groblje “Lav”, da ponovo sretne svoju ogromnu i jedinu ljubav – Idu, Mikicu Kalaš. Ovaj, bez ikakve sumnje naš daleko najprevođeniji pjesnik sigurno je zaslužio epitet iz naslova ovog teksta, jer je njegova poezija doista postala pojava od planetarnog značaja i od planetarne uloge.

Svoju prvu, mladalačku knjigu poezije objavio je već strašno daleke 1949. godine (“U susretu”), ali njegova poetska slava doista započinje zbirkom “Sivi vikend” (1955. godine) i otada je Izet Sarajlić, kako kaže jedan njegov prijatelj po peru, postao “vršnjak svih generacija”. Otada do danas objavio je nekoliko desetina zbirki poezije, gradeći jedan osobeni poetski svijet, ali i jednu vlastitu poetiku, koja je, zahvaljujući Sarajlićevoj ljudskoj i umjetničkoj dosljednosti, postala, zapravo, kultna književna pojava ne samo na ovim našim geografskim prostorima i u ovim našim “malim” jezicima, nego bukvalno i u planetarnim razmjerama. Njena nesvakidašnja “dokumentarnost”, tj. neodvojivost od svakodnevnog života, ali više od svega Sarajlićeva fantastična, zarazna, neugasiva energija ljubavi kojom je ispunjena njegova poezija i koja se neodoljivo prenosi na svakoga onoga ko makar samo jednom s njom stupi u kontakt, učinili su od ovog pjesnika velikog, danas bez sumnje najvećeg barda ljubavne poezije, neophodne svakom čestitom ljudskom biću, neophodne kao voda koju pije i zrak koji udiše.

Doista, na prostoru bivše Jugoslavije i danas bi bilo nemoguće naći i jednog živog, a imalo obrazovanog čovjeka, od najmlađeg osnovca do čovjeka duboke starosti, koji nije pročitao, čuo ili čak naučio napamet makar jednu Sarajlićevu pjesmu. Već čitavo pola stoljeća ovaj pjesnik pripada ljudima na način jedne apsolutne opsjednutosti i fascinacije njegovom lirikom – mnogi su izjavljivali vlastitu ljubav citirajući njegove stihove, mnogi su svoje radosti i svoje patnje obogaćivali ili ublažavali njegovim riječima, mnogi su (nije pretjerano reći) možda i doslovno preživljavali kad im je bilo najteže i kad su u Sarajlićevoj poeziji nalazili pouke iz ljubavi i motive za hrabrost. Sve se to dešavalo zato što se i u njegovoj poeziji “ljubav zaista dešava, kao što se u njoj dešava i sam život”. Tim riječima je jedan kritičar možda najpotpunije, najtačnije i najpreciznije sažeo ljudsku i poetsku sadržinu Sarajlićeve (po)etike. Jedan drugi njegov poštovalac napisao je kako je Sarajlić, za njega, postao “aristokrata duha”, čija je poezija “uspijevala da udahne smisao našem prečesto obesmišljenom životu”.No, Sarajlić je već davno, jako davno, kao malo koji pjesnik našeg vremena, prešao granice vlastitog jezika i vlastitog podneblja. On je svojom poezijom definitivno, bar u našim svijestima, srušio onaj famozni mit o malom narodu i malom jeziku. Pokazao je, najprije, da je poezija, kao i sam život, stvar duha, a nikako pitanje pukih vještačkih konvencija i vještačkih kriterija. Poezija, i kad je pisana na tzv. malom jeziku, može (kako to njegov “slučaj” pokazuje) postati vlasništvo svakog čovjeka i razumljiva svakom čovjeku, čak i u svakoj vrsti prevoda, ako u sebi ima univerzalne ljudske i etičke vrijednosti. Prevedena na više od pedeset jezika svijeta (“velikih” i “malih” jezika!). Sarajlićeva poezija u svima njima jednako ma njima jednako opčinjava jednostavnošću, a zapravo dubinom svoje misaonosti i fascinantnom strašću voje ljubavi, humanosti, toplote, nježnosti, vjernosti. No, ona jednako opčinjava i Gorčinom Sarajlićevog pjesničkog i životnog straha za sudbinu ljubavi i čovjeka na ovoj našoj Planeti Zemlji, za sudbinu civilizacije, kulture, moralnosti, ljudske odgovornosti u svemu tome. Izet Sarajlić je, i u vlastitom životu, pa i u svojoj poeziji, izuze- tno moralna ličnost. Nostalgičar po vokaciji, Sarajlić je uvijek bio i dosljedni antifašista, antinacionalista, antišovinista. S razlogom je jedan kritičar, a zapravo neskriveni poklonik njegove poezije, napisao o njemu i ovo: “Sarajlićevi stihovi će dugo kroz istoriju proganjati one koji su počinili zlodjela, i svakako ubitačnije od internacionalne justicije. Možda će i zločincima Sarajlić oprostiti, ali oni neće moći zaboraviti to što im je Sarajlić oprostio. Oni koji su ubijali Bosnu, tako će vječito bježati od pjesnika Izeta Sarajlića. Azil im niko neće dati osim što će im Dante otvoriti vrata Pakla. Ubicama Bosne prijatnije će biti i u Paklu da slušaju vatrene vulkane, nego da čuju makar i jedan jedini Sarajlićev stih.”

Namjera ovog teksta nije, niti može biti da iskaže cjelovitost Sarajlićevog ljudskog i pjesničkog lika. Ali, ovu gornju misao navodim namjerno i s velikim razlogom. Izetu Sarajliću pripala je, eto, i ta velika nagrada, koja nosi ime velikog čovjeka, književnika i antifašiste Alberta Moravije. U Italiji, Sarajlićevoj drugoj domovini, nisu mogli učiniti veće priznanje Sarajliću, ali ni toj velikoj nagradi dati veći dignitet od činjenice da će baš Sarajlić biti njen nosilac. I pravedno, i moralno, i časno u isti mah! Taj veliki čovjek i pjesnik, Izet Kiko Sarajlić, neću to da zaboravim da kažem, bio je jedan od osnivača i najuglednijih članova Asocijacije nezavisnih intelektualaca KRUG 99. U jednom od brojnih telegrama koji stižu do nas povodom njegove smrti, veoma lucidno i tačno kaže se da je “otišao literarni i politički korifej KRUGA 99”. Ali, baš zato i više od toga, otišao je “zaštitni znak ponosnog Sarajeva”.
Oslobođenje, KUN, 99. maja 2002.

Ipak, elegija

2008-08-04T17:36:00.001+02:00

Prošla godina, ma koja godina,
ona na putu ili ona kod kuće.
Prošle godine, kažem, mesec je ličio na nerođenog sina,
ti si imala nove papuče
i govorila "danas", sad govoriš "juče".

Prošla godina nije išla u frizerski salon
da bi bila što lepša, kao kod parnasovaca.
Kao i pretprošla, i prošla godina uostalom
bila je sva u znaku poljubaca.
U znaku tebe. U znaku praporaca.

Kako li će tek divne biti sledeće godine,
makar me zvezde i ne priznale za klasika.
U jednoj od njih možda ću i da poginem.
Oplakaćete me - ti i poneka jasika.
Kako li će tek divne biti sledeće godine!

Prošla godina ni izbliza nije nam donela sve.
Koliko je samo bilo "Međutim" i "ali".
Ali i onaj sneg, kažem, i onaj sneg
pod kojim smo zajedno koračali
izgleda da je dovoljan da i za njom žalim.

Možda zato što je bila sva u znaku tebe,
tako da sam je i najsumorniju mogao nazvati martom...
Kao u kakvoj romansi, unapređivala si vrapce u tetrebe
a negde su nam se grozili novim ratom...
Možda zato.

Miting na Trgu konstitucije

2008-08-04T17:34:00.001+02:00

U senci tolikih grobova možda je zaista deplasirano govoriti o poeziji.
Deplasirano? Koješta. Baš tu je važno to ko smo i šta smo.
Pretplatnici na popodnevnu votku u "Kameralnoj" ili nešto više?
Zagovornici mutnog ili borci za jasno?
Nadrealistima je lako, oni će ionako izmisliti da su oni najzaslužniji.
Najzaslužniji što je voz literature stigao u 8, ne u 10.
Najzaslužniji što se stihovi čitaju i u klozetima.
Najzaslužniji za pomeranje granica senzualnosti.
Sve je to, međutim, samo teorija, a ja vam govorim kao praktik,
koji je obišao prilično sveta, iako nikad ne skoknu na Arktik.
Sa stažom od trinaest godina i hiljadu i jednim poljupcem.
Sa suncem u glavi, pa makar to bilo i neko jesenje sunce.
Pesnici Varšave, koliko mi je o vama govorio Petar Vujičić.
Pesnici Varšave, neka stihovi ponovo budu bataljoni.
Pesnici Sarajeva, kada pevate neka sve zvoni.
Pesnici Moskve, Havane. Pa ja vam ovo ne govorim kao neki Konfucije.
Ja prosto moli, slučajno ovde, na trgu Konstitucije,
molim da u takmičejnu sa životom unapred ne predajemo bitku,
u takmičenju s topolama, u takmičenju sa samim sobom.
Pre pesme uostalom bila je samo duša.
Ista i kod Ženje i kod Izeta i kod Tadeuša.
Pre pesme i posle nje išli su pariški i čiji sve ne komunari,
arhitekte su imale pune ruke posla i zato su možda njihovi honorari
u odnosu na pesničke bili basnoslovni.
Trebalo je ponovo izgraditi stanove za drugove i panove.
Trebalo je ponovo u život ljudi uneti zavese i lustere.
Trebalo je ponovo naviknuti ljude na ormare i stolove,
na banje i holove.
Sad šta lakše nego biti i avangardist i kontra,
mek kao noć ili gorak kao otrov,
ali kad se ginulo zar se pitalo ko je Maks Žakob ko Ljermontov,
ginulo se i tačka. Govornici su došli posle.
Ja i sam evo u ovoj varšavskoj noći
zaželeh da budem jedan od njih.
U ovoj noći na izmaku sebtembra.
A poslednji dani leta kao poslednji dani Pompeje.
I laste, uostalom, ako su to bile one, nisu li jutros čekale taksi za jug?
Da se razumemo, zbog njihove nadmenosti, ja im nikad baš nisam bio poseban prijatelj ni drug.
Od sto preostalih zlota, svejedno, dao bih im pedeset, za popunu garderobe.
To je ipak jednostavnije nego da im posvećujem posebne ode
i da ih zamišljam kako u nekom ptičijem lokalu igraju striptiz
i na pauzi, za šankom, piju rum i džinfis.
Nažalost, pisati je postalo isto tako teško kao i umirati.
Na svu sreću, pisati je postalo isto tako neizbežno kao i disati.
Kao uskočiti u neki voz za Tuzlu ili Krakov
i ponovo biti sentimentalan i lakom.
Sve ovo, mili moji domaćini, pa i to o lastama, neka vam prevede matori Pjotr.
Od poljskih reči, nažalost, ja znam samo desetak njih kao "bardzo" i "dobrze".
Ovde zvezde uostalom ionako nisu studirale lingvistiku.
Kome to govorim? Njima, vama ili sebi?
Vama ili sebi ili onoj koja sada spava
s knjigom mojih neizdatih rima kraj uzglavlja?
Varšava, 20.9.1962.

Visla

2008-08-04T17:33:00.000+02:00

Da bogujem neću te opevati lepše od t v o j i h pesnika.
Dozvoli onda prosto da te gledam.

Davor

2008-08-04T17:32:00.001+02:00

ocu njegovom, Željku

Taj čovek zvao se Davor. Davorenko.
Trogodišnja mrvica u jednom planinskom hotelu.
Toliko kao njemu mi nismo aplaudirali nijednom Pol Enki.
Nijednom Hamletu. Nijednom Otelu.
Tri dana tu su, nošeni prazničnom plimom,
navraćali kicoši iz hotela preko.
Ali niko od njih kod žena nije imo
toliko uspeha kao Davorenko.

Novogodišnja noć na Treskavici

2008-08-04T17:31:00.000+02:00

Baš to je dobro što ovdje jedemo grah,
jedemo kako se to samo kod nas može jesti.
Baš to je dobro što ovde svakom odmah
i bez upoznavanja kažeš ti.

Baš to je dobro. Tamo, u sen Moricu,
i sa svojom ženom čak bio bi na vi.
"Gospođo Sarajlić, zar na mom licu
ne čitate najlepše dokaze ljubavi?"

"Gospođo Sarajlić... Oh..." I tako dalje.
Otmeno, po buržujski. "Da i vas nešto boli?"
Ovde, ako te neko negde i pošalje,
pošalje te zato što te voli!

Ovde sa svakim odmah si tako prisan
da bi hteo svi oni da su večno tu negde blizu.
S njima da umarširaš u komunizam.
Njima svoje poeme da daješ na analizu.

Tako zbratimljeni, u smehu, približujemo se Novoj.
Po svemu sudeći, biće nam bolja od Stare.
U svakom slučaju, nju i mesec nad krovom
vidi u obliku srca i gitare.

U svakom slučaju, nju želimo tako vrelo
da baš takva, kao u željama, mora doći.
Inače, zašto se toliko volelo
da već ne znamo gde su nam usta a gde oči?

Inače, zašto su bile sve ove želje?
Inače, zašto su bili svi ovi mili?
Sutra, borovi će nas pozdraviti kao stare prijatelje.
Zbilja, zašto se noćas ne bismo i s njima izljubili?